You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
azgovor<br />
zarez, xiv /340-41, 13. rujna 2012. 22<br />
manifestaciju ste priredili projekt bacanja velikih površina<br />
papira plave boje iz aviona nad gradom – jer, kako ste izjavili<br />
(citiram prema Kršićevu zapisu): “Nebo još nisam bojio!”<br />
——<br />
Priča je jednostavna; bio je to za one prilike preveliki<br />
projekt i sigurno je bilo prekratko vrijeme i nismo znali<br />
kako da to izvedemo. Ideja je bila izgovorena da se to<br />
napravi. Dejan Kršić me iznenadio što je imao taj podatak,<br />
ali zapravo se više i ne sjećam zbog čega akcija nije<br />
realizirana.<br />
Kraj dizajna<br />
Krenimo na Vaše plakate, a pritom se obično navodi da ste<br />
sedamdesetih godina radili dizajnerske plakate, a osamdesetih<br />
godina slikarski plakat. Pritom uskoro će biti i veliko<br />
predstavljanje Vašega dizajnerskoga opusa u novootvorenom<br />
centru za suvremeni dizajn u Parizu (Lieu du Design, Pariz,<br />
8. studenoga – 12. siječnja 2013).<br />
——<br />
Možemo se nadovezati na nedavnu izložbu plakata<br />
iz sedamdeset godina u Muzeju suvremene umjetnosti,<br />
i mogu reći da je ova podjela na dizajnerski plakat kao<br />
i na slikarski plakat vrlo općenita i funkcionira samo u<br />
tome smislu. Osamdesetih godina plakat sam pretvorio u<br />
umjetnost; odlučio sam da moji plakati budu umjetnost a<br />
ne primijenjena umjetnost. Vera Horvat-Pintarić jednom<br />
mi je prigodom rekla da mi priznaje da sam iz plakata<br />
napravio umjetnost. Interesantno je da Francuzi upravo<br />
to žele vidjeti; nisu željeli uzeti moje slike već upravo ovaj<br />
segment slikarstva koji se događa u dizajnu. Uzeli su tako<br />
samo moje plakate iz osamdesetih godina, velike plakate 2m<br />
x 2m, i to me veseli. Njima je naime strano da se u dizajnu<br />
pojavljuje slika. Želio sam da naslov pariške izložbe moga<br />
dizajnerskoga opusa bude Kraj dizajna, ali to nije prošlo<br />
jer zapadna umjetnost mora živjeti od dizajna sigurno još<br />
jedno stoljeće, tako da umjetnost teško prolazi i u Parizu a<br />
ne samo u Zagrebu. (smijeh)<br />
Tako sam se ovih godina<br />
vratio u urbane slike s<br />
idejom da je priroda bolje<br />
to napravila od slikara,<br />
da je sve što sam gledao<br />
kroz četrdesetak godina<br />
kič i loš akademski rad na<br />
većini slika<br />
Neko ste vrijeme radili plakate i za Lado. Kako ste pristupili<br />
reprezentaciji folklora na plakatu?<br />
——<br />
Radio sam krčku narodnu nošnju koja podsjeća na apstrakciju<br />
20. stoljeća, i bilo mi je zanimljivo uzeti tu haljinu<br />
i rastvoriti je, i u tome se trenutku pretvorila u predivan<br />
plakatni znak. Sve kasnije što sam radio s njima bilo je nemoguće<br />
jer su željeli da se uzme, vidi što više folklora što<br />
je meni bilo krajnje odbojno. Tako je sva kasnija suradnja,<br />
prije dvadesetak godina, s njima propala, što i nije slučajno<br />
s obzirom na ondašnji ortodoksni folklorizam u kulturi.<br />
Uostalom, što ću s njima polemizirati; nisam se bavio folklorom<br />
već umjetnošću.<br />
Ruka u gipsu<br />
Na plakatima za izložbe Bucan art u Splitu i Dubrovniku<br />
(1973) pojavljujete se i sami na plakatu, s rukom u gipsu.<br />
——<br />
Baš u to vrijeme sam strgao ruku i tako mi je ta strgana<br />
ruka poslužila kao dobar likovni događaj – tom strganom<br />
rukom držim sliku arta – tih mojih slikarskih plakata koji su<br />
se desili u Splitu. Bilo je pitanje što je art – da li ta strgana<br />
ruka ili sama slika. U tome su se miješale te konotacije s<br />
obzirom na to kako se ta slika gleda.<br />
Kakve su bile reakcije na Vaše plakate sedamdesetih godina?<br />
Recimo, Dejan Kršić u spomenutoj monografiji navodi reakcije<br />
na vaš tzv. ženski (Molière, Don Juan) i muški plakat<br />
(Ivica Ivanec, Odmor za umorne jahače ili Don Juanov<br />
osmijeh) te kako se prema jednoj urbanoj legendi režiser<br />
predstave Božidar Violić toliko razbjesnio da je na plakate<br />
počeo crtati pripadajuće spolne organe.<br />
——<br />
Bilo je svega, bilo je napada, jer sam ipak<br />
donosio neke nove stvari na tim plakatima.<br />
Sjećam se u DK Gavelli kada sam radio<br />
jedne godine plakate s minimal artom, komentari<br />
su bili sljedećega tipa: “Pa, kaj niste<br />
nešto nacrtali, kak’ prazan plakat, a prazna<br />
boja – plava…”. Sâm arhitekt Ludwig Mies<br />
van der Rohe govorio je “manje je više”, oko<br />
čega se upravo zavrtio minimal art. Ukratko,<br />
bili su veliki nesporazumi s tim plakatima.<br />
Violić je bio svakako najagresivniji jer je<br />
vjerovao da je likovno dovoljno obrazovan<br />
da zna što je umjetnost za sva vremena, a pokazalo<br />
se da je u krivu jer pet, deset godina<br />
nakon te reakcije taj je Žensko-muški plakat<br />
postao antologijski. U Gavelli sam isto tako<br />
napravio plakat za Gloriju, isto tako u Violićevoj<br />
režiji; nacrtao sam bočni izgled crkve<br />
s dvije linije, koje su bile crveni krov, a ne<br />
crjepovi, već, dakle, dvije linije. Violić je u<br />
tome onda iščitao činove, vidio je i vojsku, svakakva čudesa,<br />
a bio je to samo plakatni znak. Dakle, nesporazuma je bilo<br />
koliko volite. Ma i danas su režiseri uglavnom obrazovani<br />
na kiču; njihova je likovna edukacija kriminalna i najbolji<br />
naši režiseri za plakat koriste Berbera ili Dimitrija Popovića,<br />
nešto što je apsolutno krivo u samoj ideji kako bi se trebao<br />
raditi kazališni plakat. To je izopačeni likovni mozak naših<br />
režisera. Taj postupak risanja mogla je koristiti renesansa,<br />
danas se rade plakati nekim drugim postupcima – ili kroz<br />
znak ili kroz crtež. Prošli smo Matissea i Picassa, kada se<br />
crtež iz temelja promijenio, tako da su tu nažalost i dalje<br />
ogromni nesporazumi. Što se tiče plakata za predstavu<br />
Dantonova smrt, Violić je te 1969. godine bio zadovoljan.<br />
Inače, kao klinac znao sam napraviti pedesetak skica za<br />
jednu predstavu i režiserima sam davao da odaberu verziju<br />
i mahom su uzeli upravo onaj plakat koji nisam htio.<br />
Za Dantonovu smrt imao sam isto tako nekoliko varijanata<br />
plakata i na kraju smo se odlučili za tu varijantu gdje<br />
je sama surova giljotina koja pada. Kasnije sam donosio<br />
samo jedan plakat, jednu verziju i odlučivanje više nisam<br />
prepuštao režiserima.<br />
Osobno jako mi je drag Vaš plakat za izložbu Jagode Kaloper<br />
(Galerija SC, 1970) gdje ste ludički povezali jagodu s<br />
Jagodom (Kaloper)?<br />
——<br />
Jagoda Kaloper je bila strašno lijepa, tako da sam se<br />
odlučio za jagodu. Toliko joj se dopala ta ideja da je kasnije<br />
i na svojoj posjetnici stavila jagodu.<br />
Klaun: od hrvatskoga<br />
kvadrata do klaunskoga<br />
romba<br />
Kao trenutno posljednji kazališni plakat napravili ste plakat<br />
za Festival Miroslav Krleža. Točnije u dizajnu plakata sudjelovao<br />
je i Goran Matović, organizator spomenutoga festivala.<br />
——<br />
Goran Matović je odabrao sliku; radi se o slici Klaun<br />
koja je bila uključena u izložbu u Glipoteci ovoga travnja.<br />
Goran je upravo odabrao taj dio slike, klauna, i bio je to pun<br />
pogodak korelativ za današnje doba političkoga ekvilibrija.<br />
Neki bi dizajneri možda iz tog znaka šahovnice napravili<br />
vojsku; ali kad okrenete taj kvadrat, kad nije horizontalnovertikalan,<br />
dobiva se klaunski romb, klaunovo odijelo, i to<br />
je upravo razlog kako je nastao taj plakat.<br />
Osobno, meni taj tip nije imponirao. Njemu su imponirali<br />
njegovi prijatelji slikari koji su znali napraviti fotografiju od<br />
njegove njuške. Bio je jedan od naših prvaka za pogrešnu<br />
prosudbu suvremene umjetnosti, tako da i nije bilo načina<br />
da se družimo. Istina, napravio sam mu plakat za Put u raj<br />
u režiji Dina Radojevića (1973), ali je u potpunosti izludio.<br />
Napravio sam osmrtnice, in memoriam, s fotografijama i<br />
tekstovima iz osmrtnica, tako da je cijeli plakat bio u tome.<br />
Krleži se nije svidjelo tako da je plakat ostao u skici. On<br />
je tada već bio jako star i ono što se osjećalo da je strah od<br />
smrti kod njega bio ogroman. Došli smo ipak do rješenja<br />
te umjesto sličica umrlih iz novinskih osmrtnica stavili smo<br />
austrougarske oficire, i tako je plakat izišao. Pritom se nikada<br />
nismo susreli nego smo komunicirali preko režisera.<br />
Osobno bih izdvojio plakat za predstavu Tako je (ako vam<br />
se čini) u vezi kojega je nastao jedan od najvećih skandala.<br />
Naime, za tu Pirandellovu predstavu okrenuo sam slova<br />
naopako. Tako su ujutro telefonirali kazalištu: “Gospon šef<br />
propagande, čujte, zabunili su se, u štampariji su vam naopako<br />
odštampali plakat. Naopak su vam odštampali slova.”<br />
I plakat se dva dana nakon toga okreće. Šef propagande<br />
Boris Bućan u ateljeu<br />
bio je oduševljen jer se toliko galame podiglo oko činjenice<br />
da su samo slova bila okrenuta. Strasti su se uzbudile, a bio<br />
je to upravo pun pogodak za Pirandella, njegovu poetiku.<br />
Ono što sam znao o Pirandellu u to vrijeme bila je činjenica<br />
da je trebalo za svaku njegovu predstavu dati novi<br />
krvotok, upotrijebiti nove začine kako bi predstava bila<br />
stalno živa. Osim toga on je prvi koji je ogolio pozornicu,<br />
prvi je očistio pozornicu od scenografije – ostale su samo<br />
rampe, liftovi, skele.<br />
Kandinski – “Bilo kako<br />
samo da je rezultat<br />
inteligentan”<br />
Kako biste opisali vlastiti pristup stvaranju plakata, odnosno<br />
koji je Vaš doživljaj u stvaranju plakata? Mogu spomenuti<br />
da Vas je u jednom razgovoru grafički dizajner Damir Bralić<br />
odredio kao buntovnu i cutting edge osobu, pomicatelja granica<br />
medija, te smatra kako se čini da bi se mogla postaviti<br />
teza da dodirujete performans u rubnom i neočekivanom<br />
području grafičkog dizajna. Odnosno, Damiru Braliću se<br />
čini kao da ste i područje grafičkog dizajna pokušali uvesti<br />
u performativnu sferu.<br />
——<br />
Cijela je stvar u tome da je mene zanimalo kako novije<br />
i novije postupke tražiti u razmišljanju o plakatu, tako da<br />
nema generalnog principa, nema šablone prema kojoj to<br />
radim. Strašno je kad umjetnici dolaze do šablone te se<br />
prema njoj može prepoznati i tridesetak godina nakon<br />
prvoga rada… Kad je jedna ideja, onda je to ideja samo<br />
za jedan rad, a kod nas u galerijama vlada vječni zakon da<br />
dolazi umjetnik s jednom idejom i onda pedesetak slika<br />
radi samo po toj ideji. To je strašno i jednostavno se ta<br />
šablona ponavlja kod većine umjetnika. U odgovoru na<br />
ovo pitanje moram si pomoći s Kandinskim – “Bilo kako<br />
samo da je rezultat inteligentan.” Preko plakata sam naučio<br />
misliti, misliti sliku, slike bez misli su zastrašujuće; kad na<br />
pedesetak slika nema misli nego samo jedna multiplicirana<br />
misao koja je razvučena preko dizajna, to je strašno. Upravo<br />
sam uspio doći do toga da mogu raditi pametne slike – da<br />
ne duljim i da ne kompliciram.<br />
Nismo ništa govorili o mojim slikama a to je najbolje<br />
što sam napravio; autentične su, nisu sa Zapada i siguran<br />
sam da će ih jednoga dana Zapad gledati. Travnja ove godine<br />
u Gliptoteci izložio sam osamdeset slika, i mogao bih<br />
o svakoj pojedinoj pričati. Za ovu prigodu mogu izdvojiti<br />
sliku Maljevičev crni kvadrat. Naime, kvadrat sam zarotirao<br />
kao i kvadrat na Krležinu klaunu; kvadrat je okrenut<br />
iz svoje osi i s dva roga se pretvorio u bika, a grba od bika<br />
se desila na samom kvadratu. To je upravo minimalnije rečeno<br />
nego što je to učinio Bakić. Nedavno sam u Gliptoteci<br />
vidio njegovog velikog bika (od 3 do 4 metra), i čini mi se<br />
da sam ipak svojim kvadratom ostvario veću snagu od te<br />
cjelokupne količine gipsanoga bika.<br />
I završno, što mislite o dizajnu <strong>Zarez</strong>a?<br />
——<br />
To je kriminal. To je nesporazum, to je špalta do špalte,<br />
tako izgleda bilten. Kaj’ vi ne možete pogledati kak’ to<br />
Švabe rade? Imate novine koje su zastrašujuće kao npr.<br />
Hrvatsko slovo; to je primitivno, kako je to prelomljeno<br />
izgleda kao da se obraćaju primitivcima.
Change language