110a r h i t e k t u r aa r c h i t e c t u r eOd trenutka svečane ceremonije otvorenja 1999.do danas, rekonstruirana zgrada Reichstaga,današnji dom Bundestaga, postala je jedna odneizostavnih turističkih atrakcija u berlinskomeitinereru i, ujedno, jedan od najuspjelijih primjerasljubljivanja povijesnih građevina sa suvremenimelementima, ponajviše zahvaljujući genijalnuFosterovu rješenju staklene kupole koja, poputblještave krune, počiva na obnovljenoj građevini.Početak je travnja 1999. i gradilišni arhitektMark Braun, stojeći na krovu novog berlinskogparlamenta, nadgleda završne radove naimpresivnoj staklenoj kupoli, tek desetak danaprije negoli će njegov šef, proslavljeni svjetskiarhitekt Sir Norman Foster, ključeve zgradepredati kancelaru Schröderu. Tu na visini, gledana Berlin s istoga mjesta sa kojega su grad 1945.gledali sovjetski vojnici, nazdravljajući pobjedibocama votke, dok je u podnožju zgrade još uvijektrajao obračun s pripadnicima Wehrmachta i Hitlerjugenda.No, Braunu još nije do slavlja, jer znada tek trebaju pristići stolci za kantine i restoraneparlamenta, da treba otpakirati i postaviti slike iskulpture u svim prostorima, položiti hektare tepihate dovršiti još tisuće sitnica po cijeloj zgradi.Bio je to užurbani finale posla koji je započeosedam godina ranije, kada je Foster pobijedio najoš jednom važnom natječaju i svome studiju priskrbiopravo na rekonstrukciju jedne od najznačajnijihzgrada u povijesti. U međuvremenu, odtrenutka svečane ceremonije otvorenja do danas,rekonstruirana zgrada Reichstaga, današnji domBundestaga, postala je jedna od neizostavnih turističkihatrakcija u berlinskome itinereru i, ujedno,jedan od najuspjelijih primjera sljubljivanja povijesnihgrađevina sa suvremenim elementima,ponajviše zahvaljujući genijalnu Fosterovu rješenjustaklene kupole koja, poput blještave krune,počiva na obnovljenoj građevini.Svoju uzbudljivu povijest zgrada je započela1894., kada se po utemeljenju njemačkoga carstva,dvanaest godina ranije, pojavila potreba zavelikom parlamentarnom građevinom u Berlinu.Frankfurtski arhitekt Paul Wallot projektirao jeimpozantnu, no mnogima ne baš privlačnu, neorenesansnupalaču, dugu 137, široku 97 i visoku 47metara. Gradnja je trajala punih deset godina, afinanciranje je omogućeno ponajviše zahvaljujućifrancuskim ratnim reparacijama. Čuveni natpisiznad ulaznih stupova, “Dem Deutschen Volke”(njemačkome narodu) dodan je tek 1916., usprkosnegodovanju cara Wilhelma II, zbog demokratskeideje parole. Zgrada je potrebama Reichstaga, prvogparlamenta njemačkog carstva, služila sve do1933., kada je teško oštećena požarom.Zgrada je, još više negoli požarom, uništenakrajem Drugog svjetskog rata, bombardiranjemsavezničkih snaga iz zraka i ulaskom sovjetskevojske u Berlin. Snimak vojnika Crvene armijekoji podiže sovjetsku zastavu simbolizirao je porazNjemačke i postao jedna od najpoznatijih fotografija20. stoljeća. Građevina uz Brandenburškavrata, odnosno samu granicu Zapadnog i Istočnog
Berlina, izuzmemo li djelomično preuređenje ukonferencijsku dvoranu arhitekta Paula Baumgartenapočetkom 60-ih, ostala je gotovo u ruševinamasve do ponovnog ujedinjenja Njemačke 1990.Fosterova tvrtka “Norman Foster & Partners”napokon je krenula u realizaciju svog idejnogprojekta u proljeće 1995. Jedno od vodećih imenasuvremene arhitekture, uz čije se ime vežu takomarkantne građevine poput Hearst Towera u NewYorku, Expo MRT Stationa u Singapuru, sjedištetvrtke Swiss Re u Londonu (popularni «krastavac»)i, najnoviji veliki ostvareni projekt, Terminal3 pekinške zračne luke, znao je da je idejni projekttek polazišna točka, predložak koji se u tri i polgodine, koliko je prošlo od pobjede na natječajudo početka realizacije, značajno izmijenio. Naime,njegov originalni koncept iz 1992., primjerice, nijesadržavao današnju glavnu atrakciju parlamenta -staklenu kupolu.Tijekom rekonstrukcije, zgrada je, izuzevšifasadne zidove, potpuno srušena, uključujući iBaumgartenove preinake iz 60-ih. Na kraju, iakone bez primjedbi da je koncept premalo poštivaooriginalni izgled zgrade i izvorni namještaj, rezultatje proglašen uspjehom. Velika turistička popularnoststaklene kupole, podignute kao hommageoriginalnoj iz 1894., posve je ušutkala kritičare.Nakon četiri godine gradnje, nitko čak nije spominjaoni 250 milijuna eura koliko su stajali radovi.Foster je u projektu savjetovao da sene pokušavaju sakriti “ožiljci zgradezadobiveni u ratu”, kao i to da se sačuvajugrafiti koje su napravili vojnici Crvenearmije u svibnju 1945., a koji su više od tridesetljeća bili skriveni lažnim zidovima...Foster je u projektu savjetovao da se ne pokušavajusakriti “ožiljci zgrade zadobiveni u ratu”, kaoi to da se sačuvaju grafiti koje su napravili vojniciCrvene armije u svibnju 1945., a koji su više od tridesetljeća bili skriveni lažnim zidovima prilikomBaumgartenove obnove. Držao je da će spremnostnovog njemačkog parlamenta da gleda u te znakoveprošlosti biti pokazatelj zavidne političkezrelosti te da će njima zgrada sama pričati svojupovijest.Ipak, najjači dojam na posjetitelja ostavlja skladprostora i svjetla. Velike staklene površine, prozirnakupola i četiri unutarnja dvorišta propuštajusvjetlo i u prostore u samom središtu građevine.Kupolu je Foster najprije zamislio kao cilindričnuformu unutar gigantskog hi-tech suncobrana, štoje sve odbačeno zbog iznimno visokih troškova.