Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Esej<br />
zarez, xiv /340-41, 13. rujna 2012. 13<br />
Gordon onemogućava daljinsku detonaciju bombe, a Selina<br />
ubije Banea, omogućavajući Batmanu da se baci u potjeru<br />
za Taliom. Batman je pokušava prisiliti da vrati bombu u<br />
fuzijsku komoru kako bi se stabilizirala, no ona poplavi<br />
komoru. Talia umire kad joj kamion sleti s ceste, uvjerena<br />
da se bombu ne može zaustaviti. Koristeći poseban helikopter,<br />
Batman nosi bombu izvan granica grada, ona detonira<br />
iznad oceana i po svoj prilici ga ubije.<br />
Dickensova priča o dva grada Batmana se<br />
sada slavi kao heroja čija je žrtva spasila Gotham City, dok<br />
se za Waynea pretpostavlja da je umro u neredima. Nakon<br />
što je njegovo imanje razdijeljeno, Alfred vidi da su Bruce<br />
i Selina živi, zajedno u kafiću u Firenci, dok Blake, mlad<br />
i pošten policajac koji je upoznat s Batmanovim identitetom,<br />
nasljeđuje Bat-špilju. Ukratko, “Batman spašava dan,<br />
izranja neozlijeđen i nastavlja dalje s normalnim životom,<br />
a netko drugi preuzima njegovu ulogu zaštitnika sistema.” 2<br />
Prvi ključ za otkrivanje ideoloških temelja ovakvog svršetka<br />
pruža Alfred, Wayneov vjerni sluga, koji na (tobožnjem)<br />
Wayneovom sprovodu čita posljednje retke iz Dickensove<br />
Priče o dva grada: “To što činim mnogo je bolja stvar nego<br />
što sam ikada činio; mir prema kojem idem, mnogo je bolji<br />
nego onaj kojeg sam ikada poznavao”. Neki recenzenti<br />
filma ovaj su citat uzeli kao pokazatelj da se film “uzdiže<br />
do najplemenitijih razina Zapadne umjetnosti. Film priziva<br />
središte američke tradicije – ideal plemenite žrtve za obične<br />
ljude. Batman se mora poniziti kako bi se uzvisio, i položiti<br />
svoj život kako bi pronašao novi. (...) Kao ultimativna<br />
figura Krista, Batman žrtvuje sebe kako bi spasio druge.” 3<br />
I, ustvari, iz ove perspektive, samo je korak unazad od<br />
Dickensa do Krista na Golgoti: “Tko hoće život svoj spasiti,<br />
izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.<br />
Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu<br />
naudi?” (Matej 16,25-26, prev. Kršćanska sadašnjost)<br />
Batmanova žrtva kao ponavljanje Kristove smrti? Nije li ova<br />
ideja kompromitirana posljednjom scenom filma (Wayne<br />
sa Selinom u firentinskom kafiću)? Nije li religijski pandan<br />
ovakvom svršetku poznata bogohulna ideja o Kristu koji,<br />
preživjevši svoje raspeće živi dugim, mirnim životom (u<br />
Indiji ili čak Tibetu, prema nekim izvorima)? Jedini način<br />
na koji se posljednja scena može spasiti jest da je čitamo<br />
kao dnevno sanjarenje (halucinaciju) Alfreda, koji sjedi<br />
sam u firentinskom kafiću. Još jedna dikenzijanska značajka<br />
filma, depolitizirani je prigovor o jazu između bogatih i siromašnih<br />
– rano u filmu, Selina šapuće Wayneu dok plešu na<br />
ekskluzivnoj zabavi za višu klasu: “Dolazi oluja, gospodine<br />
Wayne. Vi i vaši prijatelji bolje se pripremite. Jer kad udari,<br />
neće vam biti jasno kako vam je palo na pamet da možete<br />
živjeti tako raskošno, a ostaviti nama ostalima tako malo”.<br />
Nolana, kao svakog dobrog liberala, “brine” ova nejednakost<br />
i priznaje kako ta zabrinutost prodire u film: “Ono što vidim<br />
u filmu, a da se odnosi na stvarni svijet, ideja je nepoštenja.<br />
Film se bavi njezinim putem do točke usijanja (...) Ideja o<br />
ekonomskoj raspodjeli ušuljala se u film, a razlog za to je<br />
dvojak. Kao prvo, Bruce Wayne je milijarder. To se moralo<br />
adresirati. (...) No kao drugo, postoji mnogo stvari u životu,<br />
a ekonomija je jedna od njih, u vezi kojih dosta toga što<br />
nam se kaže moramo uzeti na povjerenje, jer se većina<br />
nas ne osjeća kao da ima na raspolaganju analitička oruđa<br />
pomoću kojih bi saznali što se događa. (...) Ne mislim da<br />
postoji lijeva ili desna perspektiva u filmu. Postoji samo<br />
poštena procjena ili pošteno istraživanje svijeta u kojem<br />
živimo – i stvari koje nas zabrinjavaju.” 4<br />
Obrana struktura poretka Iako gledatelji<br />
znaju da je Wayne mega-bogat, često zaboravljaju izvor<br />
njegova bogatstva: proizvodnju oružja i špekulacije na burzi<br />
dionica, zbog čega Baneove igre na burzi mogu uništiti<br />
njegovo carstvo – trgovac oružjem i špekulant, to je prava<br />
tajna ispod Batmanove maske. Kako se film njome bavi?<br />
Uskrisivši arhetipsku dikenzijansku temu dobrog kapitalista<br />
koji se bavi financiranjem sirotišta (Wayne) nasuprot<br />
lošeg, pohlepnog kapitalista (Stryver, kao u Dickensu). U<br />
takvoj dikenzijanskoj pretjeranoj moralizaciji, ekonomska<br />
nejednakost prevodi se u “nepoštenje” koje treba “pošteno”<br />
analizirati, iako nam manjka bilo kakvo pouzdano<br />
kognitivno mapiranje, i takav “pošten” pristup vodi nas<br />
do sljedeće paralele s Dickensom – kao što to otvoreno<br />
kaže Jonathan, brat Christophera Nolana (i ko-scenarist):<br />
Vjerojatnost da OWS pokret<br />
preuzme vlast i uspostavi<br />
narodnu demokraciju<br />
na Manhattanu je<br />
toliko očigledno<br />
apsurdna, toliko potpuno<br />
nerealistična, da ne<br />
možemo ne postaviti<br />
pitanje: zašto onda jedan<br />
od glavnih holivudskih<br />
hitova sanja o tome, zašto<br />
priziva taj bauk?<br />
“Priča o dva grada meni je najmučniji prikaz civilizacije<br />
koju prepoznajem i s kojom se mogu poistovjetiti, a koja<br />
se potpuno raspala. Užasi u Parizu i u Francuskoj tijekom<br />
toga razdoblja – nije teško zamisliti da stvari mogu postati<br />
toliko loše i pogrešne.” 5 Prizori osvetoljubivog narodnog<br />
ustanka u filmu (rulja koja žeđa za krvlju bogatih koji su ih<br />
zanemarili i eksploatirali) evociraju Dickensov opis Strahovlade,<br />
tako da, iako film nema veze s politikom, slijedi<br />
Dickensov roman u “poštenom” portretiranju revolucionara<br />
kao opsjednutih fanatika, i tako pruža “karikaturu onoga<br />
što bi u stvarnom životu bio ideološki posvećen revolucionar<br />
u borbi protiv strukturne nepravde. Hollywood govori<br />
ono što strukture poretka žele da znate – revolucionari su<br />
brutalna stvorenja, s potpunom nebrigom za ljudski život.<br />
Unatoč emancipatornoj retorici o oslobođenju, potajno<br />
imaju zlokobne planove. Stoga, koji bi god mogli biti njihovi<br />
razlozi, treba ih eliminirati.” 6<br />
Tom Charity ispravno primjećuje kako “film brani strukture<br />
poretka u obličju filantropskih milijardera i nepotkupljive<br />
policije” 7 – u svojem nepovjerenju u to da ljudi uzmu<br />
stvari u svoje ruke, film “istovremeno pokazuje žudnju za<br />
društvenom pravdom i bojazan kako to ustvari može izgledati<br />
u rukama rulje.” 8 Karthick ovdje postavlja očekivano<br />
pitanje, s obzirom na veliku popularnost lika Jokera iz ranijeg<br />
filma: otkud tako grubo raspoloženje prema Baneu, ako<br />
se Jokerom bavilo s popustljivošću u prethodnom filmu?<br />
Odgovor je jednostavan i uvjerljiv:<br />
“Joker, zazivajući anarhiju u najčišćem obliku, kritički<br />
naglašava licemjerja buržujske civilizacije kakvu znamo, no<br />
njegova stajališta ne mogu se prevesti u masovnu akciju.<br />
Bane, s druge strane, predstavlja egzistencijalnu prijetnju<br />
sustavu ugnjetavanja. (...) Njegova snaga nije samo u<br />
njegovoj tjelesnoj građi, nego i u njegovoj sposobnosti da<br />
upravlja ljudima i mobilizira ih kako bi ostvario politički<br />
cilj. On predstavlja avangardu, organiziranog predstavnika<br />
potlačenih, koji u njihovo ime vodi političku bitku kako<br />
bi doveo do strukturnih promjena. Takvu silu, s najvećim<br />
subverzivnim potencijalom, sistem ne može prihvatiti. Ona<br />
mora biti eliminirana.” 9<br />
Revolucija i ljubav? Međutim, čak i ako Baneu<br />
manjka fascinantnost Jokera u izvedbi Heatha Ledgera, on<br />
posjeduje osobinu koja ga razlikuje od potonjeg: bezuvjetnu<br />
ljubav, pravi izvor njegove grubosti. U kratkom, ali dirljivom<br />
prizoru, Bane govori Wayneu kako je, u činu ljubavi usred<br />
teške patnje, spasio Taliu kad je bila dijete, ne mareći za<br />
posljedice i plativši zbog toga strašnu cijenu (Bane je bio<br />
pretučen nadomak smrti braneći je). Karthick potpuno<br />
opravdano smješta ovaj događaj u dugu tradiciju od Krista<br />
do Che Guevare koja veliča nasilje kao “djelo ljubavi”, kao<br />
u poznatim retcima iz Che Guevarina dnevnika: “Dopustite