Homer ILIJADA BIBLIOTEKA KNJIŽESTVO Knjiga 23 PREDGOVOR ...

Posmatrana sa stajališta cjeline Ilijade, Fenikova priča o Meleagru stavlja nas stoga predsljedeće pitanje: tko je u priču unio motiv gnjeva junaka Meleagra, SRDNJI koja ga navodida odustane od boja i time donijeti teška stradanja svome narodu? Jer, u starijoj varijantinema motiva junakovog pogubnog gnjeva, kao ni opsade grada, poslanstva junaka da seodljuti, obećanih darova.Pred ovim pitanjem stojimo - valja priznati - neodlučno. Možda je pjesnik Ilijade poznavaoneku junačku pjesmu o Meleagru u kojoj je stari mađijski motiv "spoljašnje duše" već biozamijenjen kletvom majke i dopunjen zlovolja sina. (To je put racionalizacije starih predanjakojim je grčko narodno pjesništvo krenulo, reklo bi se, već prije Homera.) Moguće je i to daje pjesnik Ilijade unio motiv kletve i junakova gnjeva u priču o Meleagru. Za osnovnu priču olovu na kalidonskog vepra taj gnjev, očito, nije bitan. U Fenikovoj priči, pak, motiv gnevnogjunaka svekoliko zbivanje približuje osnovnoj fabuli Ilijade.Ovdje nećemo dalje ispitivati ove dvije mogućnosti objašnjenja, ni druge pretpostavke o tomeodakle pjesniku Ilijade glavni motiv speva, Ahilejev gnjev. Pitanja su to koja vode u šumugrađe iz narodne književnosti i lavirinšt problematike oko prirode i porijekla motiva unarodnom stvaralaštvu uopće. Jedno je, ipak, značajno: Fenikova priča o Meleagrovomgnjevu ima ulogu integracijske priče o Homerovoj Ilijadi: Ona je bitan element u njenojstrukturi.Što je integracijska priča i kakva je uloga te priče u nekom većem pripovjedne dijelu, spjevuili romanu? I što podrazumijevamo kada govorimo o epskoj integraciji?Integracionom pričom nazivamo priču koju pripovijeda neka osoba djela tako da ona ostavljadojam sasvim nezavisnog umetka. Ona se naoko ničim ne vezuje za zbivanja i likove djela ukome stoji i mogli bismo je sasvim lijepo i posebno ispričati, baš kao i priče iz Tisuću i jednenoći. Pažljivije osmotrena integracijska priča otkriva nam se, međutim, kao nešto od takvihpriča sasvim različne, po mjestu i ulozi u cjelini. Dok se priče Hiljadu i jedne noći samo nižu,kao zrna na brojanicama, a vezuje ih nit okvirne priče o Šeherezade (ona spašava životnastavljajući tek započetu priču iz noći u noć.), Integracijska priča stoji kao neki stožer udijelu u koje je uklopljena . Ta umetnuta priča pripovijeda, u drugim prilikama i likovima,sažetije i općenito u isto vrijeme, o glavnom junaku ili glavnom problemu djela u cjelini.Kakva je onda uloga ovakve priče? Prvo, integracijska priča ima snažno objedinjavajući,kompozicijske djelovanje u sklopu velikog epskog pripovijedanja. Drugo, mada stoji premacjelini kao neki sažetak, kao kvržicu prema dugoj niti, integracijska priča stavlja osnovnufabulu djela u šire okvire, u red onoga što se ne događa samo jednom osobi (junaku Ahileju,na primjer) i samo njegovom, uskom svijetu već i svakome čovjeku uopće kada se u sličnimprilikama nađe.Priča o Meleagru je integracijska priča u Ilijadi. Moćno sredstvo za strukturiranje cjeline iuspostavljanje jedinstva na ravni pripovijedanja i ravni smisla. Otuda nam može biti malovažno (kada pouzdana odgovora vvć nema) da li je priča o Meleagru sadržavala motiv gnjevai ranije, u nekoj obradi koja je prethodila Ilijadi, ili ga nije sadržavala. Ako je pjesnik Ilijade inašao svoju priču o Meleagrovom gnjevu gotovu, u građi starije narodne poezije, on je tu itakvu priču potpuno ugradio u svoj spjev o Ahilejevom gnjevu. Kao integracijska priča,Fenikova pripovijest o Meleagrovom gnjevu učvršćuje jedinstvo koje u pripovijedanje Ilijadeunosi motiv o Ahilejevom gnjevu i pruža nam jaku potvrdu da je Ilijadu morao uobličiti jedanpjesnik, sastaviti jedan umjetnik koji je gledao na cjelinu djela.Građa iz starijeg junačkog pjesništva nije u Homerovoj Ilijadi ostala tuđa, kao ukamarena.Javlja se, istina, u blokovima i nizoiima, i sa nekim neuglađenost i nedosljednost. I analitičarisu, dakle, donekle u pravu. Ali su mnogo više u pravu unitarci, jer gledaju na onoga koji jeučinio da ta građa ne ostane neživljena, da srastu u jedno - na pjesnika.Iiak ne smijemo ni obmanjivati sebe, ni zavaravati druge. Svaki odgovor na pitanje da li jeIlijada djelo jednog pjesnika, ili je pak nastala sastavljanjem, širenjem i prekrajanjem starijih