Golf Park Dubrovnik - DalCasa

104l j u b i m c ip e t sSvaka čast posavskim i istarskim goničima, ilipak hrvatskim ovčarima, no kad se kao asocijacijespo menu pojmovi Hrvatska i pas, odgovorje u načelu obično samo jedan - dalmatinskipas, dal ma tinac, ili pak dalmatiner, ovisno ojezičnim sklonostima.Ti elegantni, bijelo-crni psi definitivno spadajumeđu najpoznatije pasmine koje čovjek poznaje, ada je za pravo za njihovu popularnost više učiniočovjek po imenu Walt Disney, nego cijela svjetskakinološka za jednica. Naravno, teško da je najvažnijiplanetarni animator ikad imao na pametipromociju hrvatske regije između Karlobaga iPrevlake, ali svejedno, hvala mu.Prije nekoliko godina, autorica ovih redaka ujednom je američkom društvu kao svoj uži zavičajspomenula Dalmaciju, što je izazvalo priličnupozornost s obzirom da su sugovornici čuli zadalmatinskog psa, ali da bi postojalo i područjekoje se isto tako zove - teško im je bilo zamisliti.Otprilike, kao da u Njemačkoj postoji regija čijeime u prijevodu znači Ovčarija...U kinološkoj literaturi, pod imenom dalmatinskipas, u opisima obično stoji kako je riječ o živahnom,sklad no građenom, jakom i mišićavom psu,vretenastog tijela, te kratke, tvrde i guste dlake. Uosobine mu se obično uzima i brzina i upornost,a dolazi u dvije va ri jacije - češća je ona bijela sacrnim točkama, ali postoji i “verzija” sa smeđimtočkama. Visina mu je obično 56-61 centimetara(mužjaci), odnosno 54-59 centimetara (žen ke), atežina do 25 kg. Doživi do 12 godina.Toliko o generalijama.Ova je pasmina dobila, naravno, ime po Dalmaciji,prem da se, recimo, još u 14. stoljeću uzgajao iu Đa ko vačkoj biskupiji, gdje je korišten kao vojnički,te kao lo vački pas. Inače, nekad je bio poznati pod ime nom du brovački gonič.Prvi put se ime dalmatinski pas i u međunarodnojli te raturi pojavljuje u XIX. stoljeću, a premasvim me đu narodnim kinološkim or ga ni zacijamapostojbina mu je Dalmacija, odnosno Hr vat ska.Obično se kaže da su dalmatinci namijenjeniljudima koji žele pobuđivati pažnju. Njegovo pjegavotijelo je već iz daleka oznaka da dolazi neštoposebno, uostalom - ne bi se tako često pojavljivaou svakojakim rek la ma ma da to nije tako.Voli trčanje i stoga se dobro osjeća na selu, u velikomvrtu, među djecom ili konjima. PrilagodljivObično se kaže da su dalmatincinamijenjeni ljudima koji želepobuđivati pažnju.je i in te ligentan pa se preporučuje za pratnju, lakoga je nje govati i ima izrazito dobar smisao za čistoću.Poznato je da se dalmatince može izdresiratida budu jako po sluš ni, ali je za to potrebno dostastrpljenja i, pogotovo, čvrste ruke.Prema predanjima, izvorna postojbina dalmatinaca,ili bar srodnih pasa, je Egipat, odakle supreko Grčke do šli u Dalmaciju i tu se zadržali. Najstarijeime ove pasmine je dubrovački gonič, dokje kasnije selek cio niran i školovan kao dalmatinskiptičar. Širenje po svi je tu ponajprije se ima zahvalitidubrovačkim p om o r cima, koji su ga izvozili usve zemlje s kojima je Dubrovačka republika imalatrgovačke veze. Poznato je da je iz Francuske, gdjesu ga zbog tradicionalne fran cuske ljubavi premaprisvajanju nazvali galski pas, došao u Englesku,no tamo mu je vraćeno ime “dal matian dog”, islužio je kao pas za pratnju. U novije vri jemepronađen je opis te pasmine u arhivi u –akovu,pojavljuje se i na više starih grbova, a podrobno jeopi san u najstarijoj sistematici autohtonih pasa nahr vat skom tlu iz 1822. u Zadru.Kroz povijest je bilo dosta sporova čija je ovopas mina, odnosno gdje joj je postojbina, ma kolikose či nilo da je samim imenom pasmine to sasvimne dvoj beno. Naime, paralelno s dalmatincima, uEngleskoj se u 18. stoljeću pojavila i vrlo slična pasminazvana ben galski gonič, zbog čega rasprave ijesu trajale toliko dugo. Ipak, nakon dugog truda ibrojnih iznesenih ar gu menata, 1993. su i službenopriznati hrvatski ko rijeni dalmatinca.Različite su namjene za koje su se dalmatincikroz povijest koristili. Primjerice, u srednjem vijekuimali su vrlo neobičnu ulogu pratitelja kočija.Za vrijeme vož nje, trčali su uz konje, ponekad čak imeđu njima, a po tom, dok bi gazda bio zauzet drugimposlovima, čuvali su i konje i kočiju od uljeza.Kasnije, služili su i u vojsci, ali i kao vatrogasnipas, pomagači u lovu, tragači, ovčari, ili pak kaopsi-čuvari. Danas su se stvari umnogome promijenile- dalmatinci su sve češće “samo” kućniljubimci.Premda su jako popularni, za buduće vlasnikeje iz nimno važno da pokušaju procijeniti je li dalmatinacbaš pravi pas za njih i njihovo domaćinstvo.Najvažnije je vidjeti kakav životni stil uopćevodite - volite li se posvećivati športu, ili pak ci jeledane sjedite pred televizorom. Dal matinskim psimaje svojstvena ljubav prema po kretu, uživaju uaktivnom životu, i za pra vo cijeli dan mogu biti unekoj vrsti akcije. Zlobniji kon tinentalci bi rekli -sasvim drugačije od ljudskih sta nov nika iste regije.Ovi psi iziskuju šetnju nekoliko puta na dan, nojoš im je draže ako su u društvu s osobom koja sekreće brže od brzine hoda, bilo da je riječ o trčanju,vožnji bicikla, rolanju ili jahanju.