Golf Park Dubrovnik - DalCasa

First lighthouse thatwas erected by theImperial Austriawas built in 1818 inthe far northwesternportion of theCroatian seacoast- at the CapeSavurdija. Duringfollowing eightyyears additional 65lighthouses werebuild throughoutCroatian islands andcapes.Navodno je neki bogati, ali pomalo luckastikon ti nen ta lac, naumio po svaku cijenu otputovatina Veneru. Njegovi znanci, neobuzdani veseljaci,odlučiše mu tu želju ispuniti. Noću su ga odveliautom do krčkih Njivica, otkud su ga, kad je zaspao,brodom prevezli na otok Prvić, nježno polegliu neku kamenu udubinu i otišli. Kad se čovjekujutro probudio i ugledao oko sebe nezemaljskevapnenačke šiljke, pomislio je da je napo slijetkuipak stigao do Venere. Lutajući otokom. pred večerje ugledao čudne oblike svjetioničarske zgradeStražice, što ga je još više uvjerilo da je na pravommjestu. Nakon što je pokušavao uspostavitikontakt bliske vrste s “Ve ne ri jancima”, po njega jedošao brzi policijski čamac s dvojicom bolničara...Čuvši Minosa kako se hvali da na svijetu nemaničeg ravnog njegovom labirintu, razbjesni se Zeuspa mahne rukom prema velikom jadranskom otokui razmrvi ga na 147 krhotina, puštajući moru daobavi posao do kraja. Tako su, veli priča, nastaliKornati, najveća i najgušća otočna skupina naSredozemlju, kroz čije kanale nitko ne prolaziravnodušan. Smatra se da najveću kornatsku tajnukrije velika, sasvim izglačana kamena ploha zakoju ribari kažu da su je tamo donijele vile da nanjoj noću gole plešu. Smrtnike koji bi odbili njihovuljubav, pretvorile bi u koraljni cvijet, za ukrassvojeg podvodnog hrama. Cijeli arhipelag proglašenje nacionalnim parkom, čime je spriječenaprekomjerna izgradnja i nekontrolirani ribolov.Prelijepi svjetionik na Tajerskim sestricama osuđenje tako na samoću.Niz otočića koji se protežu sjeverozapadnood Murtera nosi sasvim neobično ime - Prišnjak.No, još je neobičnija priča koja govori o istinitomdogađaju koji se zbio prije četrdesetak godina.Svjetioničareva žena zaprepastila se spoznajomda će roditi znatno prije nego li je mislila. Muž juje posjeo u barku i navalio veslati, ne bi li što prijestigli do obližnjeg gradića Murtera. Ali, budući daje gradić bio daleko, a djetetu se žurilo, porođaj sezbio u čamcu. Dijete su nazvali Jadran (drugačijenisu ni mogli), danas je to zreli čovjek koji u rubrikumjesto rođenja piše Prišnjak -Murter!Na sjevernom viškom rtu je 1865. godine podignutsvjetionik Stončica, koji je imao prigodubiti svjedokom pomorske bitke između austrijskei talijanske armade, koja se odigrala godinu danakasnije, nekoliko milja istočnije, a okončana jepobjedom flote austrijskog ad mirala Teggethoffa.Drugi viški svjetionik, koji s otočića zatvaravišku luku, također vuče paralelu s okršajem ratnihbrodova. Taj svjetionik se zakasnio uključiti ubitku, ali je zato na pravom mjestu u pravo vrijemebio mladi britanski kapetan bojnog broda, WiliamHost, “Mladi Nelson”, koji je u početku godine 1811.pred Visom zadao velike probleme Napoleonovojfloti. U zaslugu njegovoj hrab rosti i vještini, otočićna kojem je danas svjetionik nazvan je - Host.strugamorske vile i sireneDvojba je: tko je prvi naselio djevičanske obalepoluotoka Pelješca? Jedni tvrde da su to bili prastariPelasi, a drugi kako se Pelješac u ilirskimvremenima nazivao Hilida i da je s njega u mitovezakoračio herojski Herkul. Ilirsko porijeklo najvećegantičkog junaka ipak potvrđuje geograf Skilaksiz Karijande, ali i poznati pov jesničar i prvi “novinar”na svijetu, Herodot. U tom kontrastnom krajoliku,gdje po brdima skaču mufloni i di vokoze,na najzapadnijem rtu Pelješca, svjetioniku Lo višćesjenu rade tri čempresa...Svjetionik Struga ponosni je pak svjedok dvaneobična jadranska rekorda. Prvoga su lastovskiribari izvukli iz mora - bio je to golemi hlap težakgotovo 18 kilograma! Zbilo se to krajem prošlogstoljeća, a ribari su uredno spa kirali raka i otpremiliga u Beč, gdje je završio na stolu cara FranjeJosipa. Car je uzvratio dar poslavši Las tov cimasanduk napunjen šećerom i kavom, koje su otočanipošteno podijelili.Drugi rekord odnosi se na koralj težak 45 kilogramakoji su posebnim kliještima isčupali sretnilovci pola stoljeća kasnije, s litice koja se podStrugom okomito spu šta dublje od 50 metara umore. Ni prije ni poslije više ni je iščupano tolikokoraljno stablo.Možda sve ove priče i nisu istinite, ali svakakobude za nimanje. Uostalom, nikad nećemo ni znatišto je sve mo guće u daljinama pučinske osame,gdje ljudsko biće može izludjeti od samoće. Toznaju samo naši svjetioničari, kad im u pohode