You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Knjige<br />
zarez, xiv /340-41, 13. rujna 2012. 49<br />
Priča Rdečeg<br />
alarma, premda<br />
uglavnom<br />
izmišljena,<br />
sadrži mnogo<br />
dokumentarne<br />
građe, mnogo<br />
prisjećanja na<br />
kultna generacijska<br />
mjesta pa i neka<br />
kultna lica<br />
slovenskog panka<br />
u svemu tome proći Anton Brus i njegova<br />
družina, čiji je nezahvalni položaj glavni<br />
uvjet epskog karaktera serijala. Smiljanić<br />
to savršeno dobro razumije te u Meksiku!<br />
prevladava izmjena smirenih vodoravnih<br />
totala i užih krupnih kadrova (ne zaboravimo<br />
– u stripu prostor određuje trajanje!),<br />
čime se pojedinac doista doima izgubljenim<br />
u bespućima povijesne zbiljnosti. Kako<br />
smo ranije spomenuli, upravo zahvaljujući<br />
ovakvom izboru kadrova stapanje paralelnih<br />
radnji izvedeno je vrlo nenametljivo i<br />
suptilno, jer autori s lakoćom prebacuju<br />
fokus čitatelja s promatranja pojedinca na<br />
opći kontekst priče.<br />
Stripovska dekonstrukcija<br />
ideologija Upravo ta sposobnost zajednička<br />
je najznačajnijim slovenskim autorima<br />
Smiljaniću i Lavriču – sposobnost<br />
sagledavanja sveukupne slike događaja i<br />
pristup povijesnom (odnosno povijesnopolitičkom)<br />
stripu bez želje za govorancijama,<br />
za propovijedanjem, već isključivo<br />
sa željom za pripovijedanjem i dekonstrukcijom<br />
povijesnih i suvremenih ideologija<br />
i političkih sustava estetskim sredstvima<br />
imanentnima njihovom mediju, što ih dovodi<br />
do stvaranja snažnih i dojmljivih simbola,<br />
kako dramskih, tako i vizualnih. Iako<br />
je Ferdinand vladar nominalno liberalnih<br />
i prosvijećenih nazora, njegova lakomislenost,<br />
samoljublje i žeđ za vlašću tjeraju ga<br />
da se sliže s protivnicima konzervativnih<br />
i tiranskih opredjeljenja te istinska kritika<br />
kolonijalnog odnosa europskih zemalja<br />
prema Meksiku i ne može doći iz njegovih<br />
usta, makar je on sam najapsurdnija<br />
žrtva takvog kolonijalizma. Stoga je simbol<br />
brutalnosti, ali i besmislenosti kolonijalnih<br />
pretenzija Habsburške monarhije na zalasku<br />
upravo Anton Brus, pripadnik jednog<br />
malog, također potlačenog naroda, koji se<br />
premješta s jednog kraja svijeta na drugi<br />
kako odrede promjene u visokoj politici.<br />
Hoće li on u Meksiku pronaći smrt, ili novi<br />
život te hoće li moći asimilirati egzotičnu<br />
meksičku kulturu bez žrtvovanja svog bazičnog<br />
slavenskog, istočnoeuropskog identiteta,<br />
ključno je pitanje serijala na koje s<br />
guštom iščekujemo odgovor.<br />
Kako Smiljanićeva karijera odmiče, on<br />
se spušta sve dublje u prošlost. U svojim<br />
najpoznatijim stripovima (Hardfuckers,<br />
1943., 1991., itd.) bavio se paralelama<br />
sadašnjosti i nepročišćene, traumatične<br />
prošlosti, stoga je znakovito što su dva neupitna<br />
remek-djela, 1943. i 1991., naslovljena<br />
prema godinama u kojima se priče<br />
odvijaju. Smiljanić neprekidno ima na umu<br />
dobro poznate, ali svejedno uznemirujuće<br />
sličnosti tih krvavih dekada te nas na svoj<br />
lucidan, satirički način podsjeća na nerazriješene<br />
probleme prošlosti koje smo odlučili<br />
ignorirati, da bi oni opet buknuli i nastavili<br />
tinjati u sadašnjosti koju živimo. Meksikajnarji<br />
su, u neku ruku, logičan nastavak<br />
Smiljanićevih povijesnih istraživanja,<br />
premda njihov cilj nije nužno kritika sadašnjosti,<br />
već evokacija daleke prošlosti u kojoj<br />
su mnoge nazadne osobine naših naroda<br />
i narodnosti već bile itekako primjetne.<br />
Kako stare pankeri I dok Smiljanić<br />
svoju spiralu povijesti odmotava<br />
prema natrag, težeći proniknuti u konstante<br />
slovenskog kolektivnog identiteta<br />
(ako postoje), Lavrič njegov epski zamah<br />
sužava u konciznu priču nabijenog tempa,<br />
čija čvrsta struktura ničime ne daje naslutiti<br />
kako su njezine polovice nastale u razmaku<br />
od petnaestak godina. Ipak, odmak<br />
je logičan. “Stari” i “novi” Rdeči alarm<br />
nisu ni mogli nastati jedan za drugim, jer<br />
se povijesno iskustvo nužno za post scriptum<br />
izvorne priče još nije bilo dovoljno<br />
nataložilo. Zanimljivo je, također, što je u<br />
stripu koji govori o ljubljanskim pankerima<br />
nekad i sad glavni junak Jure Krt fizički (a<br />
možda i karakterno) oblikovan ni prema<br />
kome drugome doli Zoranu Smiljaniću te<br />
prati Jurin život od žestokog pankerskog<br />
puberteta ranih osamdesetih, preko života<br />
u zbunjujućim i frustrirajućim poratnim<br />
devedesetima, sve do zrelosti u neposrednoj<br />
sadašnjosti, kada se Jure miri sa svojim<br />
rokenrol-uspomenama i pronalazi nove<br />
razloge za ustrajanje u “predivnom svijetu<br />
privatnog biznisa”, kako je govorio Elvis J.<br />
Kurtović. Dakle, korijeni priče vrte se oko<br />
fiktivne pank grupe Rdeči alarm (u sastavu<br />
Jure Krt – bubnjevi, Majk – vokal, Bartol –<br />
gitara i Mazga – bas) i šarolikog društvanca<br />
koje je okružuje. To su neuspješni srednjoškolci,<br />
mladi probisvijeti, pijanci početnici<br />
i netalentirani glazbenici koji, naravno,<br />
nisu ni svjesni da svojim nepodopštinama<br />
sudjeluju u stvaranju slovenske pank-scene,<br />
o čemu će se dvadesetak godina kasnije<br />
raspredati umne sociološke analize i pisati<br />
enciklopedijske bilješke. Njihov je bunt<br />
spontan i prirodan, više izraz urođenog<br />
mladenačkog otpora prema svakom autoritetu,<br />
nego iskaz nekog artikuliranog<br />
političkog stava, mada i ovi balavanderi,<br />
u principu neobrazovani, slute kako se,<br />
dok oni pijuckaju i sviraju, oko njih odigravaju<br />
dramatični i sudbonosni događaji, koji<br />
će političke sukobe među jugoslavenskim<br />
narodima učiniti neizostavnim dijelom i<br />
njihovih života. Nakon propalih koncerata,<br />
besperspektivnih ljubavnih veza i sukoba<br />
s dojučerašnjim prijateljima, Juru će otrijezniti<br />
poziv na odsluženje vojnog roka u<br />
JNA, nakon čega više ništa neće biti isto, a<br />
njegovo će odrastanje definitivno započeti.<br />
Nekad suhonjav, prljav i nadobudan, Jure<br />
Krt danas je pristojno popunjeni likovnjakslobodnjak<br />
sa simpatičnom ženom i petnaestogodišnjim<br />
sinom čiji glazbeni ukus<br />
ne razumije kao što ni otac nije razumio<br />
njegov. Jure gunđa jer ga sin ignorira, jer<br />
ga godine pritišću, jer je prestao pušiti, jer<br />
su najgluplji među njegovim bivšim prijateljima<br />
postali vlastodršci i imućni biznismeni,<br />
jer ni mlade pankerice nisu što su<br />
nekad bile, jer doma opet, kao u najmlađim<br />
danima, ne može glasno puštati staru<br />
glazbu, jer jedva plaća sve račune, i tako<br />
dalje, i tako dalje…<br />
Sužavanje područja slobode<br />
I u Rdečem alarmu, kao i u Meksikajnarjima,<br />
dinamika pripovijedanja zasniva<br />
se na brzim izmjenama paralelnih<br />
radnji, samo ovdje one nisu razdvojene<br />
prostorno i prema protagonistima, već<br />
vremenski. Lavrič sva razdoblja u životu<br />
Jure Krta i ostalih likova isprepliće posve<br />
slobodno, onako kako se Juri javljaju u<br />
razgovoru s drugima ili prilikom intimne<br />
navale uspomena, a nije rijetkost da se<br />
iz jednog razdoblja u drugo prebaci s tek<br />
jednim ili dva kadra čime precizno poentira<br />
i zaokružuje neku misao. Prema<br />
tome, kako Rdeči alarm pokriva razdoblje<br />
od tridesetak godina, pri čemu autor čitatelju<br />
neprekidno ukazuje na relativnost<br />
protoka vremena, teško je uopće reći je<br />
li to strip o prošlosti, sadašnjosti ili pak o<br />
slutnjama neposredne budućnosti. Priča<br />
Rdečeg alarma, premda uglavnom izmišljena,<br />
sadrži mnogo dokumentarne građe,<br />
mnogo prisjećanja na kultna generacijska<br />
mjesta pa i neka kultna lica slovenskog<br />
panka koja se javljaju u usputnim ulogama,<br />
ali pristup tom sadržaju nije, naravno, udžbenički<br />
objektivan, već pomalo sentimentalan<br />
s nužnim ironičnim odmakom. Usprkos<br />
svim nedaćama koje su Juru i njegove<br />
drugove snašle od osamdesetih do danas,<br />
ton Rdečeg alarma principijelno je optimističan<br />
i humorističan – protagonistima je<br />
autor naklonjen, iako ih ne shvaća odviše<br />
ozbiljno te ih podbada raznim sitnim manama<br />
i ljudskim slabostima, dok se prema<br />
antagonistima odnosi s dozom simpatične<br />
posprdnosti, bez oštrih osuda i ideoloških<br />
prenemaganja. Prirodno, ono što je tijekom<br />
godina razdvojilo članove stare grupe<br />
nisu samo razlike u karakteru i interesima,<br />
već i ozbiljna ideološka razilaženja, gdje<br />
radnici i malograđani poput Jure, Utega<br />
i Bartola stoje nasuprot sumnjivom bogatunu<br />
i političaru Majku, koji je itekako<br />
unosno unovčio odricanje od nekadašnjih<br />
ideala i ljigavo pristajanje uz konzervativne<br />
slovenske vlastodršce. Oni koji se<br />
drže uz njegove skute od toga su ponešto<br />
i profitirali, ali je Jure Krt u borbi da<br />
sačuva integritet stečen u mladosti ostao<br />
na margini političkog i općenito društvenog<br />
utjecaja, premda vodi zadovoljavajući<br />
građanski život. Zvuči poznato? Svakako,<br />
jer materijalno i duhovno osiromašenje<br />
srednje klase i njezina politička jalovost<br />
ni izdaleka nisu samo slovenski problem,<br />
samo što Lavrič u Rdečem alarmu o tome<br />
progovara u izrazito lokalnom kontekstu,<br />
što njegovoj kritici daje svježinu, britkost,<br />
težinu i uvjerljivost.<br />
Materijalno<br />
i duhovno<br />
osiromašenje<br />
srednje klase i<br />
njezina politička<br />
jalovost ni<br />
izdaleka nisu samo<br />
slovenski problem,<br />
samo što Lavrič o<br />
tome progovara u<br />
izrazito lokalnom<br />
kontekstu<br />
Ipak, kao što smo rekli, u Rdečem<br />
alarmu ima i mnogo optimizma, jer se Jure<br />
Krt i sa svojih pedesetak godina svima i<br />
svemu posprdno i cinično odupire, i ne<br />
da se zajebavati. Prostor njegove slobode<br />
deprimirajuće je sužen, ali ga on i takvog<br />
kakav jest ispunjava oštrim doskočicama<br />
i gotovo djetinjim psinama i nestašlucima.<br />
Tako je taj razbarušeni, naizgled nedorasli<br />
klipan nehotice postao nešto poput<br />
slovenskog pučkog junaka na početku novog<br />
stoljeća, arhetipski suvremeni pater<br />
familias koji se, kad ne radi mukotrpno da<br />
prehrani ženu i dijete, smije svemu i svima,<br />
a ponajviše samom sebi. Takvo tumačenje<br />
sadašnjosti, u spoju s ironičnim i kritičkim<br />
odnosom prema prošlosti, autoru je uvjetovalo<br />
izbor grafičkog stila kojim će ispričati<br />
svoju priču. Kao virtuozni crtač i pravi<br />
majstor stilskih preobrazba, Lavrič se prije<br />
par godina bez ikakvih problema vratio<br />
grafičkom senzibilitetu originalne priče<br />
Rdečeg alarma, realizirane na tragu izraza<br />
francuskog autora Barua, vrlo popularnog<br />
sredinom devedesetih, čija su se djela tek<br />
nedavno pojavila u hrvatskom prijevodu<br />
(Autocesta sunca). Baruov oštri i prljavi<br />
grafizam te iščašena anatomija i gestikulacija<br />
likova savršeno odgovaraju njegovim<br />
urbanim krimićima, punima groteske i<br />
humora, stoga je Lavriču poslužio kao idealno<br />
polazište za razvoj originalnog stila<br />
kojim će ispričati vlastitu urbanu dramu.<br />
Ni s odmakom od petnaestak godina Lavričeva<br />
koncentracija i dosljednost nisu<br />
popustili te je u međuvremenu napušten<br />
stil obogaćen godinama novih iskustava i<br />
plodnog stvaranja.<br />
Između pojedinačnog i univerzalnog<br />
Zaključno, djelo koje već<br />
niz godina slovi za neupitan klasik slovenskog<br />
stripa novim je izdanjem u potpunosti<br />
zaokruženo, a Jure Krt, sada još zanimljiviji<br />
i slojevitiji nego prije, nastavlja svoj<br />
život potpuno nezavisno od osobe prema<br />
kojoj ga je autor zamislio. Neprekidno prebacivanje<br />
čitateljevog fokusa s pojedinačnog<br />
na univerzalno, o čemu smo već govorili<br />
kod Meksikajnarja, u Rdečem alarmu<br />
izvedeno je podjednako uvjerljivo, no zbog<br />
zahtjeva priče ovdje se to odvija mnogo<br />
žešće i brže, što čak i čitatelju bez ikakvog<br />
zanimanja za estetiku i politiku panka ne<br />
dopušta da prekine čitanje. Konačni zaključak<br />
ovog teksta može biti samo jedan<br />
– budući je Rdeči alarm nedavno objavljen<br />
na hrvatskom, krajnje je vrijeme da se isto<br />
učini s Meksikajnarjima, jer je i kod Lavriča<br />
i kod Smiljanića riječ o autorima na<br />
vrhuncu karijere koji su najnovijim djelima<br />
opet otišli korak dalje.
Change language