Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez
Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez
Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
16 XI/252, 5. ožujka 2,,9.<br />
vizualna kultura<br />
Više od murala<br />
i parkovnih skulptura<br />
Ivana Meštrov<br />
Inicijativa radi koje je uobičajeni udio<br />
od 1 posto namjenskih sredstava<br />
za gradnju objekata od javnog<br />
značaja namijenjen umjetničkim<br />
intervencijama u javnom prostoru<br />
(Gesetz über “Kunst am Bau”, Zakon o<br />
umjetnosti na građevinama) povećan<br />
na 2 posto, a koncept Kunst am Bau<br />
(umjetnost u sklopu građevina)<br />
proširen je na Kunst im öffentlichen<br />
Raum (umjetnost u javnom prostoru)<br />
Predavanje Katharine Blaas, Umjetnost<br />
u javnom prostoru Donje Austrije/ Kunst<br />
im öffentlichen Raum Niederösterreich,<br />
Društvo arhitekata Zagreba, 17. veljače<br />
2009.<br />
regiji Donja Austrija, jednoj od<br />
najvećih austrijskih regija, pozicioniranoj<br />
uokolo Beča, u posljednjih<br />
je četrnaest godina realizirano više od 350<br />
javnih plastika (plastika u javnom prostoru).<br />
Razlog je tomu otvoren i nadasve<br />
specifičan zakon o financiranju umjetnosti<br />
u javnom prostoru, zbog kojeg je ta regija<br />
poznata ne samo u Austriji nego i širom<br />
Europe. Ne postoji dakle ni jedna druga<br />
regija Europske unije koja bi se mogla<br />
pohvaliti s toliko kvalitetnom mrežom i<br />
raznolikošću umjetničkih prijedloga na<br />
otvorenom: od autonomnih skulptura do<br />
oblikovanja trgova i gradske opreme, spomeničkih<br />
koncepata te umjetničkih intervencija<br />
ostvarenih u suradnji s lokalnom<br />
zajednicom. Europa, naime, sve više navodi<br />
na mikrolokalne pristupe i primjere, a<br />
ovaj je jedan od onih koje vrijedi pažljivo<br />
poslušati.<br />
Vratimo se zakonu koji je zaslužan za<br />
to art obilje na otvorenom. Za one koji<br />
ne znaju, u većini europskih zemalja već<br />
postoji zakon o javnoj skulpturi u sklopu<br />
građevina, tj. pravilo jednopostotna udjela<br />
za opremanje javnih zgrada stalnim<br />
umjetničkim radovima. To bi značilo da<br />
se prilikom izgradnje građevine od općeg<br />
interesa, primjerice škole ili fakulteta,<br />
jedan posto namjenskih troškova ulaže u<br />
originalan, usklađen umjetnički prijedlog<br />
za tu istu građevnu cjelinu. Najklasičniji<br />
su primjeri stalnih umjetničkih intervencija<br />
u formi murala ili parkovnih skulptura.<br />
No upravo se prošireni zakoni, poput<br />
onog za umjetnost u javnom prostoru<br />
Donje Austrije iz 1996. godine, odnose na<br />
širi raspon javnih površina te omogućuju<br />
veću formalnu i konceptualnu raznolikost<br />
intervencija. Projekt Umjetnost u javnom<br />
prostoru Donje Austrije od samih početaka<br />
vodi austrijska povjesničarka umjetnosti<br />
Katharina Blaas Pratscher, koja je 17.<br />
veljače gostovala u Zagrebu u organizaciji<br />
platforme RES URBANAE, Udruge<br />
UIII i Urbane platforme NS Dubrava i<br />
upoznala hrvatsku publiku s tim zanimljivim<br />
višeslojnim projektom, čije bismo<br />
naznake rado vidjeli i u našim javnim prostorima,<br />
trenutnim poligonima anakronih<br />
plastičkih rješenja po načelu ex-machina.<br />
Ona kao da su došla niotkuda, a kamoli<br />
da su u bilo kakvom dijalogu s nama iako<br />
su tu da ostanu... No vratimo se Projektu<br />
javnih plastika u Donjoj Austriji. Važno<br />
je naglasiti da se one ostvaruju djelovanjem<br />
savjetodavna Ureda za umjetnost<br />
u javnom prostoru iz St Pöltena; ured<br />
vodi Katharina Blaas. Prijedlozi za okvire<br />
umjetničkih realizacija dolaze isključivo<br />
od lokalnih zajednica i vlasti, a natječaji<br />
su uglavnom pozivna karaktera i otvoreni<br />
su za austrijske, ali i inozemne i međunarodne<br />
umjetnike, arhitekte i dizajnere.<br />
Osmočlana komisija stručnjaka na polju<br />
kulture, no bez predstavnika gradskih<br />
uprava, s mandatom na tri godine, bira<br />
radove i preporučuje njihovu realizaciju.<br />
Ponekad se organiziraju i privremene<br />
izložbe u javnom prostoru, koje ne slijede<br />
taj naručiteljski slijed. A od 1995. objavljuju<br />
se i monografske publikacije s dvogodišnjim<br />
pregledom djelovanja Ureda.<br />
O svim tim formalnim i važnim okvirima<br />
govorila nam je na zagrebačkoj prezentaciji<br />
Katharina Blaas dok su pred nama<br />
defilirali slajdovi realiziranih projekata...<br />
Naznake kultiviranosti pejzaža<br />
Otkriće pejzaža iz 1995. rad je umjetničkog<br />
tima Prinzgau i Podgorschek.<br />
Radi se o ukopanu simulakrumu dijela<br />
autoceste koji aludira na otvorenu arheologiju<br />
današnjih neprijepornih poveznica.<br />
I one će se jednom, daleko u budućnosti,<br />
možda iskopavati ispod dubokih slojeva<br />
civilizacijskih humusa. Trenutno je takva<br />
teza zaista nezamisliva, isto koliko je i sam<br />
prizor uistinu začudan, zbog smještaja<br />
unutar ruralnih i prometom neokaljanih<br />
regionalnih vizura. Po voditeljici projekta<br />
taj je rad, unatoč nimalo tranzitnoj poziciji,<br />
čest povod i mjesto okupljanja, a znaju<br />
na njemu biti organizirani i partiji. Sličan,<br />
apsurdan odgovor i humoreskni dijalog<br />
ponudio je 1997. austrijski umjetnik Franz<br />
West, skulpturom predimenzionirane<br />
jajolike forme smještene na sjecištu putova<br />
obradivih površina, daleko od urbanih<br />
gustoća. Nazvao ju je: Zašto je nešto, a ne<br />
ništa skulptura u okolici mjesta Stronsdorf,<br />
propitujući tako samu ideju plastike u<br />
javnom prostoru i dodatne komunikacije<br />
koju ona idealno ostvaruje, podcrtavajući,<br />
ili odmičući se od inicijalnog konteksta.<br />
Neki od radova ostvarenih unutar projekta<br />
naglašavaju blag regionalni prijelaz agrarna<br />
okoliša u urbane nakupine te naznačuju<br />
kultiviranost svakog pejzaža, čak i onog<br />
koji nam se čini izvan svakog direktnog<br />
ljudskog utjecaja. Takav je primjerice uski<br />
pješački čelični most, dug 23 metra, realizacija<br />
arhitekta Roberta Schwana koja<br />
se savršeno uklapa u regionalne itinerere<br />
kovača, strukturom se nastavljajući i na<br />
mlinske putove. Ili pak memento-kapelica<br />
za još rijetke tamošnje sakupljače smole,<br />
čija otvorena struktura trokutaste forme<br />
imitira sinusoidalni pokret tih istih sakupljača<br />
s jedne, a grupni portret u jednom<br />
licu izveden u staklu prikazuje ih s druge<br />
strane. U sličnu su slijedu i fotografski<br />
printevi šume, podijeljeni na više traka,<br />
koji se slijevaju uz zidove jedne od regionalnih<br />
gimnazija. Tomu se simboličkom<br />
povezivanju urbanog s prirodom pridružuje<br />
i rad Loisa Weinbergera, smješten<br />
ispred gradske uprave sjedišta regije,<br />
gradića St Pöltena, gdje njegova realizacija<br />
stotine raznobojnih tegla cvijeća s koloristički<br />
usklađenim sadnicama formira trg<br />
unutar obruča hladnih administrativnih<br />
ureda.<br />
Druga glavna linija projekata jest ona<br />
okrenuta sjećanjima. Marguerite Duras<br />
će reći: Moramo se prisjećati jer povijest se<br />
ponavlja. Tako mjestašce Erlauf obogaćuje<br />
umjetnička propozicija Jenny Holzer iz<br />
1995. na temu Memorijal mira. Kamena<br />
stela od bijelog granita nalazi se usred<br />
urbanog vrta, u samom centru mjesta.<br />
Navečer ona odašilje miroljubivu plavu<br />
svjetlost daleko u horizont, a danju skriva<br />
uklesane fraze, uobičajenu jezgrovitu i<br />
potresnu formu izraza same umjetnice,<br />
koje još od davnih sedamdesetih ostvaruje<br />
u javnim prostorima. Taj kontekst i njegova<br />
sjećanja govore sljedeće: Umiranje<br />
od gladi, ubijanje muškaraca ženskih karakteristika,<br />
ujedanje onog koji pomaže (samo<br />
su neke od riječi tog civilizacijskog niza).<br />
U istoj toj memorijalnoj namjeri Hans<br />
Kupelwieser u Kremsu na Dunavu 1996.<br />
predlaže spomenik za Židovsko groblje.<br />
Radi se o na tlo polegnutoj metalnoj<br />
konstrukciji u koju su upisana imena stradalih<br />
i njihove tragične sudbine. Kroz njih<br />
kao kroz zakriljene rolete proviruje trava<br />
naznačujući možda prozore kroz koje<br />
nismo nikada ni pogledali, ali i simbolički<br />
otvarajući pogled na groblje oskrvnuto još<br />
davnih četrdesetih te tek nedavno obnovljeno.<br />
Suradnja vizualnih umjetnika i<br />
arhitekata<br />
Osim memorijalnih namjera prostor za<br />
poticanje umjetničkih intervencija jesu i<br />
čekališta i trgovi kao prostori velike koncentracije<br />
i prolaza te privremene sjedinjenosti<br />
mještana. Tako se u mjestu Staatz od<br />
2001. našao prefabriciran bus stop, u formi<br />
izlomljena autobusa, izveden od kolektiva<br />
Gelatin, a Olafur Eliasson, suptilni istraživač<br />
fenomenoloških pristupa umjetnosti,<br />
predložio je trajnu Cameru obscura u<br />
brodu koji prelazi Dunav kod austrijskog<br />
mjesta Spitz i iz njega. Prelazak koji bismo<br />
svi željeli odužiti... U samom donjoaustrijskom<br />
projektu našli su se i radovi<br />
dviju umjetnica sa zagrebačkom adresom.<br />
Ana Elizabet tako je osmislila prijedlog<br />
skulpture u formi dvaju jednometarskih<br />
aluminijskih krila humorno postavljenih<br />
ispred najmanjeg austrijskog samostana u<br />
Eisgarnu, vrlo jasno govoreći o duhovnim<br />
prostorima slatkih otpora, koje si ne smijemo<br />
uskratiti. Sanja Iveković je pak 2002.<br />
sudjelovala na skupnoj izložbi Erlauf se<br />
sjeća, koja je aludirala na memoriju mjesta<br />
i na opći datum 8. svibnja 1945. (završetak<br />
Drugog svjetskog rata u gradiću Erlaufu,<br />
gdje su se prvi put u Austriji susrela dva<br />
saveznička poručnika). Sanja Iveković tom<br />
je prilikom, na poziv kustosice, postavila<br />
svoju vrlo polemiziranu skulpturu trudne<br />
Rose Luxembourg u kritičku komunikaciju<br />
sa začudnim klasičnim spomeničkim<br />
prikazom savezničkog susreta, pod okriljem<br />
malene djevojčice, idejno izvedenog<br />
od ruskog umjetnika Olega Kamova, u<br />
socrealističkoj spomeničkoj maniri. No, po<br />
autorici, skulptura je bila mišljena za drugi<br />
prostor te u ovom nije mogla otvarati<br />
istu formu dijalogu i polemičnosti, kao<br />
inicijalno u Luxemburgu. Sanja Iveković<br />
još je jedanput sudjelovala u donjoaustrijskom<br />
projektu, ali njezin pobjednički<br />
prijedlog, dio opremanja glavnog trga u<br />
Mistellbachu, još čeka na krajnju riječ<br />
Gradskog poglavarstva. Ne smijemo izostaviti<br />
podatak da je 30 posto prijedloga<br />
koji su prošli projektnu komisiju još na<br />
čekanju ili nikada ne bude izvedeno...<br />
Jedna od najzanimljivijih karakteristika<br />
ove inicijative možda je upravo interdisciplinarnost<br />
– projekt omogućuje<br />
interakciju arhitekata, dizajnera, obrtnika,<br />
umjetnika, teoretičara te predstavnika<br />
lokalne administracije. Svi projekti, barem<br />
svojom namjerom, usmjereno djeluju na<br />
humanizaciju ljudskog okoliša, brinući se<br />
za kvalitetu življenja, ali i naglašavajući<br />
kontekstualne karakteristike prostora i<br />
višeznačnost dijaloga s njim.<br />
Umjetnost koja komunicira sa<br />
zajednicom<br />
Umjetničke akcije provedene u okviru<br />
projekta Umjetnosti u javnom prostoru<br />
Donje Austrije direktno djeluju na okoliš i<br />
komuniciraju sa zajednicom te simbolički<br />
reagiraju i iskustveno aludiraju na memoriju<br />
mjesta otvarajući put potencijalnoj<br />
kritici ili doživljajnom odmaku od svakodnevnog.<br />
Nešto je slično, makar nimalo<br />
sustavno, proklamirala i sekcija Prijedloga<br />
Zagrebačkog salona od 1971. do 2002.<br />
godine, služeći kao poticaj i okvir za<br />
izvedbu zanimljivih umjetničkih radova<br />
upisanih u stalnu javnu sferu grada<br />
Zagreba. Velik odaziv te iste zagrebačke<br />
publike na predavanje Katharine Blaas<br />
upućuje na zainteresiranost stručne i šire<br />
javnosti za prostor javnosti naše agore.<br />
Tim predavanjem organizatori su željeli<br />
otvoriti raspravu o potrebi uvođenja<br />
Zakona o umjetnosti u javnom prostoru u<br />
Republici Hrvatskoj, kojim bi se 1 posto<br />
sredstava za gradnju objekata od javnog<br />
značaja namijenilo umjetničkim intervencijama<br />
u javnom prostoru. Time se naglašava<br />
potreba preispitivanja stvarnog potencijala<br />
kulturnih politika za djelovanje u<br />
sociopolitičkom tkivu kojim dominira<br />
netransparentnost i nedosljednost strategija.<br />
PRINZGAU/Podgorschek, Entdeckung der Korridore, Paasdorf, 1995. © Wolfgang Wössner<br />
cmyk
Change language