Vuk Karadzic Crna Gora i Crnogorci - Opština Berane

svadbe se javno razdaju naročitijem načinom. Dva svata metnu darove na motku od
zastave, i s pucanjem iz pušaka nose se ka trpezi, i čine se kao da pod teretom moraju
posrtati, pa ih razdaje javno čauš kako je šta kome ranije namijenjeno i svakome predaje.
I to biva u šali i u veselju, jer o svakoj stvari reče čauš što zgodno i šaljivo. Za to vrijeme
stoji mlada pored djevera i klanja se poslije svakog čauševa govora. U Srbiji daruju se
obično košuljama kum, stari svat i djever, a i svekar ako ga ima; ostali gosti dobiju
najčešće po peškir. U Crnoj Gori i u cijelom susjednom primorju svatove daruju kod
mladine kuće (kao što se i u narodnijem pjesmama pjeva), a košulje su vrlo rijetke kao
darovi, pa i sam mladoženja može biti zadovoljan ako dobije par košulja, jer u ovim
krajevima nema ni konoplje ni lana, i platno je uopšte vrlo rijetko; čak je nestalo i peškira
u nekijem krajevima. U Crnoj Gori dobije ga samo kum i za vrijeme vjenčanja objesi ga
preko ramena; ostali se daruju novcem prema stanju (svaki najmanje jednom cvancikom);
ali se pripovijeda da je ranije svaki dobijao maramu, koja se zvala lakat svite, iz čega se
može zaključiti da je dar prvobitno zaista bio aršin čohe. U Paštrovićima su i ovi pokloni
utvrđeni i to: svakom pustosvatu mora se dati 10, a časnicima 20 krajcara; osim toga
mora mlada donijeti svome budućem svekru i svekrvi svakome po dva talira (četiri
forinte). U ovom kraju svatovi ne uzimaju sobom haljine mladine, već ih docnije ponesu
srodnici; u nekijem mjestima ljudi još iste noći a u nekijem žene poslije nekoliko dana.
Sve što mlada donese u kuću, izbroji se pred svekrom i pred svekrvom, na slučaj da
mlada ostane udovica bez poroda. U tome slučaju dođu njeni rođaci, obuku je u crninu i
sa svijem što je donijela vrate je opet kući.
Sjutradan rano ujutru mlada uzme sudove za vodu i s djeverima uz pucanje iz pušaka ide
na izvor odakle njeni novi ukućani nose vodu. Tamo počaste koji se dese hljebom,
mesom, vinom i rakijom, pa se isto tako s pucanjem pušaka i mlada s punijem sudovima
vode vrate kući. Sad mlada uzme legen i ubrus i poliva svatovima da se umiju, i svaki joj
baci po jedan novac u legen. Osim toga svaki koji je na svadbu došao koliko god puta se
sretne s mladom i djeverom, i ona ga poljubi u ruku, mora je darivati parom (otprilike
jedna krajcara). Uopšte svatovi se trude na razne načine da skupe mladi novaca. Jedan
npr. uzme pseto i veli da je jagnje i hoće da ga zakolje, ako ga ne otkupe; drugi uzme
prase pod pazuho kao gajde, i ko neće njegovu ciku da trpi, mora ga otkupiti; neki
osedlaju vola i dovedu ga u kuću, da bi ga darivali; neki se opet obuku kao kaluđeri
prosjaci, ili kao djevojke pa ljube svakome ruku da im što daruje itd. Sve što se ovako
skupi dobija mlada.
U nekijem krajevima u Srbiji jašu svatovi (osim časnika) na konjma od kuće do kuće i
pozivaju na svadbu, govoreći kao u šali da svaki ponese šta će jesti, što uostalom i inače
biva. Kod svake kuće mora se privezati kudjelje na uzdu konju, što oni donesu mladi.
Kod imućnih ljudi svadba traje u Srbiji po nedjelju dana. Dva dana prije nego što se pođe
po mladu počinje gozba i traje dan i noć dok kum ne ode. [21] Neprestano se i igra i pjeva.
Svatovi igraju kolo i pred mladinom kućom i pred mladoženjinom kad je dovedu. U
Crnoj Gori i u susjednijem primorskijem krajevima gdje su kuće u vrletnijem mjestima
da se ne može igrati, igra se na gumnu koje je obično popločano kamenom i opervaženo
oniskijem kamenijem zidom, da se na njemu može udobno sjedjeti kao na klupi.