Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
KAZALIŠTE<br />
zarez, xiv /340-41, 13. rujna 2012. 40<br />
Lažna mantra protiv<br />
kapitala: “Sve će biti u redu”<br />
Uz ovogodišnji 18. PUF – Međunarodni kazališni festival, Pula, od 1. do 5. srpnja 2012.<br />
Suzana Marjanić<br />
I<br />
kao što svake godine Branko Sušac,<br />
umjetnički direktor i selektor PUF-a,<br />
aforistički i ludički, u svome stilu –<br />
stilu kojim osobnim veseljem pobija sve<br />
proboje razočaranja na koje nailazi s mogućim<br />
financijerima – najavljuje festivalski<br />
program, tako je i ovogodišnji program<br />
objavio sljedećim oporbenim, kerempuhovskim<br />
iskazom: “PUF je ove godine stekao<br />
punoljetnost, svoju 18. godinu, a nevinost je<br />
izgubio boreći se s raznim demokracijama.”<br />
I kao što svih ovih osamnaest godina<br />
PUF istražuje i izvedbene revitalizacije zanemarenih<br />
prostora, nastojeći promovirati<br />
i koncept grada kao teatra, ove je godine<br />
PUF-ovska scena proširena i na podzemne<br />
tunele iz doba Austro-Ugarske. Inače, ulaz<br />
u taj tunelski Festivalski klub Zerostrasse,<br />
gdje se odvijao kasnonoćni (a ponekad i cjelonoćni)<br />
program glazbenih performansa,<br />
nalazi se ispod Kaštela, pri čemu je i sâm<br />
ulaz u Festivalski klub izvedbeno bio iskorišten<br />
u plesnom performansu Mikado što<br />
nam ga je predstavio španjolski izvođač<br />
Migui MandalaSol. Naime, poput kakvoga<br />
fantazmagoričnoga mitskoga kiborga, u<br />
određenju Donne Haraway, koji nastaje<br />
trenutkom prekoračenja granica između<br />
čovjeka i životinje, Migui MandalaSol ritualiziranim,<br />
mekim, pažljivim butoh pokretima<br />
vizualizira priču o tijelu čiji su pokreti<br />
određeni mikado štapićima koji se protežu<br />
iz vertikale kičme i time su upisani u svaki<br />
njegov pokret. Inače, Migui MandalaSol u<br />
svojim plesnim vizualijama vješto kombinira<br />
butoh-ples sa žonglerskim tehnikama<br />
i manipulacijom objekata, u ovom slučaju<br />
manipulacijom mikado štapića.<br />
Pritom u undergroundu Zerostrassea<br />
bila je izložena i instalacija Sve će biti u<br />
redu Roberte Weissman Nagy; naime, u sâm<br />
izložbeni prostor dočekuje nas plava neonska<br />
treperava reklama s ironijskim natpisom<br />
Everything will be all right, a pored,<br />
točnije ispod neonske reklame smještena<br />
su kolica iz šopingcentra, odnosno kako<br />
autorica detektira – iz svenazočnoga šopinglenda.<br />
Pored te instalacije, koja tematizira<br />
čin navodno nesputanoga izbora ili (privida)<br />
slobode, mogli smo pogledati i izložbu fotografija<br />
Monad Zoltana Nagya, kojom autor<br />
otvara pitanje da li je čovjek zaista monad,<br />
dakle izvor svim drugim bićima, s obzirom<br />
da Geu promovira kao šopinglend, kako<br />
je to kritikom globalnoga konzumerizma<br />
ironijski prezentirala Roberta Weissmann<br />
Nagy.<br />
Glazbeni performansi Underground<br />
Zerostrasse pokazao se i kao<br />
sjajna kulisa dvama glazbenim performansima<br />
– kabaretu Grad pjevajućeg plamena<br />
dansko-hrvatskoga benda TIG i recitatorsko-glazbenom<br />
performansu Balade Petrice<br />
Kerempuha u izvedbi benda Mokre gljive s<br />
Hrvatskih studija kao i jazz koncertu Hipsters<br />
Quarteta.<br />
No, zaustavimo se ukratko na multimedijalnoj<br />
grupi TIG – Telepathic International<br />
Group koju zajedno s Henningom Frimannom<br />
i Jørgenom Rasmussenom Zlatko<br />
Burić Kićo osniva 1993. godine u Kopenhagenu.<br />
I ukratko o simbolici naziva grupe,<br />
Milan Kohout početak svoga Guerilla<br />
performancea, u kojemu ironijski<br />
kombinira strategiju art & money, označio<br />
je šatorom ispred Arene, skupljajući<br />
potpise za peticiju da se prostor Arene<br />
prenamijeni u bankarsko središte<br />
pulskih banaka, a sve u ime utopijskoga,<br />
donkihotovskoga oblikovanja svijeta bez<br />
novca<br />
kako to voli pojasniti Kićo: naime, telepatija<br />
označava u programu grupe metodu, koncept<br />
internacionalno upućuje na način djelovanja<br />
te trojke, a grupa označava formu<br />
rada njihovih neo/post/dadaističkih izvedbi.<br />
Ukratko, TIG se pulskoj publici predstavio<br />
sjajnom izvedbom glazbenoga performansa<br />
Grad pjevajućeg plamena u kojemu<br />
Henning Frimann posvećeno svira, bubnja<br />
na svojim zvučnim skulpturama, a Jørgen<br />
Rasmussen kao i Zlatko Burić Kićo u postdadaističkim<br />
kostimima (Kićo u kratkim<br />
crnim hlačicama i crnom sakou na kojemu<br />
je ovješeno plastično voće) glasovno prate<br />
taj dada bubanj – zvučnu skulpturu, instalaciju.<br />
Kićo pritom i povremeno iscrtava<br />
ritualne spirale, u simbolizaciji otvorene<br />
energije, na vlažnom, stjenovitom podu tunela-skloništa.<br />
I ukratko o referenci naslova<br />
kabareta s obzirom da je riječ o preuzetom<br />
naslovu SF pripovijetke Grad pjevajućeg<br />
plamena Clarka Ashtona Smitha. Naime, taj<br />
SF otvara svijet ekstatične estetičnosti kojoj<br />
je Zlatko Burić Kićo trajno posvećen još od<br />
kazališnoga kolektivizma Kugla glumišta.<br />
Krenimo na recitatorsko-glazbeni performans<br />
Balade Petrice Kerempuha, u srčanoj<br />
indie izvedbi tih Krležinih mračnih,<br />
krvavih, smolavih, revolucionarnih stihova<br />
najmlađih predstavnika na ovogodišnjem<br />
PUF-u. Naime, članovi su benda Mokre<br />
gljive bendovskom izvedbom Krleže osvojili<br />
glasove ovogodišnjega žirija koji im je<br />
dodijelio nagradu Kaplja za ostvarenje koje<br />
predstavlja nagovještaj osvježenja i trag na<br />
Kazališnom nebu PUF-a, što je potvrdio i<br />
završni bis kao i zajedničko ekstatično kolo,<br />
poput onoga u Krležinu Kraljevu, i to na<br />
ponovljenu nadrealno-makabričnu Ciganjsku<br />
iz te zbirke o povijesnim smudama (=<br />
bludnicama).<br />
Nadalje, u INK-u PUF-ovski su vjerni<br />
pratitelji mogli pogledati i glazbeni performans,<br />
glazbeno-scenski recital Malo je<br />
dovoljno u izvedbi Aleksandra Stojkovića iz<br />
benda Goribor te Alena i Nenada Sinkauza<br />
iz benda East Rodeo. Taj čitalačko-glazbeni<br />
performans temelji se na Stojkovićevim<br />
pričama i pjesmama (iz njegove zbirke Ne<br />
možeš mnogo ali možeš malo) koje sâm<br />
umjetnik uglavnom jednomelodijskim glasom<br />
čita okrenut leđima publici, a u tom<br />
recitativnom čitanju autor naglašava produljeno<br />
trajanje posljednjega sloga svakoga<br />
stiha ili rečenice, npr. “vječno vraćanje se<br />
ponavlja i ponavljaaa”. Naime, glazbeni je<br />
performans nastao kao projekt Muzičkog<br />
salona i Teatra &TD u kojemu su autori<br />
istraživali suodnose između glazbe i teksta,<br />
i na taj su način oblikovali oratorij koji dodatno<br />
moćno zamračuje Stojkovićeve “tamne<br />
uglove snova... u koje dolaze i vraćaju<br />
se likovi tužni široko nasmejani... vječno<br />
vraćanje se ponavlja i ponavlja”. I dalje o<br />
toj životnoj gramatici bola, ako pripadate<br />
publici s depresivnim imaginarijem – a čini<br />
se da je takvih na PUF-u bilo i više nego<br />
dovoljno: “kažem sve što treba, ali ipak nekako<br />
drugačije; nasmejem se baš kad treba,<br />
ali ipak nekako drugačije... verovatno ludim,<br />
verovatno sam već lud, verovatno vide<br />
kako se bezupešno trudim...”. Stoga pomalo<br />
začuđuje da navedeni post/avangardno depresivni<br />
poetsko-rockerski oratorij, kako<br />
se medijski najavljivao, a na svojevrsnom<br />
glazbenom tragu industrijskoga benda Einstürzende<br />
Neubauten, nije dobio i neku od<br />
PUF-ovskih nagrada.<br />
Plesni performansi Nastavimo<br />
s plesnim projektima koji su kao i glazbeni<br />
performansi dominirali u programu ovogodišnjega<br />
PUF-a. Tako plesnom predstavom<br />
Glory, Glory, Hamlelujah! izvedbene skupine<br />
Kik Melone, a koju čine Darko Japelj<br />
i Silvia Marchig, nazočili smo Japeljevoj<br />
izvedbi individualne mitologije o suvremenoj<br />
hamletovštini, odnosno na koji bi<br />
način Hamlet svojom saturnskom melankolijom<br />
djelovao danas, kao i percepciju Silvie
Change language