Vuk Karadzic Crna Gora i Crnogorci - Opština Berane

volje; on može mladu i kod kuće dočekati (kao što se također u narodnijem pjesmama to
kazuje). To nije od velikog značaja, pošto se i u Srbiji i u Crnoj Gori i gotovo po svima
susjednijem krajevima vjenčanje vrši u mjestu gdje živi mladoženja. U Srbiji se
mladoženja poznaje u svatovima po marami koja mu je iglom pridjevena na kapi i visi
mu niz leđa; u povratku s mladom ima više takijeh marama, koje mu je rodbina mladina
pridjenula. Od početka svadbe pa do svršetka i kod mladoženjine i kod mladine kuće,
tako i putem od jedne kuće do druge, pucaju iz malijeh i dugijeh pušaka. Svatovi koga
god sretnu na putu časte ga hljebom, pečenijem mesom i vinom; a gdje kroz selo prolaze,
časte njih: iz obližnjijeh kuća iznose im jelo i piće, prazne čuture napune im za dalji put.
Kad budu blizu mladine kuće, pošlju im muštulugdžije da im jave dolazak. Njih obdare
maramama, i oni se opet vrate k svatovima. To u Srbiji čine vojvode, a u Crnoj Gori
djeveri. Kao što je kazano, u Srbiji i u Crnoj Gori glavna je svadba kod mladoženjine
kuće; kod mladine kuće časte ih samo dobrijem ručkom, ili ako su iz daleka ugoste ih
dobro i na prenoćištu. U Paštrovićima, naprotiv, biva svadba kod mladine kuće. Između
ostaloga tačno se utvrđuje i kako će se svatovi ugostiti; za svakoga svata mora biti
spremljen četvrt pečenog brava, i kako u Paštrovićima, kao gotovo svuda kod Srba, brave
peku cijele na drvenom ražnju, to se tako pečeni cijeli i iznesu i pred svatovima se sijeku
na četvoro. Interesantno je da se u Paštrovićima na svadbi brav ne peče s glavom, kao što
se to obično čini. Pripovijeda se da je ovaj običaj postao otuda, što su jednom tako
pečenu glavu metnuli pred starog svata i kao u šali rekli: glava pred glavu, a ostali se
svatovi našli tijem uvrijeđeni i pokrvili se. Od toga vremena, vele, za svatove se peku
bravi bez glave. Još tačnije je u Paštrovićima određeno piće za svakoga svata. Ima sedam
zdravica, i čim se sedma izgovori, moraju ustati. Zdravice su ove: 1) u slavu božiju; 2) u
slavu svijeh svetijeh; 3) u zdravlje domaćinovo; 4) u zdravlje sveštenika; 5) u zdravlje
kumovo; 6) u zdravlje carevo; 7) u zdravlje cijelog društva. Svaka se zdravica (kao neka
molitva) prije pijenja izgovori, i ispjevaju se kratke pjesmice uz to. Ove su zdravice u
običaju kod sviju Srba, ali izgleda da nigdje nisu tako usavršene kao kod ovijeh
primoraca, a naročito kod Paštrovića i Rišnjana. Odvelo bi me suviše daleko ako bi se na
njima duže zadržao.
U Srbiji se obično obećani novac za djevojku daje prije svadbe, a u Crnoj Gori kad su
svatovi za trpezom iznese se lijepo našarana pogača i stari svat od doma traži od starog
svata od puta da pogaču pozlati. On odmah umjesto mladoženje izvadi novce i naređa po
pogači koliko je za djevojku pogođeno, i iz pristojnosti metne nešto više, ali rijetko je
manje od 12 talira, ili 24 for. sr., i potom pruži pogaču zajedno s novcima domaćinu.
Ovaj opet da odgovori pristojnosti mladoženjinoj ne uzme onoliko koliko je ugovoreno,
već nešto manje, a ostatak zajedno s pogačom preda mladoženji, a svatovi mu svi uglas
zahvale.
Dok svatovi jedu i piju djevojka se oblači u zatvorenoj kamari, obično plačući, a oko nje
njena svojta i prijateljice te je tješe. Kad se približi vrijeme polaska, izvede je pokrivenu
velom njen brat ili koji rođak (djeveri od doma) i predadu djeveru. U Paštrovićima iznesu
hljeb (pšeničan), i na njemu na mjestu u miješanju za to načinjenom čašu napunjenu
vinom. U nju baci mladoženja prsten, a mlada ga izvadi sa oba srednja prsta i metne pred
mladoženju. To se ponavlja tri puta, zatijem mladoženja uzme prsten i nametne ga mladi
na prst između maloga i srednjega desne ruke. Kad su svati već gotovi da ustanu i povedu