Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez
Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez
Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
46 XI/252, 5. ožujka 2,,9.<br />
Politički ciljevi zagrebačkog<br />
navijačkog nasilja<br />
Na drugom mjestu, ovdje se ukazuje<br />
da je najnovija eksplozija navijačkog<br />
nasilja u Zagrebu na sličan način opovrgla<br />
i priče o navijačkom nasilju u nas<br />
kao nasilju koje je u osnovi “besmisleno<br />
i bezrazložno”. Ovdje se sugerira, da<br />
najnoviji zagrebački slučaj tvori isto tako<br />
daleko više i daleko prije uvjerljivo svjedočanstvo<br />
da se danas u nas navijačkom<br />
nasilju pribjegava namjerno, te da nasilje<br />
svjesno rabi, jer je, uz ostalo, učinkovito<br />
sredstvo društvenog djelovanja da se<br />
postignu određeni, poželjni, premda ponekad<br />
i nelegitimni, ciljevi kako sportske<br />
i tako i izvansportske naravi, te nerijetko<br />
i u izravno političke naravi. Stoga, nije<br />
teško iza najnovije eksplozije navijačkog<br />
nasilja u Zagrebu prepoznati niz ciljeva<br />
kojima je to nasilje izravno poslužilo. I<br />
to su ciljevi koji idu a) od ponovne javne<br />
afirmacije stvarne snage navijačkog BBB<br />
plemena kao važnog i autonomnog aktera<br />
u zagrebačkoj nogometnoj i sportskoj, pa<br />
i političkoj sceni po tome što je to pleme<br />
u stanju izazivati i isporučivati nerede<br />
tamo gdje poželi, preko b) maksimalnog<br />
zastrašivanja protivničkih igrača na jednoj<br />
važnoj rukometnoj utakmici, jer ništa<br />
ne zastrašuje tako učinkovito kao nasilje<br />
i prijetnja nasiljem, do c) javne afirmacije<br />
one političke opcije koja se protivi<br />
normalizaciji hrvatsko-srpskih odnosa<br />
u sportu, kao i općenito normalizaciji<br />
političkih odnosa između Hrvatske i<br />
Srbije, te između Hrvata i Srba i d) u tom<br />
kontekstu posebno i afirmaciji javnog<br />
protivljenja jednom od političkih ciljeva<br />
Europske unije u ovim prostorima, te, na<br />
kraju, e) do toga da se tako učini javno<br />
vidljivim ono što inače misli i čemu teži<br />
navodna “tiha i šutljiva većina” Hrvata, jer<br />
ništa lakše i brže ne čini nešto javno veoma<br />
vidljivim od nasilja.<br />
Na trećem mjestu, ovdje se sugerira da<br />
se najnovija eksplozija navijačkog nasilja<br />
može s dobrim razlozima pročitati i kao<br />
uvjerljivo svjedočanstvo koliko su naše<br />
današnje prilike daleko od onih prilika<br />
u kojima bi se moglo s određenim stupnjem<br />
uvjerljivosti tvrditi, da je navijačko<br />
nasilje daleko više verbalno, simboličko i<br />
ritualizirano nasilje, a nije pravo fizičko<br />
nasilje. I to verbalno, simboličko i ritualizirano<br />
nasilje, koje društveno funkcionira<br />
ponajviše kao prividno nasilja ili kao svojevrsna<br />
funkcionalna zamjena za uistinu<br />
fizičko nasilje. Ovdje se obratno sugerira<br />
da najnovija eksplozija navijačkog nasilja<br />
u Zagrebu uvjerljivo govori o tome da<br />
verbalno, simboličko i ritualizirano nasilje<br />
danas u nas daleko više društveno funkcionira<br />
kao priprema i uvod za pravo fizičko<br />
nasilje nego kao njegova pripitomljena<br />
zamjena.<br />
Politizacija sporta –<br />
sportizacija politike<br />
Na kraju, posrijedi je i načelno pitanje<br />
o odnosu politike i navijačkog nasilja, te<br />
prije svega o politici kao ključnom faktoru<br />
društvene dekontaminacije sporta<br />
od navijačkog nasilja ili pak suprotno<br />
faktorom kontaminacije sporta nasiljem.<br />
Ovdje se sugerira, prvo, da zagrebačka<br />
eksplozija navijačkog nasilja pokazuje<br />
da je još uvijek na djelu u zagrebačkom<br />
sportu, ali i šire u ovim prostorima trend<br />
izrazite politizacije sporta, ali i da naličje<br />
tog trenda tvori izrazita sportizacija politike.<br />
A to znači da je, na jednoj strani,<br />
politika snažno prodrla u svijet sporta i<br />
podredila ga je sebi, te je taj svijet kolonizirala<br />
svojim sadržajima i svojom simbolikom,<br />
ali da je, na drugoj strani, današnji<br />
svijet politike poprimio neka svojstva<br />
suvremenog sporta. To bi značilo da neki<br />
sportovi izravno služe politici, pod ovim<br />
ili onim političkim zastavama, ali i da<br />
ponekad stanovita politika služi nekim<br />
sportovima. U tom smislu moglo bi se<br />
govoriti o političkoj instrumentalizaciji<br />
sporta, koja u nas još funkcionira, premda<br />
se mijenjaju glavni politički instrumentalizatori<br />
sportom, jer je još moguće<br />
političke bodove dobivati u sportu i preko<br />
sporta popravljati svoj politički rejting,<br />
te stvarati određeno poželjno političko<br />
raspoloženje u masovnim razmjerima na<br />
sportskoj osnovi. I to sve na daleko lakši i<br />
brži način nego tradicionalno demokratskim<br />
političkim putovima i načinima. No,<br />
istodobno se može govoriti o obratnoj<br />
strani tog trenda koja se očitovala i u<br />
nedavnim zagrebačkim zbivanjima a koja<br />
se manifestira u učinkovitoj sportskoj<br />
instrumentalizaciji politike, tj. da se čisto<br />
politički sadržaji svjesno i namjerno unose<br />
u sport ili se naglašavaju u sportu i u<br />
povodu konkretnih sportskih nadmetanja<br />
da bi se tako uz pomoć politike i preko<br />
politike dobili dodatni sportski bodovi<br />
i povećale šanse za vlastite velike sportske<br />
uspjehe. Nema, naime, dvojbe da je<br />
rukometni klub Zagreb u ovom slučaju<br />
zaigrao na tu kartu, te je bio glavni akter<br />
u sportskoj instrumentalizaciji politike,<br />
jer je praktično bio veliki izravni korisnik<br />
te i takve instrumetalizacije politike.<br />
Ponajviše i ponajprije na dvostruk način.<br />
I to, prvo, tako što je mobilizirajući i<br />
političke momente u svoju korist stvorio<br />
veliku i bezuvjetnu navijačku potporu,<br />
koju na samo i čisto sportskoj klupskoj<br />
retrovizor<br />
podlozi ne bi nikad bio postigao, barem<br />
ne u takvim razmjerima i s takvim intenzitetom,<br />
i, drugo, tako što je ostvario politički<br />
intonirano, organizirano zastrašivanje<br />
svojih protivnika u takvim razmjerima<br />
i s takvim intenzitetom koje također ne<br />
bi mogao očekivati da će ikad postići na<br />
čisto rukometnoj sportskoj osnovi i po<br />
svojim velikim čisto sportskim kvalitetama<br />
i dosadašnjim velikim sportskim<br />
uspjesima. Dakako, jedna je od novina<br />
najnovije političke instrumentalizacije<br />
sporta vjerojatno je u tome što se to sada<br />
dogodilo pretežno u znaku afirmacije tzv.<br />
sub-politike, a ne više pretežno službene<br />
i etablirane politike. Ovdje se, na kraju,<br />
sugerira i da politizacija sporta još ide<br />
daleko više u smjeru kontaminacije sporta<br />
nasiljem, nego u smjeru dosljedne i sustavne<br />
dekontaminacije sporta od nasilja.<br />
Stadioni kao “sustavi ranog<br />
upozoravanja”<br />
Naravno, i ovaj put se ponovo pokazalo<br />
da je rizično igrati se s nasiljem uopće,<br />
pa i s navijačkim nasiljem. Nasilje kad<br />
već postane stvar društvene normalnosti<br />
po pravilu ne funkcionira po načelu<br />
pipka za vodu koji se može po volji lako<br />
i jednostavno sad otvoriti pa sad zatvoriti,<br />
kao što se ne može zadržati samo u<br />
određenim sferama društvenog života.<br />
Društveno normalizirano nasilje se ponaša<br />
poput vode: kad je jednom pušteno,<br />
ono se širi posvuda i prelijeva iz jedne<br />
sfere društvenog života u drugu.<br />
Pozivamo vas na predstavu<br />
Doc Hihót i tajanstvene supstance<br />
Autorski tim predstave: Nataša Govedić (tekst),<br />
Branka Trlin & Vilim Matula (izvedba)<br />
Vrijeme: 3. i 4. travanj 2008, 20h<br />
Mjesto: Kazalište Vidra<br />
Rezervacija karata i prodaja ulaznica: Kazalište Vidra<br />
Tel. 48 10 111<br />
Isto tako, najnoviji zagrebački slučaj s<br />
eksplozijom navijačkog nasilja ukazuje na<br />
opravdanost načelnih tvrdnji nekih suvremenih<br />
sociologa nogometa i sporta o<br />
sportskim manifestacijama da one poprimaju<br />
obilježja velikih ogledala ili velikih<br />
razglasnih sustava preko kojih se često<br />
izražava ono što se i društveno i politički<br />
važnoga kuha u samoj utrobi društvenog<br />
bića, i što nerijetko i vrije ispod površine<br />
političke javnosti i iza javne scene na kojoj<br />
se djeluju političke institucije. U tom smislu<br />
kao da ne bi trebalo zaboraviti na metaforu<br />
o nogometnim stadionima koji<br />
danas barem ponekad imaju funkcije svojevrsnog<br />
politički važnog radarskog “sustava<br />
ranog izvješćivanja i upozoravanja” (early<br />
warning system). Stoga ponekad ono što<br />
se događa, primjerice u nogometu i oko<br />
nogometnog navijaštva, govori više i bolje<br />
o danom političkom trenutku, ili o postojećoj<br />
društvenoj situaciji, kao i o proširenim<br />
raspoloženjima koja su na djelu kako<br />
u javnosti tako i u prizemnim i podzemnim<br />
ideološkim i drugim strujama nego<br />
što o tome govore neka istraživanja javnog<br />
mnijenja ili pronicljive kritičke analize<br />
parlamentarnih rasprava ili pak javni istupi<br />
nekih političara prvog reda. I to po tome<br />
što se tim putem i tim načinom očituje i<br />
ono što pripada tzv. realnom društvu za<br />
razliku od onoga što pripada tzv. službenom<br />
društvu, pa ponekad i ono što je inače<br />
svojstveno tzv. tihoj i šutljivoj većini.<br />
Objavljeno u <strong>Zarez</strong>u, broj 152,<br />
07. travnja 2005.<br />
Idealist je nepopravljiva osoba.<br />
Izbaciš je iz raja, a ona nepokolebano<br />
tvrdi da joj je i pakao idealan.<br />
Friedrich Nietzsche<br />
cmyk