Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
kulturama na Balkanu, mada još u povoju, višestruko pokazuju mnoge antičke korijene u slavenskoj<br />
kulturi na Balkanu, u kojoj se nalazi niz elemenata ilirskog porijekla. [75] M. Vidović, proučavajući riječ<br />
ban, s pravom je zaključio da je to jedna od najstarijih ikad zapisanih riječi koju srećemo u sumerskoj<br />
poemi posvećenoj vjenčanju kralja Shu-<strong>Sina</strong>. Po mišljenju Vidovića, ta prastara sumerska riječ, preuzeta<br />
od Elamita, zatim Meda, u značenju "glavni, poglavnik", dospjela je u Hrvatsku i tu ostala apsolutno<br />
neizmijenjena." [76] Mada Vidovićeva promišljanja dijelom koincidiraju sa elementima odbačene teze o<br />
kavkasko-iranskom porijeklu Hrvata, intuicija na osnovu koje je zaključio da su titule ban i župan bile na<br />
snazi u Hrvatskoj i Bosni i u doba rimske vlasti itekako ima osnova. [77] Najslabija strana Vidovićevog<br />
dokazivanja je njegova lingvistička argumentacija. [78] On je ilirsko ime Baton, ispisano na epigrafskom<br />
spomeniku iskopanom sredinom XIX vijeka na Banovom greblju kod sela Lištani u livanjskom Donjem<br />
polju, pogrešno doveo u vezu sa titulom ban, "bez obzira iz kojih je jezičkih razloga došlo do specifične<br />
modifikacije ove titule, a ne osobnog imena" [79] . Pritom, Vidoviću nije bio poznat ilirski imenski<br />
kompozit –banus i njegova široka zastupljenost u ilirskoj i keltskoj onimiji. Nije mogao da pretpostavi da<br />
je Baton, čije ime se našlo na Banovom greblju, nosio titulu bana, što je posve vjerovatno. U Vidovićevoj<br />
pogrešnoj argumentaciji važna su ona njegova zapažanja koja nije znao da objasni, ili ih je doveo u<br />
pogrešan konteks. Veliki značaj ima Legenda o banu i banici, vezana za ostatke rimske utvrde u mjestu<br />
Poganac kod Malovana. [80] Kao i legenda sa Glasinca, i ona precizno locira bosanskog bana u antiku, na<br />
tlo Bosne i Hercegovine u antičko doba. Istovremeno, ona je samo jedan u nizu dokaza koji potvrđuju<br />
najstariju bosansku tradiciju čiji korijeni su u antici. U bosanskoj toponimiji brojni su toponimi sa<br />
osnovom ban i oni još čekaju svog toponomastičara koji će precizno utvrditi njihov sveukupan broj i areal<br />
njihove rasprostranjenosti. Zasigurno velik broj tih toponima u Bosni i Hercegovini [81] otvara više<br />
znanstvenih problema. Jedan od njih je: koliki je vladarski teritorij najstarijih bosanskih banova. Na<br />
osnovu velikog broja toponima koji sadrže titularni naziv, može se zaključiti da je ban, u najstarije doba,<br />
oblasni vladar manjeg teritorija naseljenog pripadnicima jednog roda ili plemena. Na takav zaključak<br />
upućuju nazivi nekih bosanskih toponima [82] [83] i ilirsko ime Mala-banus. U ilirologiji je<br />
općeprihvaćeno da je Mal’‘ ilirski prežitak u albanskom jeziku u značenju "brdo, Berg," [84] , na osnovu<br />
čega se može zaključiti da je Mala-banus vladar neke manje brdske oblasti. Da li se, u istom smislu, ilirski<br />
kompozit banus iz iliro-romanskih <strong>vremena</strong> možda može semantički objasniti sa albanskim glagolom<br />
banoj u značenju "stanovati", ili sa albanskom sintagmom "banori i parë i një vendi = "prvosjedilac" [85] ,<br />
ostaje albanolozima da se time pozabave. * Rad pod prednjim naslovom dopunjena je i proširena verzija<br />
rada prezentiranog na II internacionalnom kongresu balkanske turkologije održanom u Mostaru od 3.-6.<br />
septembra <strong>20</strong>02. godine. Pošto radovi sa sličnih simpozija uglavnom ostaju nepoznati široj kulturnoj<br />
javnosti Bosne i Hercegovine, zbog njegovog značaja za historiju Bosne i Hercegovine, proširena i<br />
dopunjena verzija rada publikuje se i u "<strong>Znakovi</strong>ma <strong>vremena</strong>". [1] Temelje komparativnoj lingvistici<br />
udarili su prije <strong>20</strong>0 godina Nijemac Vorr i Danac Rask. Tokom XX vijeka u toj novoj naučnoj disciplini<br />
nastale su dvije teorije: učenje o srodnosti indoevropskih jezika sa semitskim (Möller, Semitisch und<br />
Indogermanisch, Göttingen l907; Vergleichendes indogermanisch-semitisches Wörterbuch, Göttingen<br />
l911) i učenje o srodnostri indoevropskih i ugrofinskih jezika (Szinneyi i Gauthiot) koje kasnije generacije<br />
nisu produžile, jer je do posljednjih decenija XIX vijeka preovladavalo mišljenje da je rješavanje tih<br />
problema preuranjeno. Zaslugom danskog komparatiste Hoglera Pedersena, autora kapitalnog djela Das<br />
Hittitische und die anderen indogernischen Sprachen, Kopenhagen l937, ponovo je oživjelo zanimanje za<br />
navedena pitanja. O tome vidjeti u: H. Barić, O grupisanju indoevropskih jezika, Naučno društvo Bosne i
Change language