Znakovi vremena 20 - Ibn Sina

Iacus, Laiscus, Posaulio i Mascelio. I. Bojanovski, n. dj., str. 137. [31] G. Alfoldy čak 15 domorodačkih
imena sa područja Municipium malvesiatum smatra keltskim: Aioa, Andetia, Baeta, Bidna, Catta,
Dussona, Enena, Iaca, Madusa, Matisa, Nindia, Sarnus, Seia, Totia i Pineta. G. Alfoldy, Dalmatien-
Bevolkerung und Gesellschaft der römischen Provinz Dalmatien, Mit einam Beitrag von Andras Moscy,
Budapest, Akademia kiado l965., str. 233. [32] Na području Municipiuma raetinuma u Pounju G. Alfoldy
kao keltska i "vjerovatno keltska" navodi slijedeća imena: Ammida, Andes, aritus, matera, Maxa, Mallito,
Muntanus, Nantia, Nonntio, Parmenic(us), Poia, Sarius, Seneca, Sicu, Silus, Sinus. Isto, str. 41. [33] Z.
Marić, Keltski elementi u mlađem željeznom dobu Bosne i Hercegovine, GZM (a), n. s. XVIII, Sarajevo
l963., str. 63-83. [34] I. Pašić, Politički motivi promjena antroponima i toponima u Bosni i Hercegovini,
magistarski rad Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, 2001. godina. Rad je pohranjen u biblioteci
Fakulteta. U radu je elaborirano 100 antroponima iz srednjovjekovnog onomastikona Bosne, koji su iliroromanskog
porijekla. Za 25% antroponima utvrđeno je ilirsko porijeklo, za 22% najvjerovatnije ilirsko
porijeklo i za 5% vjerovatno ilirsko porijeklo. Keltsko-ilirsko porijeklo utvrđeno je za 5% antroponima,
vjerovatno keltsko porijeklo za 3% antroponima. Za 1% antroponima utvrđeno je izvjesno keltsko
porijeklo. Autorska istraživanja srednjovjekovnih bosanskih antroponima koja su nastavljena i proširena
za potrebe doktorske teze, uz manje korekcije i reviziju nekih vrijednosnih sudova, pokazuju približne
vrijednosti iskazane u magistarskom radu. [35] H. Krahe , Lexikon…, str. 153. Upor; A. Mayer, Die sprache
der alten Illyrier, I, Wien l957., str. 35. Ime je potvrđeno u Saloni, na istom imenskom području kojem, po
mišljenju R. Katičića, pripada i centralni prostor nekadašnje rimske provincije Dalmacije i Panonija. Ovo
imensko područje Katičić je nazvao dalmatsko-panonskim. R. Katičić, Suvremena istraživanja o jeziku
starosjedilaca ilirskih provincija, Simpozij o teritorijalnom i hronološkom razgraničenju Ilira u
prahistorijsko doba, ANUBiH, Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo l964., str. 9-58. Isti: Zur Frage
der keltischen und pannonischen Namengebietet in römischen Dalmatien, ANUBiH, Godišnjak Centra za
balkanološka ispitivanja, knjiga l., Sarajevo l965., str. 69-74. [36] Ime je potvrđeno u Arraboni, na tlu
Panonije. H. Krahe, n. dj., str. 3. Imenski sufiks –is vjerovatno je vulgarno-latinska varijanta sufiksa –us.
[37] Ime je potvrđeno u Puli. H. Krahe, n. dj., str. 71. [38] Aplo Curbania Kabaleti, f, CIL III 13244, Rider.
Geschlecht unicher. Vielleicht Kompositum aus Cur- (vgl. W. 2 qori-) und ban- (G. 72). A. Mayer, n. dj.,
str. 200. [39] N. J 13,220 Aurelius. A. Mocsy, Vorarbeiten zu einem Onomasticon von Moesia superior,
ANUBiH, Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, knjiga 6., Sarajevo l970., str. 153. [40] A. Mayer, n.
dj., str. 75. Navedeno prema: Prok., aed. IV 4 (121,49) [41] Isto. Navedeno prema: Polib. V. 108,8. [42] H.
Krahe, Die balkanillyrischen geographischen Namen, Heidelberg l925., str. 82. [43] A. Mayer, isto. [44] O.
j. Banes, hamean commune de Beaumont, Dordogne . Brevier von Sarlet. Propidum s. Aviti, saec 6: Vicus
de Banas. A. Holder, Alt-celtischer Sprachschatz I-III, Leipzig 1894-1916., str. 340. [45] M. fig. (trier) Sch.
727: Banio. CIL V 5227. Isto, str. 341. [46] M. (Globasnitz in Kärnten) CIL III 5076: Banio Verecundo, Vgl.
Italisch gentilnamen Ban(n)ius. Isto. [47] Cogn. (bregenz) CIL III 6017, 8 I Banna f(ecit). Isto. [48] M. cogn.
(Aldborough) CIL VII 1336: Bannui m(anu). Dep. de l. Alier. Sch. 730: Bannui. S. Banvos. Isto. [49] F. cogn.
CIL III 4724 Antestia c. x. Bannona. Isto, str. 342. [50] Gentile M. Bantia F. (Rom) Orelli 6812 = EE 4 p 351;
Bantio draconarius. Isto. [51] Gallarete, prov. Mailand, CIL V 5567. Bannuca Magiaci f(ilia) uxor. Isto, str
343. [52] Tragurion > Trogir, Salona > Solin, lat canaba > konoba, satanas > sotona, itd. B. Jurišić, Nacrt
hrvatske slovnice, Glasovi i oblici u poviestnom razvoju, Zagreb l944., str. 53. [53] Savus > Sava , Dravus >
Drava , Brattia > Brač Pharia > Hvar. Isto. [54] Povelja pape Grgura XI Dominikancima od 10. oktobra
1233., da vrate sina Ubanova, što ga drže kao taoca. T. Smičiklas, Codex diplomaticus, III, JAZU, Zagreb