Homer ILIJADA BIBLIOTEKA KNJIŽESTVO Knjiga 23 PREDGOVOR ...

Ilijade, pjesme o Ahilejevom gnjevu. No u prvom pjevanju iskazao je tu odluku Zeus samoMIGOM, nabiranjem čela. Znakom teškim i strašnim, istina, ali i nejasna značenja:... i vjeđa namignu mrkimod toga gospodu bogu ambrosijska prospe se kosas besmrtne glave, te sav se potrese veliki Olimp.Ovakva smšiljena tehnika povezivanja, objedinjavanja izuzetno obimnog i složenog speva,teško da se može pomiriti sa shvaćanjem analitičara. Ne mogu je, reklo bi se, dovoljnoobjasniti ni novija saznanja stečena uporednim izučavanjem tehnike usmenog narodnogpjesništva. Pokretano je stoga, u novije vrijeme, i pitanje je li uopće moguće vidjeti u Ilijadiproizvod čisto usmenog stvaralaštva, kako se to obično čini. Nije li pjesniku Ilijade, makoliko da je on na usmeno pjesništvo oslonjena i iz toga pjesništva ponikao, ipak potporu zastvaranje velikog epa pružila i pismenost? I ovdje pitanja ostaju, a predložena rješenja sudosta osobna. Datum nastanka Ilijade i grčkog alfabeta nablizu su i podjednako su maloprecizni; otuda se prednost može dati i jednome i drugome. Ako se, čak, i pretpostaviti da jeIlijada nastala u vremenu kada se alfabet počeo šire upotrebljavati, nije lako reći i to koliko jepismenosti trebalo stas i za široku primjenu u književnosti. Sama pak Ilijada o pismenosti negovori, osim jednom možda, u jedva razumljivoj aluzija. Inače, homerski su ljudi nepismeni.Nama je važno jedno: Ilijada, nastala u zaranke duge tradicije usmene junačke pjesme, znači inešto novo u odnosu na ovu: po obimu, kompoziciji, umjetničkim kvalitetama. Analitičarskipristup otkriva u tekstu Ilijade mnoge tragove staroga, mnogo blaga iz usmenog pjesništvastarih Helena. Unitarističke gledanje teži otkriti jedinstvo umjetničkog djela i velikogpjesnika speva.Uvjerili smo se: Homerov svijet bogat je motivima nasleđenim iz narodnih predanja stvaranihkroz duge vekove. To predanje ulazi u Ilijadu i u starijem, prvobitnijem obliku, i lakopreinačeno, prilagođeno Homerovim umjetničkim ciljevima i cjelini njegovog speva.Dvojan je i Homerov odnos prema starome mitu, dakle prema pričama o bogovima kojisvijetom vladaju i ljudima daruju više zla nego dobra. Već su antički kritičari kazivali daHomer Olimpiske bogove prikazuje kao ljude, s mnogim strastima i manama; i da je,zapravo, bogove učinio ljudima, a smrtne junake bogovima. U Ilijadi se, uistinu, i svijetbogova i svijet ljudi još složeniji i slojevitiji.Na Olimpu, njihovom staništu, bogovi doista žive kao nekakva frivolna aristokracija.Zaokupljeni su ne samo velikom politikom već i sitnim, dvorskim intrigama u kojima iljubavna igra može biti oružje (vidno je to u sceni gdje Hera obmanjuje Zeusa). No već odprvih redova speva ova slika samovoljnih i hirovitih božanskih aristokraša zasjenjen jepredstavom o najvišoj volji vrhovnog boga Zeusa, o sudbinskim predodređenju kome supodložni i sami bogovi. A onda Homer opisuje i strah i strahopoštovanje ljudi premabogovima, koji su i vladari svijeta i goleme prirodne sile. U isto vrijeme, opet, Homerovi divjunaciznaju da se zaborave, da oružjem nasrnu i na same bogove, kad boj uzavri.Bogovi, naklonošću ili čak srodstvom bliski nekom junaku, plemenu, gradu, određujućudljivo tokove zbivanja u Ilijadi. Apolon izaziva svađu između Agamemnona i Ahileja.Tetida namo Zeusa da osveti Ahileja.U bojevima Afrodita štiti sina Eneju, Apolon je prijatelj trojanskih boraca, Hera i Hefest nastrani Ahejaca. Pa ipak, sva zla koja je iznjedrila svađa između Agamemnona i Ahilejaobilježena su, već u prvim stihovima speva, kao "vršenje volje Zeusove". Osetno je, dakle, iovdje Sadejstvo starijih i novijih, ili prosto ne sasvim saglasnih predstava o ulozi bogova uživotu ljudi.Rečeno Sadejstvo starijih i novijih valja stalno držaše na umu. Jer, Ahilejeva srdžba nije u