Golf Park Dubrovnik - DalCasa

28r a z g o v o ri n t e r v i e w‘Ako se zna daje Pritzkerovanagrada zapravoNobelova nagradaza arhitekturu, kojuje do sada dobilo35 arhitekata, ondačinjenica da je čaknjih 15 gostovalo naDanima Orisa ili dalointervju za časopisOris sasvim dovoljnogovori’S obzirom na spomenuti opus Orisa i programeDana Orisa, koliko je predstavljanje velikih imenaarhitekture imalo utjecaja na zagrebačku iuopće hrvatsku arhitektonsku scenu?Pokušat ću biti skroman, ali uvažiti i tolike godinerada i komunikaciju koju imamo s kolegama, kao ito što nastojimo biti objektivni u sagledavanju dobrihi loših momenata. Znate, nama je u uredništvuOrisa veliki kompliment kada kod arhitekata, kakodomaćih tako i stranih, osjetimo da postoji zanimanjeza objavu u časopisu. I to u uvjetima gdje, zanas začuđujuće, malo intelektualaca u svijetu uopćezna gdje je Hrvatska, a kamoli Zagreb. Dakle, namaje to zanimanje veliki kompliment i pokazuje dasmo napravili nešto prepoznato.Što se tiče domaće scene, iz komunikacije skolegama zaključujemo da objava u Orisu ima težinukod naših arhitekata. To što svake godine naDane Orisa u Zagreb dođe više od dvijetisuće ljudi nešto govori o važnostidogađaja i neminovnom utjecaju nanjihov rad. Ja osobno, kao arhitekt, nakonsvakog dana te priredbe, odnosnokad pogledam deset predavanja, počinjemrazmišljati drugačije i stalno mise otvaraju novi svjetovi. U najmanjuruku, mislim da ta predavanja govoreo tome da se stvari mogu napraviti,samo da se za njih treba boriti. Naravnoda nije isto graditi u Španjolskoj,Njemačkoj, Americi... i u Hrvatskoj.Naravno da su uvjeti kod nas drugačiji.Ali, da se puno toga može napraviti, pai više nego što mislimo, to pokazujuDani Orisa i to ima odraza u hrvatskojarhitekturi.Ne umišljamo si da smo mi ti kojismo za to zaslužni, ali smo vjerojatno ugradili svojkamenčić u razvoj hrvatske arhitekture.Koji su najnoviji trendovi u svjetskoj arhitekturii koliko se oni odražavaju na suvremenu hrvatskuarhitekturu?Trend u svjetskoj arhitekturi je, hvala Bogu, jednostavnosti odmjerena kulturna izražajnost, štoje posljedica krize. Mislim da je prošlo vrijemeekspresivne arhitekture, posebno prisutne u zemljamaBliskog i Dalekog istoka, koje imaju novacaili zemalja velikog financijskog potencijala, kao štoje Rusija, makar se takvih objekata još dosta gradi.U svim ostalim zemljama osjeća se potreba da arhitekturabude smirenija nego što je to bila 90-ihi, velikim dijelom, 2000-ih. Naravno da se sve tona hrvatsku arhitekturu odražava s nekim vremenskimodmakom. Ne zato što mi to ne shvaćamo,nego jednostavno zbog činjenice što je arhitekturaipak spora u realizaciji. Tako je i u svijetu, samo štomi vidimo gotove kuće i na temelju toga shvatimofilozofiju kojom su rađene, pa postoji raskorak uvremenu.Kako je i nas zahvatila financijska kriza, miarhitekti i ovo malo posla što imamo moramo odradititako da bude izvediv. A da nešto bude izvedivo,mora biti funkcionalno, lijepo, jednostavno..., što sesrećom uklapa u te nove trendove. Kako je svijetsada zaista globalno selo, vrlo je često teško poarhitekturi razlikovati gdje je što nastalo. Nedavnosam, primjerice, pisao o jednom vrlo istaknutomarhitektonskom objektu i, nažalost, nisam mogaobiti pozitivan u ocjeni, jer bi ta kuća jednog odnajpoznatijih svjetskih arhitekata mogla stajati ubilo kojem gradu u svijetu. To je svakako jedan odproblema suvremene arhitekture.Što mislite o zagrebačkim urbanističkim problemimakao što je podsljemenska zona, pitanjimapoput slučaja Cvjetnog trga, „Bandićevihfontana“ i tomu slično?Naravno da se grad mora razvijati, odnosno da seprostor mora razvijati. O putevima razvoja prostoraodlučuju političari i pritom moramo znati da jedemokracija spora i da ima odmak od četiri godine,odnosno da toliko kasni. Istina je da imamo instrumentekojima možemo na nešto utjecati i prije istekate četiri godine, ali to je uvijek jako teško. Mislimda je bitno naći mjeru u smislu interesa zajednice iinteresa investitora. Zajednica mora biti svjesna dabez sredstava nije moguće nešto sagraditi, a da država,zajednica i njezini predstavnici nemaju uvijekdovoljno novca. S druge strane imamo investitorakoji ima novce i koji točno zna što mora postići dabi se njegova uložena sredstva vratila i da bi on uzto i zaradio. Bilo bi sjajno da predstavnici zajedniceimaju stručnjake koji mogu izračunati što je odonoga što pripada zajednici moguće dati investitoru,a da bi on bio zadovoljan. No, tu se obično gubekriteriji. To je onda izvorište nesporazuma, afera,kvazi-afera i slično.Sjeverni dio Zagreba sasvim je druga priča negoCvjetni trg, sasvim druga priča negoli fontane... Jajesam i za Cvjetni trg i za fontane, ako su one promišljene.Iznimno cijenim kolegicu Helenu Njirići njezin rad. Je li trenutak da su se te fontane išlegraditi? Vjerojatno nije. Hoćemo li mi za 30 godinazaboraviti u kojem trenutku su nastale, pa ćemonjima biti jako sretni? Vjerojatno hoćemo. Ali, nemožemo nikako zaboraviti to da se po Zagrebuvozimo po uništenom asfaltu, a da istovremenogradimo fontane.Ovo što je nastalo na Cvjetnom trgu vjerojatno jeza koji kvadrat, neću reći koju tisuću kvadrata, preveliko,ali da je tamo trebalo nešto raditi, sigurno dajest. Mislim da je projekt kolege Podrecce vrlo, vrlodobar, što ne znači da isključuje moju kritičnost.Isto tako možemo razgovarati o Srđu i tako dalje...Kako uspijevate pomiriti rad u vlastitome studiju,angažman u Orisu i na projektu Kuće arhitekture?Uspijevam to uskladiti zato jer se sve, možda zvučibanalno, događa u krugu od 50 metara, gdje se