DekonsTRUkcIJa kUlTURnog polJa - Zarez
DekonsTRUkcIJa kUlTURnog polJa - Zarez
DekonsTRUkcIJa kUlTURnog polJa - Zarez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Knjige<br />
zarez, xiv /346, 22. studenoga 2012. 39<br />
Antifašizam kao zabavni<br />
eskapizam<br />
Opsežna knjiška retrospektiva antiFAŠističkog striPA u Hrvata značAJAn je kULturni<br />
pothvat i ZBirka prvokLAsnih doMAćih reAListično-PUstolovnih stripova<br />
BoJAn Krištofić<br />
Nedavno objavljivanje opsežne<br />
knjiške retrospektive Hrvatski antifašistički<br />
strip zasigurno će biti<br />
upamćeno kao značajan datum povijesti<br />
stripa u samostalnoj nam Hrvatskoj. Naime,<br />
premda je Ministarstvo kulture počelo<br />
osjetno financijski podržavati produkciju<br />
strip izdanja još od smjene vlasti 2000. godine<br />
(povremenu periodiku i pojedinačne<br />
albume te programe nekih udruga i izdavača),<br />
a da se pri tome uglavnom nije vodilo<br />
kriterijem političke podobnosti pri dodjeli<br />
sredstava, friško je izdanje prvi slučaj od<br />
1991. godine da se neki visoki državni dužnosnik<br />
u javnom diskursu pozabavio stripom.<br />
Predsjednik Republike Hrvatske, prof. dr.<br />
sc. Ivo Josipović, za Hrvatski antifašistički<br />
strip napisao je mali, prigodni predgovor.<br />
Budući predsjedniku poznavanje stripa nije<br />
struka, predgovor je tek kurtoazna pohvala<br />
naporima agilne udruge prijatelja stripa<br />
STRIPFORUM, koja je prije nekoliko godina<br />
odlučno zasukala rukave i latila se<br />
nezahvalnog posla restauracije i kontinuiranog<br />
izdavanja većine domaćih klasika<br />
stripa u luksuzno opremljenim albumima, a<br />
to je, i skeptici poput mene bili su prisiljeni<br />
priznati, pothvat vrijedan svake pažnje i<br />
podrške.<br />
Josipovićev<br />
preDGovor knjizi<br />
kULMinACiJA je<br />
dvADesetogodišnjeg<br />
procesa – strip<br />
je, bilo to dobro<br />
ili loše, UŠAo<br />
u kULturni<br />
MAinstreAM<br />
Od kaljuže do plodnog vrta<br />
Stoga, kada predsjednik tapša prijatelje<br />
stripa po ramenu i javno, crno na bijelom,<br />
piše ono što su mnogi oduvijek znali, a to<br />
je da su Maurović, Beker, Radilović, Bednjanec<br />
i ostali vrhunski umjetnici koji su<br />
višestruko zadužili hrvatsku kulturu, gesta<br />
je to koja krijepi čovjeka i grije dušu. Jer,<br />
znate, ima tome par godina, kada je Denis<br />
Kuljiš, doajen hrvatskog novinarstva, u kritičkom<br />
tekstu o upravljačkoj politici Klovićevih<br />
dvora (dok je tom uvaženom ustanovom<br />
još rukovodila Vesna Kusin), Ivicu<br />
Bednjanca (povodom njegove retrospektivne<br />
izložbe 2009.) ovlaš, u pola rečenice,<br />
proglasio ‘’trećerazrednim ilustratorom’’.<br />
Nazvati jednog od najznačajnijih autora u<br />
povijesti hrvatskog stripa, možda najvažnijeg<br />
u razdoblju od povlačenja Maurovića do<br />
pojave Novog kvadrata, koji je uz to bio i<br />
vrlo plodni scenarist, ilustrator, ali i cijenjeni<br />
grafički i industrijski dizajner (upravo je<br />
izložba u Klovićevim dvorima doprinijela<br />
valorizaciji tog dijela njegovog opusa), no<br />
iznad svega genijalni satiričar na čije djelo<br />
možemo biti samo ponosni; dakle, nazvati<br />
takvog čovjeka ‘’trećerazrednim ilustratorom’’<br />
nizak je, zloban udarac ispod pleća i<br />
potez ispod svih kriterija. Domaći je strip<br />
tijekom devedesetih proživio najtežu krizu<br />
od svoga postanka između ostaloga i zato<br />
što su na vodećim pozicijama u kulturi bili<br />
beskičmenjaci i neznalice poput Kuljiša,<br />
koji su svaki medij, pa tako i strip, koristili<br />
za guranje nekih svojih interesa, što s umjetnošću<br />
blage veze nije imalo. Na sreću, autori<br />
i čitatelji uzeli su stvar u svoje ruke i od te<br />
kaljuže postupno napravili lijep i plodan vrt<br />
koji danas zaista liči na nešto. Stoga je Josipovićev<br />
predgovor knjizi HAS kulminacija<br />
dvadesetogodišnjeg procesa – od prezrenog<br />
šunda, preko opskurne umjetničke grane, do<br />
bezazlene zabave za starmale i infantilne;<br />
strip je izašao iz svih tih nezahvalnih ladica<br />
te je napokon, bilo to dobro ili loše, na velika<br />
vrata ušao u kulturni mainstream, prepoznat<br />
i uvažavan kao legitiman medij izražavanja<br />
ambicioznih umjetnika i omiljeno štivo<br />
obrazovanih bonvivana i avangardnih hipstera.<br />
Praktički svaki Fibrin veći projekt proglašava<br />
se ‘’izdavačkim pothvatom godine’’,<br />
za recenziranje grafičkih novela otimaju se<br />
Miljenko Jergović i slični književni znalci,<br />
festivali stripa po cijeloj regiji niču k’o gljive<br />
poslije kiše, naklade su male, ali stabilne; a<br />
čak su i marginalca poput mene svojedobno<br />
zaustavili na cesti i prepoznali kao ‘’onoga<br />
koji je vodio promociju Mausa’’. Naravno,<br />
ne kažem da je situacija idealna, no glupo bi<br />
bilo nepotrebno gunđati i ignorirati očiti napredak<br />
stripa u Hrvata. Predsjedniku hvala<br />
lijepa, činjenica je da mu politička karijera<br />
ne ide bog zna kako, ali ovaj put je dobro<br />
ub’o. Druže Ivo, mi ti se kunemo.<br />
Priprosti i razumni ljudi iz<br />
naroda Recimo, napokon, koju i o albumu.<br />
Riječ je o zaista sveobuhvatnom<br />
pregledu hrvatskog antifašističkog, iliti<br />
partizanskog stripa, iz kojeg je izostavljen<br />
samo monumentalni serijal Partizani Julesa<br />
Radilovića i Đorđa Lebovića (koji će,<br />
ne treba sumnjati, uskoro doživjeti samostalno<br />
izdanje) i vjerojatno još neki kraći<br />
stripovi koji mi nisu poznati. Pred nama je,<br />
dakle, krema ovoga specifičnoga žanra koji<br />
spaja prepoznatljive elemente tradicionalnoga<br />
anglo-američkoga novinskog realistično-avanturističkog<br />
stripa s originalnim<br />
lokalnim koloritima, narječjima i grafičkim<br />
pristupima. Stoga su realizacije predložaka<br />
starih lisaca scenarija kao što su bili Rudi<br />
Aljinović, Marcel Čukli, Danko Oblak, Norbert<br />
Neugebauer i drugi povjerene crtačima<br />
čvrstog i sigurnog crteža, od kojih su neki<br />
u ovom slučaju ostali u okvirima zanata<br />
(Žarko Beker, Ivo Kušanić, Zdenko Svirčić),<br />
dok su drugi isporučili impresivna djela koja<br />
možda ne ulaze u sam vrh njihovih opusa, ali<br />
svakako predstavljaju vrlo vrijedna i dan-danas<br />
dojmljiva ostvarenja (Ivica Bednjanec,<br />
Jules Radilović, Andrija Maurović).<br />
Kažimo za početak nešto općenito o<br />
pripovjednom modelu hrvatskog antifašističkog<br />
stripa. Za razliku od partizanskih<br />
filmova, koji su znali biti upravo karikaturalni<br />
u crno-bijeloj karakterizaciji likova i<br />
predvidljivosti tipičnih sižea, što je i logično<br />
Pred nAMA je<br />
kreMA ovoGA<br />
specifičnoGA žanra,<br />
spoj elemenata<br />
trADicionALnoGA<br />
anGLo-američkoGA<br />
novinskog striPA<br />
s originALnim<br />
lokALnim<br />
koloritom i<br />
grAFičkim jezikom<br />
jer je vladajuća vrhuška ulagala mnogo<br />
više u njih kao sredstvo propagande, autori<br />
stripova su (premda svakako ima primjera<br />
sličnih filmovima) češće rabili suptilnije<br />
pripovjedne metode. Iako se, naravno, herojstvo<br />
partizana nikada ne dovodi u pitanje,<br />
a četnici se redovito prikazuju kao<br />
nakaradni crni đavoli, ustaše kao podle i<br />
odvratne ulizice, Nijemci kao okrutni i besprizorni<br />
makijavelisti, a domobrani kao<br />
dobrodušne naivčine, dojam je kako su u<br />
ovim stripovima junaci relativno često priprosti,<br />
ali razumni ljudi iz naroda, koji ipak<br />
osjećaju neka moralna i emotivna kolebanja.<br />
Ključni životni trenutak za svakoga je<br />
od njih donošenje odluke o sudjelovanju u<br />
partizanskom pokretu, što će definitivno<br />
odrediti njihovu sudbinu. Bilo da se fabula<br />
razvija u urbanom ili ruralnom okruženju,<br />
ili pak na širokim oceanima, kada su domaći<br />
mornari u glavnim ulogama (tada se strip<br />
ponajviše udaljuje od dominantne ideološke<br />
matrice i poprima značajke čistog, nepatvorenog,<br />
egzotičnog pustolovnog stripa); ratne<br />
nevolje i političke podjele dovode muškarce<br />
i žene u neočekivane, granične egzistencijalne<br />
situacije, kada se na pitanje o biti ili ne<br />
biti ne može odgovoriti veznikom. Kolebljivi<br />
pojedinci, poput uplašenog partizanskog<br />
vojnika Šuce, najzanimljivijeg karaktera u<br />
inače prosječnom stripu Demonja (1960.)<br />
Danka Oblaka i Žarka Bekera, odlučuju<br />
se na dezerterstvo (ili još gore prijestupe) i<br />
bivaju bespogovorno smaknuti. Premda bi<br />
pogubljenje dezertera i izdajnika u vojsci<br />
trebalo biti etički opravdan čin, nemoguće<br />
je ne suosjećati se s krhkom individuom nasuprot<br />
bezgrešnih partizanskih polubogova,<br />
jer osjećamo kako iza Šucinog zgrčenog lica<br />
struji život, nikada jasan i jednostavan, dok<br />
je lice savršenoga heroja Demonje navijek<br />
smireno i nasmiješeno, kao da je aseksualni<br />
budistički svećenik.<br />
Dovoditi borbu u pitanje Zapravo,<br />
u ovim stripovima sporedni su likovi<br />
redovito dojmljiviji i markantniji od protagonista<br />
i antagonista, jer jedino oni smiju<br />
propitivati razloge ratovanja i temelje ideologije,<br />
dok glavna lica moraju biti uzorna<br />
utjelovljenja partijskih ideala. Drugarica<br />
Danka, najslojevitije lice odličnog urbanog<br />
Grupa autora: Hrvatski antifašistički<br />
strip, STRIPFORUM, Zagreb, 2012.<br />
trilera Protiv smrti (1954.) Vicka Raspora i<br />
Andrije Maurovića, lomi se između dužnosti<br />
prema pokretu otpora i dubokih ljubavnih<br />
osjećaja, s tim da njezinog izabranika uopće<br />
ne zanima što je ona spremna umrijeti za<br />
njega, čak i kao izdajnica, sve dok ostaje<br />
vjerna antifašističkim idealima. Majka maloga<br />
Mladena, u sjajnom stripu Kurir s psunja<br />
(1960.) Norberta Neugebauera i Julesa<br />
Radilovića, adaptaciji poznatog romana<br />
Gabre Vidovića, koleba se između bijega<br />
u šumu s partizanima i čuvanja vlastitog<br />
ognjišta, što će je, dakako, gotovo stajati<br />
glave, dok će njezin slabašni sin u ustaškom<br />
pritvoru izdržati muke kojih se ne bi posramio<br />
ni Pavle Vuisić u filmu Salaš u malom<br />
ritu (1976.). Dakle, premda je humana antifašistička<br />
poruka ovih stripova dakako neupitna,<br />
pripovjedno su ipak najzanimljiviji<br />
trenuci kada se smisao partizanske borbe<br />
dovodi u pitanje, jer joj samo katarza moralno<br />
zabludjelog pojedinca može dati dramaturšku<br />
legitimnost i simbolički intenzitet.<br />
Nemilosrdno satirično raslojavanje Narodnooslobodilačka<br />
borba doživjela je tek koje<br />
desetljeće kasnije, u vrijeme postanka postmodernog<br />
jugoslavenskog stripa, kada su<br />
slovenski autori poput Zorana Smiljanića<br />
svojim provokativnim djelima, zajedljivima<br />
prema svim sukobljenim stranama u Drugom<br />
svjetskom ratu, sablaznili i šokirali gotovo<br />
cijelu zemlju.<br />
No, ta priča pripada nekom drugom tekstu.<br />
U okvirima eskapističkog stripa namijenjenog<br />
mlađim naraštajima, djela korifeja<br />
domaće devete umjetnosti – potresno ekspresionističkog<br />
Maurovića, šarmantno realističnog<br />
Radilovića te neobuzdano dinamičnog<br />
Bednjanca, objavljena u knjizi HAS,<br />
djeci i pubertetlijama neće samo pristupačno<br />
približiti lijeve političke ideje, već bi<br />
ih trebala i zainteresirati za baštinu domaćeg<br />
stripa u cjelini, područje velikih umjetničkih<br />
dometa bez kojeg hrvatska kultura nipošto<br />
ne bi bila potpuna.
Change language