Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Glazba<br />
zarez, xiv /340-41, 13. rujna 2012. 36<br />
Pod smokvinim listom<br />
(i bez njega)<br />
Marohnićeva se posveta ne zadržava samo na citatnoj razini – Bach je prisutan i u<br />
često vrlo složeno polifoniziranoj fakturi, a Mozart donekle u općem formalnom<br />
planu, a uvelike u pristupu glasovirskom slogu<br />
Trpimir Matasović<br />
Uz lipanjske koncerte Zagrebačkog<br />
orkestra mladih i tri koncerta<br />
održana u sklopu zagrebačkih<br />
Večeri na Griču<br />
Dok se na hrvatskoj obali i otocima<br />
ljetni glazbeni (i ne samo<br />
glazbeni) festivali plode, množe, a<br />
potom metastaziraju i vegetiraju (pri čemu<br />
su brojnost i kakvoća obično obrnuto razmjerne),<br />
slika glazbene (i ne samo glazbene)<br />
kulturne ponude u Zagrebu je i ovog<br />
ljeta – uz manje varijacije na uvijek istu<br />
temu – bila jednako otužna kao i prethodnih<br />
godina. Odraz je to gradske kulturne<br />
politike (ako ona uopće i postoji), koja se<br />
uvijek iznova uzda da će se – uza svake<br />
godine sve skromniju potporu iz javnih<br />
sredstava financiranja – postojeće manifestacije<br />
nekako ipak održati sâme od sebe.<br />
Doduše, osmislile su gradske vlasti ljeto i<br />
nešto (navodno) novo – ZgKul, to jest Zagrebačko<br />
kulturno ljeto.<br />
Koncept je pritom preslikan iz istovrsnog<br />
gradskog fantomskog megafestivala<br />
YesZgb (Jesen u Zagrebu), koji pod jednim<br />
imenom okuplja sve one manifestacije koje<br />
bi u zadanom vremenskom okviru ionako<br />
bile održane – sa ili bez pompoznog, a zapravo<br />
ispraznog zajedničkog kišobrana. Ili,<br />
primjerenije ljetu, smokvinog lista. Nije da<br />
ljetos nije bilo noviteta – otvoreno je obnovljeno<br />
Ljetno kino Tuškanac, kao mjesto filmskih<br />
projekcija, ali i igrokaza u produkciji<br />
Gradskog kazališta Komedija. A krenuo je i<br />
bombastično najavljivan projekt Hrvatskog<br />
društva skladatelja Concerto in Cro. Zamisliše<br />
upravitelji novca namirenog ZAMPovim<br />
“naknadama”, nametima i haračima da<br />
će horde stranih turista u velikim brojevima<br />
Ono što je<br />
izgubljeno<br />
u bespućima<br />
akustičke zbiljnosti<br />
višestruko je<br />
nadoknađeno<br />
iznimnom<br />
muzikalnošću<br />
trojice dirigenata,<br />
njihovog orkestra,<br />
ali i odreda vrsnih<br />
solista, koji su<br />
potcrtali različite<br />
aspekte Mozartove<br />
višestrane<br />
skladateljske<br />
osobnosti<br />
pohrliti na koncerte koji nude “najbolja<br />
ostvarenja hrvatske glazbe u posljednjih 300<br />
godina”. Ali – avaj! – turisti se ne ukazaše, a<br />
čitav je velebni projekt otkazan nakon tek<br />
dvaju održanih koncerata. Termini novih<br />
(koji bi se trebali održavati tijekom cijele<br />
godine) zasad nisu najavljeni – a nekako<br />
slutimo da nikad ni neće.<br />
B-A-C-H – C-D-F-A Selektivan i subjektivan<br />
prikaz onoga što autor ovoga teksta<br />
smatra najrelevantnijim iz ovoljetne zagrebačke<br />
ozbiljnoglazbene ponude započet<br />
ćemo stoga dvama koncertima ansambla<br />
koji ne uživa potporu vladarâ gradske kulturne<br />
blagajne – Zagrebačkog orkestra mladih.<br />
U razmaku od niti tjedan dana ovaj je<br />
sastav, pogonjen ponajprije (i gotovo isključivo)<br />
entuzijazmom svojih članica i članova,<br />
uspješno okončao svoju koncertnu sezonu,<br />
koja je, zbog raznih organizacijskih, ali i<br />
meteoroloških razloga, već zašla u ljetne<br />
termine. Tako je 20. lipnja u sad već “matičnom”<br />
Hrvatskom glazbenom zavodu održan<br />
završni koncert pretplatničkog ciklusa, dok<br />
je 26. lipnja u parku Akademije likovnih<br />
umjetnosti održan sad već pomalo i “tradicionalni”<br />
program Mozart u vrtu.<br />
Prvi koncert u cijelosti je bio posvećen<br />
djelima mlađih domaćih autora. Dubravko<br />
Palanović pritom je bio zastupljen dvjema<br />
već ranije izvedenim skladbama, koje su,<br />
ako već ne paradigmatske, onda nesumnjivo<br />
karakteristične za njegov autorski rukopis –<br />
konkretno, bile su to Emphates za gudače i<br />
Muzika za gudače i marimbu, koju je svojim<br />
vrhunskim nastupom u bitnome obogatio<br />
udaraljkaš Filip Merčep.<br />
Ipak, nesumnjivo najzanimljivija točka<br />
programa bila je praizvedba Koncerta za<br />
klavir i orkestar Luke Marohnića, trenutno<br />
još studenta kompozicije u klasi Davorina<br />
Kempfa. Potonji podatak bitan je manje u<br />
smislu ograde kako je riječ o “studentskoj<br />
kompoziciji” (jer su takve ograde u ovom<br />
slučaju posve nepotrebne), a više zbog ukazivanja<br />
na bliskost estetskog svjetonazora<br />
učitelja i učenika. Marohnić pritom nipošto<br />
nije Kempfov epigon (niti bi mu to Kempf<br />
dopustio), ali, poput svog profesora, i on<br />
polazi od načela “stvaranja glazbe iz glazbe”.<br />
To, pak, znači, da ni Marohnić nema potrebu<br />
stvarati glazbu koja bi bila “nova” pod svaku<br />
cijenu, nego, naprotiv, smatra da tradicija<br />
zapadne umjetničke glazbe pruža dovoljno<br />
građe iz koje se može stvoriti nešto samosvojno,<br />
a onda i, sâmim time – novo.<br />
Marohnićev Koncert tako je neskrivena<br />
posveta dvojici skladateljskih velikana –<br />
Bachu (naznačenom B-A-C-H motivom) i<br />
Mozartu (naznačenom C-D-F-E motivom,<br />
preuzetim iz finala Jupiter simfonije). Ta se<br />
posveta, međutim, ne zadržava samo na citatnoj<br />
razini – Bach je prisutan i u često vrlo<br />
složeno polifoniziranoj fakturi, a Mozart donekle<br />
u općem formalnom planu (klasična<br />
trostavačnost ovdje, doduše, nije shvaćena<br />
predoslovno), a uvelike u pristupu glasovirskom<br />
slogu. S druge strane, Marohnić se<br />
uvelike koristi i skladateljskim tehnikama<br />
novijeg datuma, stvarajući tako glazbeni<br />
kovitlac koji slušatelja ni u jednom trenutku<br />
neće ostaviti ravnodušnim – pogotovo kad<br />
je realiziran uz podršku zdušno angažiranih<br />
članica i članova Zagrebačkog orkestra<br />
mladih, dirigenta Igora Tatarevića i sjajne<br />
pijanistice Ene Ovčine.<br />
Ruža (Mozartovih) vjetrova<br />
Dolazak ljeta isti je orkestar i ove godine<br />
(kao i lani) obilježio koncertom Mozart u<br />
vrtu. “Ležerniji”/“popularniji” ugođaj ovog<br />
događaja potcrtan je prigodnim “igrokazom”<br />
dirigenta, ali ovom prilikom i scenarista<br />
Igora Tatarevića, u kojem su više ili<br />
manje poznati detalji Mozartove biografije,<br />
vezani uz izvedene skladbe, prezentirani<br />
na način kojeg se ne bi posramili ni autori<br />
najgledanijih domaćih sapunica. Bilo je tu<br />
i puno šarenih povijesnih kostima i perika,<br />
ali bilo je, srećom, i puno dobre glazbe. Tatarević<br />
i njegovi dirigentski kolege Filip Aver<br />
Jelavić i Veton Marevci smjelo su se uhvatili<br />
u koštac s nimalo jednostavnim izazovom<br />
izvedbe na otvorenom, pri čemu rezultat<br />
nije bio – niti je mogao biti – akustički idealan,<br />
ali je ipak osiguran više-manje uredan<br />
protok izvedbe.<br />
A ono što je izgubljeno u bespućima<br />
akustičke zbiljnosti višestruko je nadoknađeno<br />
iznimnom muzikalnošću sve trojice<br />
dirigenata, njihovog orkestra, ali i odreda<br />
vrsnih solista, koji su, svaki na svoj način,<br />
potcrtali različite aspekte Mozartove višestrane<br />
skladateljske osobnosti. Pijanistica<br />
Lucija Majstorović tako je energično i autoritativno<br />
pristupila solističkoji dionici Petnaestog<br />
glasovirskog koncerta u B-duru, dok<br />
je njen kolega pijanist (ali i skladatelj!) Ivan<br />
Violić u glasovirskoj dionici koncertne arije<br />
Ch’io mi scordi di te posebnu pozornost posvetio<br />
intimnoj crti Mozartove glazbe. Na<br />
toj je liniji bio i klarinetist Marko Zavišić<br />
u Koncertu za klarinet i orkestar u A-duru,<br />
dok je pravu opernu sintezu “privatnog” i<br />
“javnog”, “introvertnog” i “ekstrovertnog”<br />
Mozarta pružila sopranistica Nela Šarić u<br />
već spomenutoj koncertnoj ariji.<br />
(Us)prkosni kontinuitet Na<br />
kraju ovog osvrta, spomenimo da je, što se<br />
tiče “tradicionalnih” ljetnih manifestacija,<br />
Koncertna direkcija Zagreb u sklopu svojih<br />
Večeri na Griču– maćehinskom odnosu<br />
gradskih vlasti usprkos – ipak uspjela, ako<br />
ništa drugo, onda zadržati određeni kontinuitet.<br />
Osobito je to vrijedno u slučaju<br />
triju vrhunskih koncerata kakvi jednostavno<br />
moraju biti sastavnim dijelom tog festivala,<br />
s obzirom da ih (barem zasad) zbog određenih<br />
specifičnosti nije moguće uvrstiti u<br />
tipizirane programe redovne koncertne sezone.<br />
Riječ je, naravno, o koncertima sastava<br />
specijaliziranih za ranu glazbu. Katarina<br />
Livljanić tako je 6. srpnja sa svojim ansamblom<br />
Dialogos predstavila još jedan svoj<br />
prepoznatljivo osebujan, ali muzikološki<br />
i izvedbeno itekako utemeljen projekt –<br />
Barlaam i Josaphat, u kojem je predstavila<br />
srednjovjekovnu legendu prikazanu<br />
iz perspektive njenih različitih i raznolikih<br />
odzvona u tradicijskim i/ili umjetničkim<br />
baštinama gotovo čitave Europe. Talijanski<br />
ansambl Odhecaton predstavio je 26. srpnja<br />
autoritativnu i “autentičnu” interpretaciju<br />
Palestrinine Misse Papae Marcelli (s<br />
isključivo muškim pjevačima), dok je, također<br />
talijanski, ansambl Zefiro 14. srpnja na<br />
povijesnim puhačkim glazbalima znalački<br />
izvodio “popularnu glazbu” velikana glazbe<br />
baroka i bečke klasike.<br />
A nakon tog i takvog ljeta, sve upućuje<br />
da nas uskoro očekuje i prilično slična jesen.<br />
Ona će, doduše biti “raskošnija”, “bogatija”<br />
i “spektakularnija”, ali, u osnovi, ni jesenski<br />
“kišobran”, kao ni ljetni “smokvin list” neće<br />
uspjeti prikriti sad već posve evidentnu činjenicu<br />
– car oksimoronske “gradske kulturne<br />
politike” je – gol.
Change language