11.05.2015 Views

teMat: SvjetLa gRada - Zarez

teMat: SvjetLa gRada - Zarez

teMat: SvjetLa gRada - Zarez

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Esej<br />

zarez, xiv /340-41, 13. rujna 2012. 13<br />

Gordon onemogućava daljinsku detonaciju bombe, a Selina<br />

ubije Banea, omogućavajući Batmanu da se baci u potjeru<br />

za Taliom. Batman je pokušava prisiliti da vrati bombu u<br />

fuzijsku komoru kako bi se stabilizirala, no ona poplavi<br />

komoru. Talia umire kad joj kamion sleti s ceste, uvjerena<br />

da se bombu ne može zaustaviti. Koristeći poseban helikopter,<br />

Batman nosi bombu izvan granica grada, ona detonira<br />

iznad oceana i po svoj prilici ga ubije.<br />

Dickensova priča o dva grada Batmana se<br />

sada slavi kao heroja čija je žrtva spasila Gotham City, dok<br />

se za Waynea pretpostavlja da je umro u neredima. Nakon<br />

što je njegovo imanje razdijeljeno, Alfred vidi da su Bruce<br />

i Selina živi, zajedno u kafiću u Firenci, dok Blake, mlad<br />

i pošten policajac koji je upoznat s Batmanovim identitetom,<br />

nasljeđuje Bat-špilju. Ukratko, “Batman spašava dan,<br />

izranja neozlijeđen i nastavlja dalje s normalnim životom,<br />

a netko drugi preuzima njegovu ulogu zaštitnika sistema.” 2<br />

Prvi ključ za otkrivanje ideoloških temelja ovakvog svršetka<br />

pruža Alfred, Wayneov vjerni sluga, koji na (tobožnjem)<br />

Wayneovom sprovodu čita posljednje retke iz Dickensove<br />

Priče o dva grada: “To što činim mnogo je bolja stvar nego<br />

što sam ikada činio; mir prema kojem idem, mnogo je bolji<br />

nego onaj kojeg sam ikada poznavao”. Neki recenzenti<br />

filma ovaj su citat uzeli kao pokazatelj da se film “uzdiže<br />

do najplemenitijih razina Zapadne umjetnosti. Film priziva<br />

središte američke tradicije – ideal plemenite žrtve za obične<br />

ljude. Batman se mora poniziti kako bi se uzvisio, i položiti<br />

svoj život kako bi pronašao novi. (...) Kao ultimativna<br />

figura Krista, Batman žrtvuje sebe kako bi spasio druge.” 3<br />

I, ustvari, iz ove perspektive, samo je korak unazad od<br />

Dickensa do Krista na Golgoti: “Tko hoće život svoj spasiti,<br />

izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.<br />

Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu<br />

naudi?” (Matej 16,25-26, prev. Kršćanska sadašnjost)<br />

Batmanova žrtva kao ponavljanje Kristove smrti? Nije li ova<br />

ideja kompromitirana posljednjom scenom filma (Wayne<br />

sa Selinom u firentinskom kafiću)? Nije li religijski pandan<br />

ovakvom svršetku poznata bogohulna ideja o Kristu koji,<br />

preživjevši svoje raspeće živi dugim, mirnim životom (u<br />

Indiji ili čak Tibetu, prema nekim izvorima)? Jedini način<br />

na koji se posljednja scena može spasiti jest da je čitamo<br />

kao dnevno sanjarenje (halucinaciju) Alfreda, koji sjedi<br />

sam u firentinskom kafiću. Još jedna dikenzijanska značajka<br />

filma, depolitizirani je prigovor o jazu između bogatih i siromašnih<br />

– rano u filmu, Selina šapuće Wayneu dok plešu na<br />

ekskluzivnoj zabavi za višu klasu: “Dolazi oluja, gospodine<br />

Wayne. Vi i vaši prijatelji bolje se pripremite. Jer kad udari,<br />

neće vam biti jasno kako vam je palo na pamet da možete<br />

živjeti tako raskošno, a ostaviti nama ostalima tako malo”.<br />

Nolana, kao svakog dobrog liberala, “brine” ova nejednakost<br />

i priznaje kako ta zabrinutost prodire u film: “Ono što vidim<br />

u filmu, a da se odnosi na stvarni svijet, ideja je nepoštenja.<br />

Film se bavi njezinim putem do točke usijanja (...) Ideja o<br />

ekonomskoj raspodjeli ušuljala se u film, a razlog za to je<br />

dvojak. Kao prvo, Bruce Wayne je milijarder. To se moralo<br />

adresirati. (...) No kao drugo, postoji mnogo stvari u životu,<br />

a ekonomija je jedna od njih, u vezi kojih dosta toga što<br />

nam se kaže moramo uzeti na povjerenje, jer se većina<br />

nas ne osjeća kao da ima na raspolaganju analitička oruđa<br />

pomoću kojih bi saznali što se događa. (...) Ne mislim da<br />

postoji lijeva ili desna perspektiva u filmu. Postoji samo<br />

poštena procjena ili pošteno istraživanje svijeta u kojem<br />

živimo – i stvari koje nas zabrinjavaju.” 4<br />

Obrana struktura poretka Iako gledatelji<br />

znaju da je Wayne mega-bogat, često zaboravljaju izvor<br />

njegova bogatstva: proizvodnju oružja i špekulacije na burzi<br />

dionica, zbog čega Baneove igre na burzi mogu uništiti<br />

njegovo carstvo – trgovac oružjem i špekulant, to je prava<br />

tajna ispod Batmanove maske. Kako se film njome bavi?<br />

Uskrisivši arhetipsku dikenzijansku temu dobrog kapitalista<br />

koji se bavi financiranjem sirotišta (Wayne) nasuprot<br />

lošeg, pohlepnog kapitalista (Stryver, kao u Dickensu). U<br />

takvoj dikenzijanskoj pretjeranoj moralizaciji, ekonomska<br />

nejednakost prevodi se u “nepoštenje” koje treba “pošteno”<br />

analizirati, iako nam manjka bilo kakvo pouzdano<br />

kognitivno mapiranje, i takav “pošten” pristup vodi nas<br />

do sljedeće paralele s Dickensom – kao što to otvoreno<br />

kaže Jonathan, brat Christophera Nolana (i ko-scenarist):<br />

Vjerojatnost da OWS pokret<br />

preuzme vlast i uspostavi<br />

narodnu demokraciju<br />

na Manhattanu je<br />

toliko očigledno<br />

apsurdna, toliko potpuno<br />

nerealistična, da ne<br />

možemo ne postaviti<br />

pitanje: zašto onda jedan<br />

od glavnih holivudskih<br />

hitova sanja o tome, zašto<br />

priziva taj bauk?<br />

“Priča o dva grada meni je najmučniji prikaz civilizacije<br />

koju prepoznajem i s kojom se mogu poistovjetiti, a koja<br />

se potpuno raspala. Užasi u Parizu i u Francuskoj tijekom<br />

toga razdoblja – nije teško zamisliti da stvari mogu postati<br />

toliko loše i pogrešne.” 5 Prizori osvetoljubivog narodnog<br />

ustanka u filmu (rulja koja žeđa za krvlju bogatih koji su ih<br />

zanemarili i eksploatirali) evociraju Dickensov opis Strahovlade,<br />

tako da, iako film nema veze s politikom, slijedi<br />

Dickensov roman u “poštenom” portretiranju revolucionara<br />

kao opsjednutih fanatika, i tako pruža “karikaturu onoga<br />

što bi u stvarnom životu bio ideološki posvećen revolucionar<br />

u borbi protiv strukturne nepravde. Hollywood govori<br />

ono što strukture poretka žele da znate – revolucionari su<br />

brutalna stvorenja, s potpunom nebrigom za ljudski život.<br />

Unatoč emancipatornoj retorici o oslobođenju, potajno<br />

imaju zlokobne planove. Stoga, koji bi god mogli biti njihovi<br />

razlozi, treba ih eliminirati.” 6<br />

Tom Charity ispravno primjećuje kako “film brani strukture<br />

poretka u obličju filantropskih milijardera i nepotkupljive<br />

policije” 7 – u svojem nepovjerenju u to da ljudi uzmu<br />

stvari u svoje ruke, film “istovremeno pokazuje žudnju za<br />

društvenom pravdom i bojazan kako to ustvari može izgledati<br />

u rukama rulje.” 8 Karthick ovdje postavlja očekivano<br />

pitanje, s obzirom na veliku popularnost lika Jokera iz ranijeg<br />

filma: otkud tako grubo raspoloženje prema Baneu, ako<br />

se Jokerom bavilo s popustljivošću u prethodnom filmu?<br />

Odgovor je jednostavan i uvjerljiv:<br />

“Joker, zazivajući anarhiju u najčišćem obliku, kritički<br />

naglašava licemjerja buržujske civilizacije kakvu znamo, no<br />

njegova stajališta ne mogu se prevesti u masovnu akciju.<br />

Bane, s druge strane, predstavlja egzistencijalnu prijetnju<br />

sustavu ugnjetavanja. (...) Njegova snaga nije samo u<br />

njegovoj tjelesnoj građi, nego i u njegovoj sposobnosti da<br />

upravlja ljudima i mobilizira ih kako bi ostvario politički<br />

cilj. On predstavlja avangardu, organiziranog predstavnika<br />

potlačenih, koji u njihovo ime vodi političku bitku kako<br />

bi doveo do strukturnih promjena. Takvu silu, s najvećim<br />

subverzivnim potencijalom, sistem ne može prihvatiti. Ona<br />

mora biti eliminirana.” 9<br />

Revolucija i ljubav? Međutim, čak i ako Baneu<br />

manjka fascinantnost Jokera u izvedbi Heatha Ledgera, on<br />

posjeduje osobinu koja ga razlikuje od potonjeg: bezuvjetnu<br />

ljubav, pravi izvor njegove grubosti. U kratkom, ali dirljivom<br />

prizoru, Bane govori Wayneu kako je, u činu ljubavi usred<br />

teške patnje, spasio Taliu kad je bila dijete, ne mareći za<br />

posljedice i plativši zbog toga strašnu cijenu (Bane je bio<br />

pretučen nadomak smrti braneći je). Karthick potpuno<br />

opravdano smješta ovaj događaj u dugu tradiciju od Krista<br />

do Che Guevare koja veliča nasilje kao “djelo ljubavi”, kao<br />

u poznatim retcima iz Che Guevarina dnevnika: “Dopustite

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!