rusenje_republike_srpske

Milan Ljepojević
vodeće zapadne svjetske sile, predvođene SAD, krše međunarodno
pravo, povelje i konvencije Ujedinjenih nacija, međunarodne
ugovore, Dejtonski mirovni sporazum, Ustav BiH i Republike
Srp ske, glasno sam to i rekao. Nakon toga osjećao sam se pomalo
neugodno. Pitao sam se, zašto.
Analizirajući uzroke „nemira“, zaključio sam da je razlog
mog „lošeg“ stanja, ISTINA koju sam javno saopštio, istina argumen
tovana čvrstim i očiglednim dokazima.
Sam sebe sam zapitao da li je moguće da smo došli do takvog
društvenog stanja svijesti, gdje čovjek u jednom demokratskom
društvu ne smije da saopšti očiglednu istinu. Dakle, vodeći, bogati,
silni, mogu da krše međunarodno pravo, konvencije i rezolucije
UN-a, ustave i međunarodne ugovore, a mi to ne smijemo ni da
kažemo. Uporedio sam to sa banalnim slučajem da neko ima pravo
da me ponižava, vrijeđa, tuče i mlati, a da ja ne smijem čak ni da
kažem da on to čini.
Kao ilistracija svega navedenog možda će najbolje poslužiti
izjava šefa kabineta američkog predsjednika Džordža Buša II, Karla
Rouva, koji je 2004. godine rekao: „Mi smo imperija, i kada delamo,
stvaramo sopstvenu realnost. I dok vi proučavate tu raealnost,
pomno, je li – mi opet djelujemo, i stvaramo nove realnosti, koje
ćete vi onda da proučavate. I tako to ide. Mi smo tvorci istorije, a svi
vi možete samo da proučavate šta mi radimo.“
Najteže se učiti na sopstvenim greškama. Ako nas jednom
neko obmane i prevari može se opravdati i objasniti, ali drugi put
jako teško. Japanski moto ili deviza življenja je: „Ja nemam protivnika,
moj jedini protivnik je moja nespremnost“. Ovdje je pitanje za
nas: koliko smo mi spremni da se oslobodimo svoje nespremnosti,
koliko smo spremni da vidimo „scenario dešavanja“ koji se dešava
oko nas i koji se sprema i nama.
Od 2000. godine svjedoci smo „ekspres revolucije“ u Srbiji,
mnoštva takvih navodno spontanih događanja naroda. „Revolucija
8