Homer ILIJADA BIBLIOTEKA KNJIŽESTVO Knjiga 23 PREDGOVOR ...

Analitičarima, jamačno, smeta koliko napuštanje motiva o Mahaonu toliko i Ahilejevonagađanje zašto Patroklo proljeva suze. Račvaju se ovdje putevi interpretacije. Zaanalitičarsko-genetsko tumačenje, to Ahilejevo nagađanje, na početku šesnaestog pjevanja,puka je besmislica i objašnjiv je jedino nastankom Ilijade iz raznih starijih pjesama,postupkom manje ili više mehaničkog pripajanja. U viđenju unitaraca upravo u tim stihovimaleži tanana karakteristika junaka Ahileja; dakako, naznačena samo, bez pesnikovogkomentara. Ali, to je objektivni postupak kakav je epskom pjesniku jedino dopušten.Osmotrimo izbliza: što govori u prilog drugog shvaćanja. Početak šesnaestog pjevanjaprikazuje uplakanog Patrokla. Prizor dosta neobičan. Nad čime se Patrokla rasplakao? Nadzlom sudbinom svojih saplemenika. A njihova je stradanja izazvao Ahilej, odustajanjem odboja. Ahilej se sada nije nad njima sažalio; čeka da ga na koljenima zamole za pomoć. Stogase Patroklu i obraća riječima:Što si se, Patroklo, usplak'o k'o devojče ludo?I gradi se da ne zna što je uzrok tim suzama. Bile bi razumljive, veli, samo da je kome od njihdvojice roditelj umro, tamo u domovini. Samo s nevjericom, i rekli bismo s negodovanjemdodaje:Ili naričeš ti za Argejcima ovdje što ginukod lađa prostranih da bi za nasilje platili svoje?jer misli na nasilje koje su njemu učinili - kada mu je Agamemnon oduzeo Brisejidu.Nije li, uistinu, u raspon od svega nekoliko stihova - između onoga "što si se usplak'o k'oludo devojče?" I ovog "da bi za nasilje platili svoje"-položena karakteristika Ahilejeva,svekolika priroda njegova. Iščitali smo je već iz mnogih stihova Ilijade i morala bi nam bitipoznata. Spomenimo samo jedno mjesto. U devetom pjevanju saznali smo da je i sam otacPelej ovako opominjao Ahileja pred polazak u rat: neka se izmiče zlotvornoj zavadi; nekausteže srdžbu svog ponosno-prkosnog srca. Povrediva veličina i prekost bez mjere, osnovnesu odrednice Ahilejeva prirode.Između herojsko-megdandžijskog pogleda homerskih junaka i najmanje pet stoljeća mlađeAristotelove filozofske etike leži golem razvoj. Tu se ne smije griješiti i ne mogu se miješatipojmovi. Treba gledati koliko na razlike toliko i na sličnosti. Duševna veličina još i kodfilizofa Aristotela stoji najbliže ambiciji; a čovjek koji to duševno svojstvo ima, čovjek kojistremi višem, zanima se najviše za slavu i počasti. Gleda, dakle, prije svega na uspjeh ilineuspjeh u javnom životu.Takva okrenutost počastima, to samopotvrđivanja veličine stalnim stjecanjem i pritežavanjemjavnih priznanja u zajednici, okosnica je i herojskih pogleda Ahilejevih, glavni pokretačnjegovih postupaka. Samo, kod filozofa Aristotela čitamo da će čovjek koji višem teži, komeje duševna veličina svojstvena, uživati umjereno u priznanjima što mu priiadaju, neće držatido onih koja mu dodjele nekim beznačajnim povodom - a biće ravnodušan i premanepriznanju u javnosti, jer se ono njemu i ne može dogoditi bez ogrešenja o pravdu.Svijet junaka-megdandžija i plemeiskih vođa koji slika Ilijada nije, prirodno, još otkrio onošto će pet stoljeća kasnije biti poznato Aristotelu: neovisnost vrijednosti valjanog čovjeka odpriznanja javnosti. Otuda ponosni prkos ili prkosni ponos Ahilejev, njegova prekost iusplamteli gnjev pred nepriznanjem u veću ahejskih vođa ili vojsci pod Trojom. Otuda inepopustljiva, tvrda odlučnost da se osveti za javnu uvredu.Na osnovi rečenoga čini se da smijemo, suprošno analitičarima, zaključiti: riječi Ahilejeva napočetku šesnaestog pjevanja Ilijade mogu se čitati kao fina karakteristika ponosno-prkosnogjunaka.