TEMAT: JAvni ProsTor i JAvno dobro - Zarez
TEMAT: JAvni ProsTor i JAvno dobro - Zarez
TEMAT: JAvni ProsTor i JAvno dobro - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Festival europske kratke priče<br />
zarez, xiv /335, 24. svibnja 2012. 39<br />
Manon Uphoff<br />
Nema pravila za kratku<br />
priču<br />
S gošćom ovogodišnjeg festivala razgovaramo o suvremenoj nizozemskoj<br />
književnosti, žanrovskim karakteristikama kratke priče, bajkama, umijeću čitanja<br />
Katarina Brajdić<br />
Nizozemska je ovogodišnja zemlja partner<br />
11. Festivala europske kratke priče,<br />
i zajedno s Vašim pričama, vidjet ćemo i<br />
slušati Ceesa Nootebooma, Sanneke van<br />
Hassel i Dimitrija Verhulsta. Jesu li u suvremenoj<br />
nizozemskoj književnosti vidljive<br />
neke zajedničke poetičke tendencije?<br />
Koje biste autore istaknuli?<br />
——<br />
Ponajprije, mnogo je promjena u svijetu<br />
ili području književnosti. O komercijalizaciji,<br />
kulturi bestselera i razvoju<br />
tehnologije često se govori u negativnim<br />
terminima, ali oni istovremeno i otvaraju<br />
nove mogućnosti. Zbog ekonomske krize<br />
izdavači moraju biti kritičniji, moraju voditi<br />
više računa o onome što i zašto objavljuju.<br />
Mnogi izdavači novcem zarađenim<br />
od bestselera tiskaju knjige kvalitetnih, a<br />
manje komercijalnih autora. Autori pak<br />
imaju izbor: brz i rani uspjeh (slično kao<br />
i u glazbenoj industriji) ili duži put (što<br />
ne znači da ne mogu biti uspješni, tj. prepoznati<br />
i prodavani), s dužom karijerom.<br />
Ne znam ni što<br />
bi to zapravo<br />
trebalo značiti –<br />
“autobiografsko”.<br />
Za mene je i to<br />
jednostavno<br />
materijal, kao i<br />
svaki drugi<br />
Unatoč gotovo ukorijenjenom mišljenju<br />
da nizozemski autori ne pišu Velike romane<br />
u duhu američke tradicije, smatram<br />
da je nizozemska književnost u procvatu.<br />
Ima mnogo mladih, energičnih autora. Čak<br />
bih se usudila reći da je moguće prepoznati<br />
nešto kao “europsku književnost”, koja<br />
nije toliko usmjerena na raskid sa svime,<br />
nego se temelji na isprepletenim pričama<br />
o doticajima između ljudi različitog podrijetla,<br />
različitih prošlosti, koji zajedno čine<br />
europsku povijest. Primjetna je i tendencija<br />
ka naglašavanju ciničnih likova, ne u smislu<br />
prihvaćanja njihovih načina prosuđivanja,<br />
nego u njihovu dekonstruiranju.<br />
Autori koje cijenim su slavni Arnon<br />
Grunberg, ali i “introvertiranija” Marie<br />
Kessels i njezino detaljističko, senzualno<br />
pismo, kratkopričašica Sanneke van Hassel,<br />
romanopisac i esejist Hafid Bouazza,<br />
potom Anil Ramdas koji je napisao predivan<br />
roman Badal. Britki i duhoviti gnjevni<br />
mladi ljudi Christiaan Weijts i Tommy Wieringa<br />
i kameleoni poput P. F. Thomesea.<br />
Moram spomenuti i pisce iz Belgije,<br />
koji su u možda odvažniji u propitivanju<br />
forme i koji se bolje snalaze u sferama<br />
izvan čistog realizma. Tu je i panteon<br />
mrtvih: japanski pisci Kenzaburo Oe,<br />
Kawabata, Akutagawa, pa Rusi, primjerice<br />
Bulgakov i Gogolj. Živući europski<br />
pisci Jonathan Littel, Houellebecq, Ian<br />
McEwan, Jeanette Winterson. Zapravo,<br />
od toliko odličnih autora može vam kao<br />
piscu pozliti. Često se stoga okrećem filmovima<br />
i redateljima Kubricku, Viscontiju,<br />
Larsu von Trieru, Gusu van Santu,<br />
Tarantinu, Jane Campion, oni me toliko<br />
ne zastrašuju, a i mnogo se može naučiti<br />
iz filmova. Često sam i sama pisala scenarije<br />
za televizijske filmove prema svojim<br />
kratkim pričama i novelama.<br />
Motiv rituala<br />
Jedna od Vaših kratkih priča našla se u<br />
antologiji Best of european fiction 2011<br />
koju je za Dalkey Archive Press uredio<br />
Alexandar Hemon. Što su za Vas ključna<br />
i distinktivna obilježja kratke priče, što<br />
smatrate najvećim razlikama između priča<br />
i drugih žanrova?<br />
——<br />
Čini mi se da je najveća razlika zabluda<br />
oko mogućnosti i “prave prirode”<br />
kratke priče: pomisao da se u priči ne<br />
može napraviti sve ono što se može u romanu.<br />
Može se, ali na drugačiji, izoštreniji<br />
način. Savršena kratka priča ostavlja<br />
dojam da ste ušli u svijet koji je potpun<br />
i nesavršen poput našeg, premda se od<br />
njega može razlikovati. Pisci prikupljaju<br />
ono što je u stvarnom životu razdvojeno<br />
vremenom, prazninom, navikom, monotonijom<br />
i iznenada iskrsne svijet u kojem<br />
žive likovi, svijet u kojem su uvijek živjeli.<br />
Nema pravila za kratku priču, zato i volim<br />
književnost, tj. i postoje samo pravila koja<br />
od vas traže da ih prekršite, jer svaki pojedini<br />
lik i svaki život krše pravila, razlikuju<br />
se od već proživljenih života. Opet, pojedinac<br />
nikad nije toliko jedinstven koliko<br />
misli da jest, među svima nama je puno<br />
više sličnosti nego razlika. Zanimaju me<br />
potrebe koje i drugi dijele, zajedničke<br />
želje, žudnje, instinkti, strahovi. Osjećaj<br />
odanosti. Zanimaju me i ljudi koji imaju<br />
problema s izražavanjem. Ne znam zašto,<br />
možda je to čudno jer ja radim s jezikom,<br />
ali potpuno se mogu poistovjetiti s njima.<br />
Dvije priče koje ćete čitati na Festivalu,<br />
Ozljeda i Žudnja, tematiziraju seksualnost<br />
i obje se oslanjaju na tradicionalne arhetipe.<br />
Dok je Ozljeda napisana u maniri<br />
bajki, u Žudnji su one pozadina na kojoj<br />
glavni lik, mlada djevojka, ocrtava svoje<br />
prvo seksualno iskustvo. Čini se da ste u<br />
reprezentaciji seksualnih aspekata u bajkama<br />
pronašli plodno tlo za istraživanje<br />
teme seksualnosti?<br />
——<br />
Ponajprije, bajke jesu vrlo seksualne.<br />
Pogledajte na primjer priču o princezi koja<br />
mora poljubiti ružnog žapca i odvesti ga u<br />
krevet kako bi on postao princ, ili priču o<br />
Crvenkapici i vuku. Bajke su služile kao<br />
svojevrsni paravan za tamne, bolne, zastrašujuće<br />
sastavnice društvenog života,<br />
kao znak upozorenja i izvor zajedničkog<br />
znanja. Zanimljivo mi je koristiti te folkelemente<br />
i presvlačiti mitove, primjerice<br />
one o ženskoj žudnji i seksualnosti. Nisam<br />
htjela da djevojka u Žudnji bude viđena<br />
kao “žrtva” (iako se može i tako čitati),<br />
nego kao mlada osoba koja sama stvara ili<br />
barem želi utjecati na događaje i iskustva<br />
kojima se izlaže, kao dio rituala.<br />
Ozljeda također govori o ritualu, ritualu<br />
koji pomaže jednom paru da oblikuje<br />
svoj zajednički život u priču u kojoj oboje<br />
mogu egzistirati.<br />
Priče Grobertinus i Snowly nisu utemeljene<br />
na bajkama, nego na modernim,<br />
urbanim mitovima, modernim filmovima<br />
i računalnim igrama, i likovi u njima također<br />
prolaze određene rituale.<br />
Talent za čitanje je<br />
zanemaren<br />
U sklopu projekta Women in literature<br />
prošli ste mjesec održali predavanje o<br />
ispreplitanju autobiografskih podataka i<br />
fikcije. Književna teorija uči nas da značenje<br />
djela ne bismo trebali tražiti preko<br />
autora, a s druge strane književnici naravno<br />
mogu raznim literarnim tehnikama<br />
fikcionalizirati svoje živote. Kako Vi gledate<br />
na to ispreplitanje?<br />
——<br />
Još kad sam bila mlada autorica, počela<br />
sam prilično otvoreno govoriti o sebi,<br />
nisam u tome vidjela nešto loše, tad se činilo<br />
da je to ono to što magazini i novine<br />
žele znati, a i publika. Međutim, sad žalim<br />
zbog tolike otvorenosti, jer ona umanjuje<br />
i stvarnost i moj rad. To čini čitatelje lijenima,<br />
vrlo je lako tako čitati, jednostavno<br />
popunjavati “praznine” u djelu promatrajući<br />
ga kao prikaz nečijeg stvarnog života,<br />
a čijeg nego autorovog. Jedan moj vrlo<br />
dobar prijatelj, također pisac, često me<br />
upozoravao na to, na što bih ja kroz smijeh<br />
odmahnula rukom, ali bio je u pravu.<br />
Ipak nikad nisam osjećala potrebu lagati o<br />
činjenici da ja uistinu koristim biografske<br />
elemente. Koristim ih gdje i kada želim,<br />
mijenjam ih kad mislim da je tako bolje<br />
za priču, jer uostalom postoji više istina<br />
od one biografske. Ima tu još nešto. Ne<br />
znam ni što bi to zapravo trebalo značiti<br />
“autobiografsko”. Za mene je i to jednostavno<br />
materijal, kao i svaki drugi.<br />
Ludo je to što se čini da su tu čitatelji<br />
opušteniji nego kritičari. U Nizozemskoj<br />
imamo problem s fikcijom. S jedne strane<br />
zahtijevamo od autora da stvaraju fikcionalna<br />
djela i kritiziramo ih kad koriste<br />
“osobne” elemente. Istovremeno, fikcija u<br />
Nizozemcima zna buditi nelagodu. Ljudi<br />
žele znati što je “istinito”, “stvarno”, “autobiografsko”.<br />
Naravno da imamo i izvrsnih<br />
kritičara i divnih čitatelja. Talent za<br />
čitanje je zanemaren i pisci bi trebali odati<br />
priznanje onima koji ga imaju. Na kraju<br />
krajeva, čitav svijet je orgija, rat, i povremeno<br />
mirna koegzistencija autobiografija.<br />
Bez toga nijedna priča ne bi postojala.<br />
O novom romanu<br />
I za kraj, našim čitateljima bit će zanimljiva<br />
informacija da jedan od glavnih<br />
likova iz Vašeg posljednjeg romana dolazi<br />
iz bivše Jugoslavije. Budući da knjiga zasad<br />
nije prevedena na hrvatski, možete li<br />
nam ukratko predstaviti roman Igrači?<br />
——<br />
Vrlo rado. Pripovjedačica Manja<br />
mlada je Nizozemka koja je odgojena u<br />
vjeri u Europu i europski identitet. Dolazi<br />
iz kaotične obitelji, jedva spaja kraj s krajem,<br />
a izdržava se predavanjem nizozemskog<br />
strancima. Kad u bivšoj Jugoslaviji<br />
izbije rat, u Nizozemsku dolaze brojni<br />
izbjeglice, među njima i J. Iako se između<br />
njih odmah razvija povezanost i ljubav,<br />
priča ne ide glatko. J. je izgubio status i<br />
poziciju, njegova obitelj živi pod opsadom,<br />
njegov zet se ostao boriti, a on je tu, u<br />
Nizozemskoj. Njihove ideje i kulture jesu<br />
slične, ali pozicije (ispočetka) nisu. Manja,<br />
J., njegovi prijatelji i bivša ljubav moraju<br />
nositi breme povijesti, što oni jednostavno<br />
ne žele. Oni žele biti moderni, mladi ljudi,<br />
žele iskoristiti sve mogućnosti koje su im<br />
jednom bile obećane. Žele pobjeći od tog<br />
tereta povijesnih okolnosti i zahtjeva koje<br />
one postavljaju pred njih. Čini im se da ih<br />
je svijet osirotio i ostavio im neželjeno<br />
naslijeđe nesreće i kaosa.
Change language