TEMAT: JAvni ProsTor i JAvno dobro - Zarez
TEMAT: JAvni ProsTor i JAvno dobro - Zarez
TEMAT: JAvni ProsTor i JAvno dobro - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Knjige<br />
zarez, xiv /335, 24. svibnja 2012. 43<br />
Feministički zahvat u<br />
spoznajni mainstream<br />
Govoreći o praksama ženskog znanja, problematizirajući univerzalno znanje,<br />
tekstovi ove knjige podjednako se bave propitivanjem i kritikom, ali i oblikovanjem<br />
vizije jedne “sretnije” emancipativne spoznajne strategije<br />
Sanja Potkonjak<br />
Knjiga Privilegiranje rubova. Intervencije<br />
i prilozi feminističkoj epistemologiji<br />
za koju ovdje otvaram<br />
prostor publici koja je možda još nije imala<br />
u ruci, uredničko je djelo Ankice Čakardić,<br />
feminističke i anarhističke aktivistice<br />
te docentice na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga<br />
fakulteta u Zagrebu. Iste one koju<br />
u posljednje vrijeme pratimo na Hrvatskoj<br />
televiziji u Petom danu kako politički i aktivistički,<br />
u suglasju sa svojim gostima, i<br />
velikim nervom za propitivanje pravednosti<br />
suvremenih društava pokušava izaći na kraj<br />
s besmislom halapljive neoliberalne ekonomije<br />
čije učinke svjedočimo po Hrvatskoj i<br />
svijetu. Knjigu Privilegiranje rubova 2010.<br />
godine tiskali su Hrvatsko filozofsko društvo<br />
i Centar za ženske studije u Zagrebu kao<br />
način da se zaokruži projekt Moć ženskih<br />
studija – feministička epistemologija. Ovaj je<br />
projekt tijekom svoje izvedbe bio usmjeren<br />
na učenje “u ženskom ključu”, a knjigom<br />
postaje fiksiran i kao dokument procesa<br />
lokalnog zrenja feminističke znanstvene<br />
po-etike Centra za ženske studije.<br />
Rub protiv centra Privilegiranje<br />
rubova donosi sedam tekstova o prošlosti<br />
i sadašnjosti epistemologijskog pokušaja<br />
saznavanja “žene” kao predmetno druge<br />
znanosti, kao i onoga što bi ovaj pokušaj<br />
mogao donijeti u budućoj konceptualizaciji<br />
visokoškolskih kurikula. Ono je igra spoznavanja<br />
u izvanakademskom okružju Centra<br />
za ženske studije u Zagrebu.<br />
Kao svojevrsno zaoštravanje na akademskoj<br />
sceni, izabiranjem rubnosti kao privilegiranog<br />
načina spoznavanja izvan matice<br />
akademske politike te kao procesa “generiranja”<br />
mišljenja uz tokove ovlaštene produkcije<br />
znanja, Privilegiranje rubova sadrži<br />
u sebi i prevratnički potencijal utopijskog<br />
mišljenja znanosti. Izabiranje “ruba” u komunikaciji<br />
je sa spoznajnim “centrom”, tj.<br />
mjestom prema kojem se pruža otpor i s kojim<br />
se polemizira u stvaranju novog prostora<br />
djelatnog mišljenja. Rub je svjetonazorski,<br />
moćni, artikulirani izbor protu-mišljenja i<br />
samo-obrazovanja.<br />
Intervencije u univerzalističku epistemologiju<br />
započinju uvodnim tekstom Um i<br />
spol. Kontingencija feminističkoga koncepta<br />
socijalne epistemologije urednice Ankice<br />
Čakardić koja propituje epistemologijska<br />
ograničenja akademskog spoznajnog<br />
mainstreama. Vođena pitanjem vidljivosti<br />
“ne-standardnih” epistemologija, posebice<br />
one kojoj bi uporište bilo traženje žene kao<br />
druge spoznajnoj teoriji, njihovim ozbiljenjem<br />
i u konačnici pitanjem što jest univerzalno<br />
znanje, Čakardić nas usmjerava<br />
prema epistemologiji kao disciplini čija je<br />
socijalna oblikovanost i posljedično kategorijalni<br />
imaginarij mjesto prijepora za feminističku<br />
spoznaju.<br />
Naslanjajući se na Uvod, tekst Osjećajuće<br />
spoznavanje Korane Simonović uvodi nas<br />
u putove spoznavanja koji bi umrežavali i<br />
uključivali, a ne izolirali, egalirali, a ne hijerarhizirali<br />
spoznaju i njezine nositelj(ic)<br />
e. Simonović naime pokušava dodijeliti<br />
agensnost kvalitativnim metodama u sociologiji<br />
kojima bi se ostvarili “mrežni principi”<br />
spoznavanja. Što oni znače za spoznaju<br />
utemeljenu na razlici u pristupu realnom,<br />
Simonović pojašnjava kooptacijom hipoteze<br />
danas legendarne knjige Ženski načini<br />
spoznavanja (Belenky et al) koja je u kvalitativnoj<br />
metodologiji vidjela svojevrstan<br />
novi model ženskog principa saznavanja.<br />
Predložena korist spoznaje mrežnim principom<br />
nastala iz “zajedničkog spoznajnog<br />
hoda” promatrane i promatračice u kojem<br />
su osjećaji prepoznati kao konstitutivni<br />
svakom logičkom razmišljanju i spoznajnom<br />
procesu.<br />
Rod kao glagol i feministička<br />
retorika (tijela) Korak<br />
prema dijelu knjige u kojem će se pogled<br />
zaustaviti na jezičnim i retoričkim praksama<br />
feminističkog spoznavanja započinje razmatranjem<br />
jezične ideologije i to tekstom<br />
Rod kao glagol ili o jeziku ili rodnim identitetima<br />
Rade Borić. U raspravi o dvama<br />
velikim feminističkim teorijskim valovima<br />
Rada Borić polazi od teze sustavne rodne<br />
diskriminacije gojene u (hrvatskom) jeziku,<br />
i perpetuirane u rječničkim kodifikacijama<br />
leksičkog blaga poput onog u Aniću (1991.),<br />
Skoku (1973.), Šonji (2000.). U nastavku,<br />
Borić putem razvoja feminističke (lingvističke)<br />
teorije nudi osviještenu raspravu o<br />
postojećim jezičnim praksama kao ničem<br />
drugom do li društveno izvedenim činovima<br />
oblikovanim na (patrijarhalnu) sliku<br />
hrvatske jezične zajednice.<br />
Tekst Govor bez isprike Nataše Govedić<br />
potiče, nadalje, mišljenje o ideološkim<br />
jezičnim praksama kao sporu oko prava na<br />
glas i govorenje. Tekst je svojevrsna posveta<br />
retorici kao vještini uvjerljiva govora, odnosno<br />
propitivanju ideje vještog govornika kao<br />
maskulinog inkarnata društvenih datosti u<br />
kojima je muško jače, već, bolje i glasnije od<br />
ženskog. Nasuprot tome Govedić pokušava<br />
vidjeti gdje se krije vještina feminističke<br />
retorike. Je li unutar retoričkog reda baštinjenog<br />
u tradiciji muškoga javnoga govora<br />
moguće govoriti kao žena, a da taj glas ne<br />
bude viđen kao eksces, prijestup, praksa<br />
izvan-reda?<br />
Ako se tekst Nataše Govedić posvetio<br />
društvenom u-šutkivanju i kulturnim konzekvencama<br />
internalizirane šutnje koja u<br />
feminističkoj retorici traži medij glasnosti,<br />
Iva Nerina Sibila u tekstu Pokloni mi svoju<br />
gestu pozabavila se učenjem i razumijevanjem<br />
“govora” tijela. Sibila je sagledala ekspresiju<br />
tijela kao politiku. U ponuđenoj<br />
politici tjelesne ekspresije Sibila raskrinkava<br />
pritiske tjelesnog “uzništva” sazdanog kroz<br />
ograničenja društveno prihvatljive izvedbe<br />
ženskosti. Razmatranjem plesa, tj. ritmovitog<br />
kretanja kao sinestezije iskustvenog<br />
doživljavanja svijeta bliskog ženskom pokušaju<br />
od-učavanja kulturnih i društvenih tjelesnih<br />
inhibicija Iva Nerina Sibila podučava<br />
nas ovim tekstom o principima ili potrebi<br />
stjecanja “samosvijesti” i “autonomije” novog<br />
ženskog tijela “oslobođenog fantazma<br />
prvobitnog…”.<br />
Privilegiranje rubova. Intervencije i<br />
prilozi feminističkoj epistemologiji,<br />
ur. Ankica Čakardić; Centar za<br />
Ženske studije i Hrvatsko filozofsko<br />
društvo, Zagreb, 2010.<br />
Pravo na glas Tekstom Biljane Kašić<br />
Feminističke teze o prijestupima radikalnosti<br />
i politici spoznaje zatvara se prva<br />
velika cjelina knjige. Propitivanju radikalnosti<br />
feminističkog obrazovanja njegovane<br />
u okrilju Centra za ženske studije Biljana<br />
Kašić pristupa kroz pet snažnih feminističkih<br />
spoznajno-pedagoških teza: moć egzila<br />
ili izmještenost, potentnost autonomnosti<br />
ili pozicija, žensko višeglasje ili mogući subjekt,<br />
feminističko znanje ili dekolonizacija<br />
spoznaje i transferzalnost kao “ženski studiji<br />
u postajanju”. Biljana Kašić tako prvu<br />
pedagošku viziju ženskih studija promišlja<br />
usmjeravanjem na ženski subjekt znanja kao<br />
egzilanta u matici znanja. Druga pedagoška<br />
teza preuzima odgovornost za izvanakademsku<br />
epistemološku poziciju sada kao<br />
“izbor” ili “politiku lokacije”. Treća je teza<br />
ona posvećena glasu kao konstitutivnom<br />
parnjaku ontologijskog procesa postajanja/<br />
bivanja svjesnim/subjektom. Četvrta teza<br />
zaziva feminističko znanje ili dekolonizaciju<br />
spoznaje u njihovoj neraskidivoj povezanosti.<br />
Peta pedagoška teza nudi metaforu transverzalnosti<br />
kao oblikovnu strategiju ženskih<br />
studija u okrilju koje neposluh ženskih<br />
studija nudi hijerarhičnoj i disciplinirajućoj<br />
strukturi mišljenja znanstvenih polja jednu<br />
sretnu heterotopičnu iznimku.<br />
Drugi dio knjige Privilegiranje rubova.<br />
Intervencije i prilozi feminističkoj epistemologiji<br />
koncipiran je kao prikaz rezultata<br />
kvalitativnoga istraživanja sa studenticama<br />
Centra za ženske studije koje je provela i<br />
obradila te obrazložila Korana Simonović<br />
još jednim “javljanjem” u ovom zborniku.<br />
Tekst O spoznavanju u ženskostudijskom<br />
programu u kvalitativnom je traganju za<br />
iskustvom kao p(o)sviještenom osjećaju polaženja<br />
programa Centra za ženske studije<br />
i narativizacijom ovog iskustva kroz retrospektivni<br />
kvalitativni intervju. Simonović je<br />
pokazala da polaznice Centra za ženske studije<br />
vide ovaj program kao prostor učenja<br />
koji je personaliziran njihovim interesima,<br />
kroz nenametnut i dinamičan kurikulum<br />
koji popunjava praznine formalnog obrazovanja,<br />
pedagoški otvoren i nehijerarhiziran<br />
prostor usmjeren na osobni spoznajni rast.<br />
S druge strane Simonović bilježi priče u<br />
središtu kojih je propitivanje osobnog feminističkog<br />
senzibiliteta polaznica i pokušaj<br />
razaznavanja osobnog rasta kroz uključenost<br />
u alternativni obrazovni sustav. Priče<br />
o “pronalaženju sebe” i “transformaciji –<br />
novoj životnoj paradigmi” opisuju proces<br />
traženja i prepoznavanja “manjka” kojeg<br />
polaznice ispunjavaju osnažujućim procesom<br />
učenja. Pretvarajući, kako kažu, stanje<br />
kronične šutnje u (pravo na) glas.<br />
Knjiga Privilegiranje rubova završava,<br />
kako to kaže Simonović, pretvaranjem šutnje<br />
u glas, a zapravo opisuje proces koji<br />
je naznačio snagu (spoznajne) promjene.<br />
Kada je u knjizi Moral Disorder Margaret<br />
Atwood konstatirala: “These are the tenses<br />
that define us now: past tense, back then; future<br />
tense, not yet”, kao da je zazvala raspon<br />
spoznaje koji zahvaća knjiga Privilegiranje<br />
rubova. Konstatacija da nas određuje ono<br />
“prošlo”, tj. “ono što se nekada tamo davno<br />
dogodilo”, koliko i “ono što se tek ima dogoditi”,<br />
zapravo se naslanja na namjeru uredničkog<br />
djela Ankice Čakardić. Tihom, ali<br />
konstantnom protudiskurzivnom praksom<br />
započetom sredinom 90-ih, tj. nekad davno,<br />
ova knjiga poslaguje učinke projekta epistemološke<br />
emancipacije započete u Centru<br />
za ženske studije i najavljuje novo vrijeme<br />
znanosti koje reflektira potrebe onih s ruba<br />
jednog spoznajnog sustava.<br />
Govoreći o praksama ženskog znanja,<br />
problematizirajući univerzalno znanje, tekstovi<br />
ove knjige podjednako se bave propitivanjem<br />
i kritikom ali i oblikovanjem vizije<br />
jedne “sretnije” emancipativne spoznajne<br />
strategije u kojoj pogled s ruba nije tek<br />
taktičko sredstvo destabilizacije, već glasan,<br />
artikuliran i srčan zahvat u spoznajni mainstream.
Change language