Homer ILIJADA BIBLIOTEKA KNJIŽESTVO Knjiga 23 PREDGOVOR ...

Skoči Antilima i stane s ramena mu oružje svlačiti '.Scene ranjavanja i pogibije u Ilijadi često su doslikane u poredbi. Te poredbe nisu uvijek, ponašem osjećaju, u svemu primjerene herojskoj atmosferi zbivanja. Ali osnovnu svoju uloguostvaruju vrlo uspješno: stavljaju pred naše oči živ pokret boraca, oružja, ranjenika koji pada,samrtnika u ropcu:Helen Menelaja usred oklopa pogodi tadau grudi strijelom, al 'ljuta od njega strijela odleti.K'o što na prostranom gumnu bob crnokožac letiili kad ljeti grašak s široke lopate ima,vetar duva i zviždi, a vejač uzmahuje njome:tako se gorka strijela Menelaju, slavnom junaku,silno od oklopa odbi i oda nj daleko odleti.- - --Ali ga, dok je bež'o, Merion stigne i kopljemrani ga između pupka i stidnog mjesta, gdje Aresnajljuće muke začela jadnicima zadaje smrtnim.Tu ga koplje probode i pod njim adamant se srušite se Pracata počne k'o junac koga u goričobani uzima svježu i silom preko volje vuku:tako se ranjen malo adamant prać'o, ne dugo,dok mu nije bliže Merion priš'o i kopljeiz tijela izvuk'o; i mrak po očima onom se razli.Usporedbe su, nadasve, lako pokretni, prijenosni elementi iz naslijeđene građe usmenogpjesništva. Odmaraju i pjevača, koji ih unosi po potrebi u pjesmu, kao i slušatelje koji ihmogu pratiti smanjenom pažnjom ili u njima uživati kao u digresija. Pružaju oduška uscenama boja i ona usporedbe, predmetom nekako primjerenije ratničkom poslu, koja borceslikaju kao protivne vetrušine hučno sukobljene u klancu, gdje tresu ili krše bukve i jasen; tekao drzovite lavove što u Torinu provale, ili se oko ubijene košute u gori krve, ili na vepranasrnu jer s istog planinskog izvora hoće da pije.Ima onda i prikaza borbi, ubijanja, gdje se oko osnovne slike ranjavanja - s podrobnoodređenim mjestom gdje je oružje udarilo i kako se kreće - javljaju usporedbe i razmetljivriječi pobjednika nad tijelom ubijenog neprijatelja:Idomenejevom rukom Posidon pogubi njegasjajne mu zaseniv oči i bijela mu koljena veza,jer nit 'se mogaše natrag povući, a niti umaći,nego k'o uspravni kamen il 'drvo što lista visokoon je nepomično staj'o, i kopljem ga rani sred grudismeoni Idomenej te njegov od medi okloprazbije, štono je prijeđe od njega propast odbij'o,al 'tada muklo zazveči, a koplje u srce zabi;srce se trzalo, i vrh kopljani s njime.Najzad žestinu koplja siloviti Ares utiša,a Idomenej klikne i silno pohvali sebe: