Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez

More documents

Recommendations

Info

18 XI/252, 5. ožujka 2,,9. vizualna kultura Kuća nalik na mene Silva Kalčić Bestseller u prijevodu Predraga Raosa koji pokušava odgovoriti na pitanja Što čini kuću istinski lijepom?, Zašto su mnoge nove kuće tako ružne?, Hoće li nas više usrećiti minimalizam ili ornament? Alain de Botton, Arhitektura sreće (Tajna umjetnost opremanja života), SysPrint, Zagreb, studeni 2008. izvorniku naslovljena The Architecture of Happiness, The secret Art of Furnishing your life (2006), knjiga je dio serijala ovog autora o kultiviranom življenju i načinima postizanja sreće kroz čitanje filozofije, putovanja, shopping ili romansu. Iako pisana popularno, u nizu mnogih koji čitatelju otkrivaju tajnu, i namijenjena širokoj publici, počiva na pametnom, iako laičkom, proučavanju i poznavanju arhitektonske teorije te ikoničkih objekata kroz povijest građenja, sve do suvremenosti. Zadaća arhitekture je, prema Karlu Friedrichu Schinkelu, da nešto korisno, praktično i funkcionalno pretvori u lijepo, da dekorira golu konstrukciju. Rimljani su tako, kaže autor, na Koloseum stavili elegantno oblikovane i skupe stupove u tri superponirana reda kako bi postigli privid da oni nešto nose, iako je strukturu uvis držao niz lukova. Vitruvije će u 1. st. pr. n. e. usporediti kuće i namještaj s ljudskim bićima, pri čemu dorski stup ima izrazito maskuline zdepaste proporcije, bivajući nalik na Herkula, jonski stup s parom voluta na kapitelu korespondira sa staturom srednjovječne Here dok je “najvitkiji” i najdekoriraniji korintski stup, što odgovara djevojačkoj silhoueti lijepe adolescentice Afrodite. I stvari imaju karakter, tako će promjena od nekoliko stupova u obodu vinske čaše učiniti da se doima arogantnom (što korespondira s Lavaterovim fiziognomijskim konotacijama facijalnih ekspresija u ljudi), dok su objekti koje smatramo lijepim za nas verzije ljudi koje volimo. Ravan ili zaobljen naslon stolice učinit će da se stvar doima ozbiljno ili zaigrano. Čak i tipografija ima asocijativnu snagu, primjerice slovo “B” nateklog trbuha ili “G” razjapljene čeljusti u Art Decou priziva sliku žene kratke kose sa šeširićem na plaži u Palm Beachu. Političke i etičke ideje upisane se u prozorske okvire i kvake na vratima: stil rokokoa netko će percipirati kao preobilje bez mjere, iskaz aristokratske dekadencije koju su srezali revolucionarni pučani. Prema Le Corbusieru, zahtjevi letenja nužno oslobađaju avion svih izlišnih dekoracija i stoga je on uspješno arhitektonsko ostvarenje, ako pod arhitekturom poimamo svako građenje. Postaviti kip na kuću jednako je apsurdno kao i staviti ga na avion, koji bi međutim odmah ukazao na nedostatak takvog dodatka, time što bi se srušio pod težinom kipa. Avion, dakle, optužuje (L’avion accuse). Kuća je, zaključuje Le Corbusier, 1. zaklonište od vrućine, studeni, kiše, kradljivaca i radoznalaca, 2. posuda za skupljanje svjetla i sunca i 3. stanoviti broj odvojenih ćelija za kuhanje, rad i privatni život. Sve ostalo je “romantična paučina”. Apstraktna i realistična umjetnost Stendhal piše o našem vizualnom ukusu u uskoj svezi s osobnim i društvenim sustavom vrijednosti, zaključujući kako je “ljepota obećanje sreće”. Stoga je estetski ukus i poimanje lijepog relativno i ovisno o trenutnoj viziji sreće. Jednako tako, “dom” nije samo fizička zaštita za tijelo već i zaklonište, mjesto gdje kompenziramo vlastitu ranjivost i osjetljivost, gdje oblikujemo priželjkivane verzije sebe i nad kojim imamo potpunu kontrolu. Stvari i zgrade imaju memorijalnu snagu, utjelovljuju i grade identitet čovjeka. Lijepe zgrade, reći će nadalje autor, imaju snagu da nas grade moralno i duhovno, učvršćuju nas u odluci da budemo dobri i plemeniti, požrtvovani, organizirani, hrabri ili uzvišeni, u jednačenju lijepog i etičkog. Kad je pisac Curzio Malaparte sagradio sebi novi dom na stijeni na otoku Capriju 1938, napravio je – kako piše prijatelju, autoportret u kamenu, “kuću nalik na mene” (una casa come me). Prijestolnica Brazilija je sredinom 20. stoljeća utemeljena ne zato da predstavlja postojeću nacionalnu stvarnost već da oblikuje novu, bez memorije na kolonijalnu povijest države i kaos i siromaštvo obalnih gradova. Novi je grad bio kreacija priželjkivana slika nacije, utjelovljujući samu ideju moderniteta. Dakako, arhitektura i dizajn su i pitanje mjere, ornament u detalju ili onaj koji prekriva velike plohe nemaju isti učinak na promatrača. Lakše ćemo postati božjim slugama gledanjem okružja hrama koji utjelovljuje jedan svjetonazor, nego čitajući Božju riječ – špekulirali su rani teolozi. Kad se divimo ljepoti vidljivih predmeta obuzima nas osjećaj praznine, jer pogled na ljepotu, koja je odlomak božanskog, budi osjećaj gubitka i žudnju za životom koji nam je uskraćen. U trenucima malodušnosti i krize zato smo najotvoreniji prema kvalitetama djela arhitekture i umjetnosti; ako nam je život kompliciran, utjehu donosi pogled na čistu i praznu sobu, u koju se “prelijeva sunce”. “Iako je uobičajena reakcija pri pogledu na neku lijepu stvar želja da je kupimo, mi zapravo možda nećemo toliko žudjeti da posjedujemo ono što nalazimo lijepim, koliko da za sebe prisvojio unutrašnje kvalitete što ih ono utjelovljuje.” Iako definicija lijepog stalno izmiče, prema Wilhelmu Worringeru u osnovi postoje “apstraktna” i “realistična” umjetnost koje se naizmjenično javljaju u povijesti čovječanstva. Apstrakcijom vlada red, simetrija, pravilnost i geometrija, kroz repetitivne vizualne planove bez aluzija na svakodnevno življenje. Realistična umjetnost, koja dominira u stvaralaštvu i nasljeđu klasične Grčke, nastoji zadržati i rekonstruirati trenutak. “Apstraktna umjetnost, natopljena harmonijom, mirom i ritmom, bit će privlačna poglavito društvima u kojima se red i poredak ruše, ideologije se mijenjaju a osjećaj fizičke opasnosti još i pojačava moralna i spiritualna konfuzija. Na takvoj burnoj pozadini (atmosferi kakvu nalazimo u mnogim metropolama Amerike dvadesetog stoljeća odnosno novogvinejskim selima dovedenim na rub živaca bratoubilačkim ratom protegnutim kroz mnoge generacije) stanovnici će osjetiti ono što je Worringer nazvao “golemom potrebom za mirom”; pa će se okrenuti apstraktnim, ornamentiranim košarama ili minimalističkim galerijama Lower Manhattana. Knjiga koju mogu pročitati čak i arhitekti; barem jer donosi citat Augustusa Pugina iz 1836: “Patimo od karnevala u arhitekturi. Privatna je prosudba upravo podivljala. Svaki arhitekt ima svoju teoriju”. Sarajevske sveske/Sarajevo Notebook MEDIACENTAR SARAJEVO Kolodvorska 3 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Tel: ++387 33 715 861 Fax: ++387 33 715 840 e-mail: sarajevske.sveske@media.ba www.media.ba Glavni i odgovorni urednik: Velimir Visković Izvršni urednik: Vojka Smiljanić – Đikić Sekretar: Aida El Hadari – Pediša Redakcija: Ljubica Arsić, Basri Capriqi, Mitja Čander, Aleš Debeljak, Ljiljana Dirjan, Daša Drndić, Zdravko Grebo, Zoran Hamović, Miljenko Jergović, Dževad Karahasan, Enver Kazaz, Tvrtko Kulenović, Julijana Matanović, Senadin Musabegović, Andrej Nikolaidis, Boris A. Novak, Sibila Petlevski, Elizabeta Šeleva, Slobodan Šnajder, Dragan Velikić, Marko Vešović, Radoslav Petković, Miško Šuvaković, Tihomir Brajović Časopis izlazi četiri puta godišnje. cmyk
azgovor XI/252, 5. ožujka 2,,9. 19 Franka Meštrović natoč peticiji s preko 50 tisuća potpisa, masovnim demonstracijama, stručnim kritikama, apelima političarima, prijavama inspekciji... – gradska vlast nije odstupila ni milimetar od toga da Tomislavu Horvatinčiću omogući realizaciju projekta “Cvjetni prolaz”. Sve što su u posljednje dvije godine građani, struka i razne udruge poduzimali da dokažu neprihvatljivost takva objekta u gradskoj jezgri, kao i neprihvatljivo ponašanje gradske vlasti koja se stavila u službu privatnog kapitala i prostorne planove skrojila prema privatnom, a ne javnom interesu – tek je malo usporilo realizaciju tog projekta. U tom vremenu Tomo Horvatinčić gubio je živce zbog bučnih prosvjeda, farbao javnost da odustaje od cijele priče, čak postao donator kako bi popravio svoj imidž; Milan Bandić je pak psovao udruge, žalio se da se protiv njega vodi psihološki rat i od cijele stvari prao ruke prebacujući lopticu na ravnatelje Zavoda i gradskih ureda koji su onda pokorno branili nečije više interese. No sam projekt do danas, naravno, nije došao u pitanje. Štoviše nije se odustalo ni od jednog važnijeg segmenta, a podsjetimo: gradi se sedam etaža garaža ispod zemlje u strogoj povijesnoj jezgri, ruše se dvije povijesne zgrade na Cvjetnom trgu, velikim portalom ulaza u objekt drastično se mijenja fizionomija trga, gradi se rampa za ulaz u garaže iz pješačke zone, i to o trošku Grada, objekt ima stambenoposlovni karakter i ne predstavlja nikakav javni interes itd. Kako su planovi namješteni, ta se devastacija odvija po proceduri i zakonu, i dogovoreni sretni profitabilni brak između gradske vlasti i poduzetnika, između politike i kapitala, pred svojom je realizacijom. U vrijeme predizborne uvlakačke retorike i kunjenja gradskih zastupnika u rad za opće dobro, trebalo bi se prisjetiti kako je teklo to beščašće, kako se malo po malo, po redu i zakonu, osvojilo prostor i nasamarilo građane-birače. Trenutno se za projekt “Cvjetni prolaz” čeka lokacijska dozvola. Stanari spomenutog bloka ovih su dana uputili Očitovanje o tom projektu Gradskom uredu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet. O sadržaju tog Očitovanja razgovarali smo s Frankom Cvjetni trg – građani u akciji Meštrović, koja stanuje u spomenutom bloku i potpisnica je navedenog dokumenta. Katarina Luketić O Očitovanju stanara zgrada oko budućeg objekta “Cvjetni prolaz” u kojemu od Grada traže neizdavanje lokacijske dozvole i izradu novog projekta Prilikom rušenja zgrade kina Zagreb ne samo da je došlo do zamjetnih vibracija već je došlo i do pukotina na zidovima u unutrašnjosti stanova za koje nitko ne odgovara. Iz navedenoga je potpuno jasno što će se dogoditi prilikom izgradnje novoga projekta Ignoriranje građana i kriminalne radnje Jedna ste od potpisnica Očitovanja građana u postupku izdavanja lokacijske dozvole za projekt “Cvjetni prolaz” koji je 9. veljače 2009. upućen nadležnoj gradskoj instituciji. U Očitovanju se u cijelosti protivite tom projektu; nabrojite nam ukratko što tražite u njegovu zaključku. – Zahtijevamo da Grad Zagreb onemogući izdavanje te lokacijske dozvole i realizaciju takva projekta te zatraži da investitor izradi nove projekte u kojima će smanjiti tlocrtnu izgrađenost, odmaknuti novi objekt od naših zgrada i time spriječiti njihovu statičku destabilizaciju, formirati zelenu površinu s drvoredom na prirodnom terenu, smanjiti broj nadzemnih i podzemnih etaža. Objekt tako gigantskih razmjera uništit će povijesnu jezgru grada i otvoriti vrata drugim investitorima da mogu nesmetano preuređivati ostale donjogradske blokove. Uz to, projekt “Cvjetni prolaz” uništit će i kvalitetu života okolnih stanara kao i vrijednosti nekretnina. Što Vama koja stanujete u tom bloku konkretno znači “Cvjetni prolaz”? – Za mene, ne samo kao za stanara navedenog bloka, nego kao i za građanina Zagreba, “Cvjetni prolaz” predstavlja ozbiljno ugrožavanje egzistencije i ukazuje na potpunu nezaštićenost građana kao i na ignoriranje njihova prava glasa, što upućuje, moram priznati, na ozbiljne kriminalne radnje širih razmjera. Garaže statički destabiliziraju cijeli blok Navodite u Očitovanju da će kopanje sedam podzemnih etaža ugroziti i sve okolne objekte. Je li već prilikom rušenja zgrade Kina Zagreb bilo vibracija u okolnim zgradama? Je li vama, stanarima bloka, Grad nečim do sada jamčio sigurnost zgrada, a osobito nakon urušavanja u Kupskoj ulici? – Prilikom rušenja zgrade Kina Zagreb ne samo da je došlo do zamjetnih vibracija već je došlo i do pukotina na zidovima u unutrašnjosti stanova za koje nitko ne odgovara. Iz navedenoga je potpuno jasno što će se dogoditi prilikom izgradnje novoga projekta. Kopanje građevinske jame do dubine sedam podzemnih etaža uz temelje naših zgrada koje su građene bez armiranobetonske konstrukcije jasno ukazuje na statičku destabilizaciju cijelog bloka. Zar će Grad Zagreb ponovno dozvoliti već viđenu katastrofalnu “Stravu u Kupskoj ulici”, i to ovoga puta u samome srcu grada? Navodite i da su najavljene zelene površine i “natkrivena ulica” unutar objekta zapravo varka, i da u stvarnosti neće ni približno biti onako kako se predstavlja u projektu. Možete li to pojasniti? – Bezočno je rješenje s “neprohodnim zelenim površinama”, kojima se nudi 230 m 2 “zelenila” na koti 0 u klancu između nove zgrade i postojećih zgrada u Varšavskoj ulici, ili druge takve površine od 150 m 2 , 21 m 2 ili 15 m 2 , neprohodne i nepristupačne javnosti, a sve na dubini od 20m, na dnu klanca, gdje zbog nedostatka dnevnog svjetla ne može uspijevati nijedna biljna vrsta. Kad se prisjetimo da su te zelene površine proglašene javnim interesom u zaključku Gradskog poglavarstva, onda postaje očigledna promašenost tog projekta u cjelini i u svakom njegovu detalju. Minijaturni pješački prolazi – U tehničkom opisu Idejnog projekta na str. II.A.2. cmyk
Page 1 and 2: ISSN 1331-7970 dvotjednik za kultur
Page 3 and 4: u žarištu XI/252, 5. ožujka 2,,9
Page 5 and 6: u žarištu XI/252, 5. ožujka 2,,9
Page 7 and 8: kolumna XI/252, 5. ožujka 2,,9. 7
Page 9 and 10: azgovor XI/252, 5. ožujka 2,,9. 9
Page 13 and 14: socijalna i kulturna antropologija
Page 17: vizualna kultura XI/252, 5. ožujka
Page 21 and 22: feralov žižak: Viktor Ivančić X
Page 33 and 34: glazba XI/252, 5. ožujka 2,,9. 33
Page 35 and 36: kritika XI/252, 5. ožujka 2,,9. 35
Page 37 and 38: kritika XI/252, 5. ožujka 2,,9. 37
Page 39 and 40: strip XI/252, 5. ožujka 2,,9. 39 c
Page 41 and 42: proza XI/252, 5. ožujka 2,,9. 41 1
Page 43 and 44: proza XI/252, 5. ožujka 2,,9. 43 M
Page 45 and 46: etrovizor XI/252, 5. ožujka 2,,9.

Razgovor - Jürgen Habermas Proza - Julio Cortázar Proza ... - Zarez

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?