Å UMARSKI LIST 11-12/1993 - HÅ D

Potencijalnu energiju slapova započele su iskorišćivati tri elektrocentrale.
Hidrocentralu »Manojlovac« sagradilo je godine 1907. inozemno društvo »Sufid«
niže slapova Miljacke, čime su skupina manojlovačkih slapova i korito Krke,
na potezu 3,5 Kin, ostajali po 6 mjeseci godišnje bez vode.
Protočnu HE »Roški slap« podigla su god. 1910., niže istoimenog vodopada,
društva za iksorišćivanje ugljena »Monte Promina« i »La Dalmatienne«. Najniže
položena, a najstarija po osnutku, je hidroelektrana »Jaruga«, koju je oko 1898.
izgradila kompanija A. Šupuk & sin na lijevoj obali Krke podno Skradinskog
buka. Spomenute hidrocentrale opskrbljivale su električnom energijom tvornice
karbida i cijanamida u Crnici, rudnička postrojenja u Siveriću, Velušiću i
Drnišu, tvornice aluminija, ferolegura i elektroda kod Šibenika i ostale potrošače
u Šibeniku, Zadru i okolnim naseljima.
Zakon o zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti DFJ (1945) omogućio
je, da se 25. I. 1946. osnuje u Zagrebu Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih
rijetkosti NR Hrvatske, u kojem su isprva radili upravitelj dr. Gabrijel
Divjanović i administrator Vladimir Janušić. Tijekom 4 godišnjeg rada taj
je Zavod zakonski zaštitio 14-tak najpoznatijih prirodnih objekata u Hrvatskoj.
Svi oni, među kojima i Krka (22. XII. 1948.), bili su zaštićeni kao prirodna
rijetkost« jer je to onomad bila prva i jedina prirodozaštitarska kategorija.
Početkom 1950. zaštita prirode spojena je sa službom zaštite spomenika kulture
u Konzervatorskom zavodu NRH 1 , koje je prvi direktor bio dr. Milan Prelog,
prof, povijesti umjetnosti. U novoosnovanom Odjelu za zaštitu prirodnih rijetkosti
NRH radili su: odjelna šefica Sonja Pavletić, prof, geografije, konzervatori
prirode Ljubica Štromar, prof, biologije i Stepan Bertović, dipl. inž. šumarstva
te Vladimir Janušić, administrator.
Bez zakonski obveznih upozorenja ili konzultacija zaštitarskih ustanova,
na Krki je preovedeno nekoliko građevinskih zahvata, a u prosincu 1952. »Elektroprojekt«
iz Zagreba dovršio je osnovni projekt hidroenergetskog korištenja
rijeke Krke sa Zrmanjom. Spomenutim projektom koji je planirao gradnju
četriju novih centrala iskoristile bi se gotovo do maksimuma vode Krke, djelomično
i njezini pritoci te gornji tok Zrmanje. HE »Jaruga« postala bi druga
po snazi u sistemu centrala na Krki i prva u planu izgradnje s tim, da se gradnjom
započne 1954. a dovrši koncem 1956.
Zaključivši da je projekt zamršen i po Krku vrlo osjetljiv, Konzervatorski
zavod je zainteresirao za ovaj problem naše najpoznatije znanstvene, stručne,
društvene i turističke ustanove, organizacije i prirodoslovce. U mnogim dogovorima
i sastancima stručnjaka zaštite prirode i elektroprivrede pokazalo se,
da je nemoguć kompromis i rezultirala je alternativa — ili postojanje rijeke
Krke kao znanstvenog objekta i prirodne ljepote — ili izgradnja hidroelektričnih
postrojenja 2 . U konačnom odlučivanju prevladali su znanstvena i konzervatorska
stajališta i razlozi — Skradinski buk i Krka očuvani su za dalekovidniju,
vrijedniju i plemenitiju namjenu unutar suvremene zaštite prirode.
Međutim, nikad nije objašnjeno zašto je takvu odluku popratio i jedan sasvim
oprečan i neopravdan postupak. Naime u listopadu 1954. uslijedio je udar:
morao se zahvaliti na funkciji i napustiti Zavod dr. M. Prelog, premješteni su
1 Kamenarović M.: Historijat zaštite prirode u Hrvatskoj. Zaštita prirode u Hrvatskoj. Zavod za
zaštitu prirode NRH, Zagreb 1961.
2 Roglić J., Pevalek I., Bertović S. & Pavletić S.: Krka i problemi njezine zaštite — mišljenja,
podaci i dokumenti. Konzervatorski zavod NRH, Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti, Zagreb 1953.
528