Sistemsko obrazovanje odraslih

10
jedan zahtjev, koji sadrži nekoliko poticaja za učenje odraslih. Odrasli u svojim prosudbama
ne slijede uvijek najbolji razum, nego žele ostati onakvi kakvi jesu. (vidi. Arnold 2009). Ova
unutarnja ustrajnost ne određuje samo naše ponašanje, nego i naš jezik koji nam često putem
njegovih definicija zaklanja pogled na ono o čemu se zapravo radi. Rolf Dobelli karakterizira
ovaj mehanizam našeg opažanja i našeg ponašanja kao „Availibility Bias“ i postavlja nam
pitanje „Zašto radije koristite pogrešan plan grada nego nikakav“:
„ Availibility Bias (na njemačkom otprilike: sklonost ka raspoloživim greškama) iskazuje
slijedeće: Stvaramo sebi sliku svijeta na osnovu jednostavnosti, kojima nam primjeri padaju
na pamet. Što je svakako idiotski jer vani u stvarnosti tako što se ne događa češće samo zato
jer mi to sebi možemo bolje predstaviti“ (Dobelli 2011, str.45)
Slučaj 3: „Podučavati“ – pojam se gubi
Tokom jednog stručnog usavršavanja učitelja prisutne je začudio jedan učesnik sa rečenicom:
„Poučavanje je izum ljudi, kao što su sve riječi koje koristimo konačno odraz naše navike sa
kojom činimo nasilje nad stvarnošću!“U svom komentaru je podsjetio da grčka riječ
„didaskein“označava jednako „poučavati“ i „učiti“ (vidi Ballauf 1970,str.8; Blankertz
1975, str.13). Didaktika nije strogo uzela teoriju podučavanja, nego i učenja. On je zbog toga
zahtjevao od učesnika da sebi predstave učenje ljudi bez podučavanja. – slično, kao disanje
kao jednu spontanu, upravo nenamjernu aktivnost. Jednako malo se može ne disat, kao što
učenice i učenici sa kojima učitelj radi mogu da ne uče. Ljudi prikupljaju iskustva,
isprobavaju nešto novo, povlače konsekvence, muče se sa pitanjem i s tim u vezi usklađuju
svoje ponašanje: Ako im nešto ne uspije, gledaju kako to drugi rade, instražuju po internetu
ili čitaju knjigu da upoznaju nove sadržaje. On je zapanjio učiteljice i učitelje sa zahtjevom:
„Nemojte se fokusirati samo na vaše tehnike podučavanja, nego posmatrajte učenje svojih
učenica i učenika, pratite ih i savjetujte ih. Onda ćete primjetiti kako se ovo >udisanje
svijeta< - kao što glasi moj poetski opis istog, dešava u učenju ljudi!“
3 Promjena putem samopromjene: Sistemska obrazovna teorija je refleksivna, a ne
preskriptivna
Sistemsko- konstruktivističko djelovanje je posljednjih godina senzibiliziralo prije svega
očekivanu usklađenost naših realnih konstrukta – nefleksibilnost vlastitih mustri tumačenja,
kao što je to prije svega jasno pokazalo istraživanje obrazovanja odraslih u posljednjim
godinama. Ljudi žele ostati takvi kakvi jesu i žele slijediti samo u kriznim fazama novu
orijentaciju takozvani „bolji razum“, naime tada kada je uzdrmana njihova sigurnost i
vjerodostojnost i kada su neophodne nove orijentacije. Tada nanovo tumačimo i pri tom mogu
nastati nova značenja i nova životna praksa. Jedan zaista inovativan potencijal sistemske
pedagogije proizilazi iz pitanja da li nove orijentacije mogu biti svjesno uvedene, tako da mi
budemo potaknuti na „svježe razmišljanje“ i da uspijemo „o školi razmišljati na novi način“ a
da zbog toga temeljne krize ne moramo evocirati, inscenirati i kroz njih koračati.
Moje teze u vezi sa ovim je teza o moći primjenjene spoznajne teorije: Ona glasi:
(5) To su mehanizmi našeg razmišljanja, tumačenja i djelovanja, koje mi
prepoznajemo i kojima ne moramo više stajati na raspolaganju, jer tako što sebi
ostajemo vjerni, pobrinućemo se da naša budućnost postane takva kao što je bila