Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
136<br />
pc_chip/studeni_07/ITtainment<br />
SVEMIR<br />
50. godina u svemiru<br />
Jednostavni bip-bip radiosignal koji su prije pedeset godina, 4. listopada 1957. godine, uhvatili ruski<br />
znanstvenici izazvao je oduševljenje u svijetu - prvi umjetni satelit lansiran je u svemir!<br />
Fotografije: Arhivi NASA-e i Ruske svemirske agencije<br />
piše > Hrvoje Jurman<br />
prošlom smo broju pc chipa donijeli<br />
U tekst o nizu tehnoloških obljetnica koje<br />
slavimo ove godine. Međutim, to nisu i jedine<br />
obljetnice, s obzirom na to da smo u proteklom<br />
mjesecu upravo proslavili 50 godina<br />
čovjekove prisutnosti u svemiru.<br />
Bio je 4. listopada 1957. godine kad je mala<br />
grupa ljudi u Rusiji nervozno tražila jedan<br />
jednostavan radiosignal na svom prijemniku.<br />
Kad su ga konačno locirali, čuli su bip-bip i<br />
slavlje je moglo početi. Prvi ljudskom rukom<br />
stvoreni objekt bio je u svemiru!<br />
Od Vernea do Von Brauna<br />
Taj je događaj bio šamar američkom svemirskom<br />
programu, samim time i ponosu.<br />
Dogodio se desetak godina nakon Drugog<br />
svjetskog rata, u vrijeme kada je svaki<br />
trenutak mogao izbiti i treći. I upravo je ta<br />
mogućnost pretvaranja Hladnog rata u Treći<br />
svjetski rat bila ishodište Sputnika i ruskog<br />
svemirskog programa. No, da bismo u potpunosti<br />
razumjeli cijelu priču, moramo se<br />
vratiti stoljeće i pol unatrag, do 1865. godine.<br />
Tada je, naime, otac znanstvene fantastike<br />
Jules Verne napisao knjigu “Put na Mjesec”,<br />
u kojoj je opisao svoju viziju slanja čovjeka<br />
u svemir. Divovski top koji ispaljuje raketu s<br />
posadom na Mjesec u stvarnom životu, naravno,<br />
nije uzet kao ozbiljna ideja, već je zna-<br />
“U vrijeme dok je<br />
Tsiolkovski u Rusiji razvijao<br />
svoje teorije o raketama,<br />
Amerikanac Robert<br />
Goddard ih je i izrađivao”<br />
čenje te knjige simboličko - bila je inspiracija<br />
ruskom učitelju Konstantinu Tsiolkovskom,<br />
koji je prvi postavio osnovne teze za let<br />
raketa. Premda sam nikada nije konstruirao<br />
nijednu, svojim je radom anticipirao mnoge<br />
probleme vezane za konstrukcije raketa te<br />
ponudio i potencijalna rješenja. Zaključio<br />
je da je tekuće gorivo, kombinacija kisika i<br />
vodika, najbolje za let raketa te da će ih morati<br />
biti nekoliko, koje će se aktivirati u stupnjevima.<br />
Nazvao je taj princip rocket train,<br />
a mi ga danas znamo kao stage rocket flight<br />
i gledamo ga na NASA TV-u pri svakom<br />
lansiranju shuttlea u svemir. U vrijeme dok<br />
je Tsiolkovski u Rusiji razvijao svoje teorije<br />
o raketama, Amerikanac Robert Goddard ih<br />
je i izrađivao. Premda još nije čuo za teorije<br />
Tsiolkovskog, u svojim je istraživanjima ne<br />
samo došao do gotovo identičnih zaključaka,<br />
već ih i dokazao. Premda su u početku oni<br />
ismijavani do točke da je proglašen ludim,<br />
Goddard je danas znan kao otac modernih<br />
raketa.<br />
Ponižen<br />
Vrhunac cinizma i nepovjerenja Goddard<br />
je doživio 1920. godine, kada je New York<br />
Times na prvoj stranici objavio velik članak<br />
kako rakete nikada neće letjeti. Uvrijeđen,<br />
na šest se godina povukao iz javnosti, da bi se<br />
vratio, štono se kaže, s praskom - lansiranjem<br />
prve rakete pogonjene tekućim gorivom. U<br />
godinama koje su slijedile patentirao je preko<br />
200 izuma vezanih za raketnu tehnologiju, a<br />
rezultati njegova rada inspirirali su Hermanna<br />
Obertha da napiše knjigu “The Rocket<br />
Into Interplanetary Space”. Knjigu je pročitao<br />
i njom oduševljen ostao Adolf Hitler, koji je<br />
istog trenutka Oberthova učenika Wernhera<br />
Von Brauna postavio za voditelja njemačkog<br />
raketnog programa. Taj je program rezultirao<br />
stvaranjem raketa V1 i V2, prvih raketa<br />
koje su mogle dosegnuti svemir, premda je<br />
njihova ideja zapravo bila dosegnuti mnogo<br />
bližu destinaciju - Veliku Britaniju.<br />
Kako se Drugi svjetski rat približavao kraju,<br />
Von Braun je odlučio pobjeći iz baze u<br />
kojoj je radio na raketama. S jedne je strane<br />
njegov rad želio uništiti Hitler preko svojih<br />
ljudi na terenu (pa je niz zapisa i istraživanja<br />
spaljen), dok su s druge strane posebnu naredbu<br />
da uhvate Von Brauna dobile i ruske<br />
specijalne postrojbe. Von Braun je uspio<br />
pobjeći do američkih vojnika pa je sa svojom<br />
ekipom znanstvenika i inženjera prebjegao u<br />
Ameriku, a Rusi su došli do raketa V2.
Change language