Sistemsko obrazovanje odraslih

24
I time su u poziciji da slijede savjet Senge-a i drugih, kad zaključuju 4 :
„U praksi odgoda traži strpljenje i htjenje da se ne uvede prethodno utemeljeni okvir ili umni
obrasci na ono što vidimo. Ako možemo jednostavno promatrati bez izvođenja zaključaka kao
što to naše opservacije mogu da znače i da nam dozvole da sjedimo sa svim nesrednim
bitovima I dijelovaima informacija koje vidimo, mi osvježavamo puteve da bi razumjeli
situaciju koja bi mogla enentualno biti hitna” (Senge u.a. 2005, str.31).
O tome se i radi u hitnom gledanju. Iz ovog proizilazi stav po kojem se rukovoditelji i
rukovoditeljice prezentiraju kao manje sigurni i kritični, a više kao oni koji pitaju i
posmatraju. Naravno time ne nestaju sve poteškoće, a ima i ljudi koji nam stanu na put, koji
ne sarađuju i koji nas sabotiraju. Također vrijedi:
Rukovoditelji i rukovoditeljice koji savladaju pogled za hitan slučaj, sebe pošteđuju prebrzih
procjena, beskrajno ponovljenih iskustava (moto: „Imam uvijek u redovnim razmacima slične
probleme u svojoj svakodnevnici rukovođenja“), i mogu se vježbati da ciljano kroz „drugačije
fokusiranje“ više razjasne aspekate sučelnika i time mijenjaju i odnos, i tek tako rukovođenje
postaje moguće.
10 Izbjegavajte klopku individualizacije i personalizacije! Radite sa markerom
sinergije!
Pametno rukovođenje ne uzima ništa lično – kao što je već zaključeno. Ono je svjesno
činjenice da ima posla sa svim socijalnim i ličnim nedostacima koji se obično pojavljuju u
organizacijama, te izbjegava slabljenje - latento od kojog postaje žrtvom neugodnih okolnosti.
Pametno rukovođenje poznaje raznolikost formi: ljudska saradnja, lojaliteti i intrige se
također ubrajaju u poznate pojave, kao uspješne sopstvene dinamike u pojedinačnim
timovima ili osobama. Zbog toga pametno rukovođenje nenaslućuje odmah „izdaju“ iza svake
samovolje, nego je u situaciji da vidi pozitivnu energiju koja govori iz ovakvog
nezaustavljivog angažmana, te da je razvije u sinergiju.
Pametno rukovođenje mora gledati sopstvenim pogledom da bi se pravovremeno spoznalo o
čemu se zaista radi kod posmatranog samoposkupljenja, sopstvene dinamike i kreativiteta u
sistemu, da li se radi o nastajanju policentričnosti koja ruši sistem u cjelosti ili o djelotvornom
ispunjavanju postojećih autonomskih prostora.
4 C. Otto Scharmer govori u vezi sa ovim o „Downloadingu“, kroz što mi novom dopuštamo da nam
pristupi. On piše: „Naše djelovanje i razmišljanje se često zasniva na modelima navika. Jedan
povjerljivi stimulans oslobađa uobičajnu reakciju. Hoćemo li opaziti buduće mogućnosti i djelovati iz
nastale buduće mogućnosti, ovaj >downloding< pravi prepreku koja vodi ka stalnom ponavljanju
modela iz prošlosti“ (Scharmer 2007, str.124).