Sistemsko obrazovanje odraslih

18
Ovi rani uticaji na temperament se neposredno aktiviraju posebno u situacijama u kojima smo
emocionalno izazvani. Pri tom se radi o situacijama ophođenja sa priznanjem („Kako me
vide?“), sa ovisnošću („Ko mi može reći, šta da radim?“), sa potporom („Ko je uz mene?“), te
sa neučinkovitošću („Na šta zapravo mogu djelovati?“). Rukovoditelji i rukovoditeljice
moraju učiti,
„da sami sebe pri tom posmatraju, kako se mi iznutra ophodimo sa ovim situacijama. Koji se
osjećaji pojavljuju kada izostane očekivana potpora ili kada ne uspijemo biti učinkoviti u
svojim nastojanjima“ (Arnold 2011, str.18).
Pametno rukovođenje mora biti svjesno sopstvenih specifičnih oblika osjećanja u svijetu. Ono
mora razviti razumjevanje za to, kako se ono sopstveno u nama uvijek nanovo, ali i u
sagovorniku neizbježno „mješa“ sa opažanjem, prosuđivanjem i oblikovanjem situacija, te nas
navodi da jedni drugima činimo nepravdu. Pametno rukovođenje ima te krhke substance od
kojih se stvara naša sigurnost da artikuliramo, razumijemo i raspolažemo mehanizima,
suzdržavajući sopstvene dojmove.
Takva refleksivna kretanja karakteriziraju put ka pametnom rukovođenju. Pri tom
rukovoditelji i rukovoditeljice slijede put „primjenjene teorije spoznaje“ koji ih odvodi od
borbe za potragom ka samodistancirajućim oblicima posmatranja vlastitih oblika, kako i kada
se tako, a ne drugačije svađa oko neke stvari. Time oni mogu učiti o „dubokim razlozima“
njihovog sopstvenog ponašanja tj. mogu da identificiraju šta njihovu osobu pokreće u njihovoj
podsvijesti, kao što je to izrazio istraživač mozga Gerhard Roth (Roth 2007, str.274).
Takvo samorefleksirajuće učenje je teško, budući da se subjekt često sa suptilnim
mehanizmima samozavaravanja drži uz ono što mu se čini „sigurnim“. Sistemičar Fritz B.
Simon u vezi sa ovim govori o „umjetnosti neučenja“ (Simon 2002) – da se stvori moć koja
djeluje u pozadini, svijet drugih, a ne sopstveni način posmatranja za odgovornosti, zbog čega
se trpi i protiv čega se mora postupati. Ipak moramo sami svojim programima tumačenja i
osjećanja ući u trag (Arnold 2008, str. 20ff) tako da potajno istražujemo tragove, koje je
iscrtalo naše sopstveno razmišljanje, osjećanje i djelovanje u našem (On-) životu. U takvoj
potrazi za tragovima možemo se voditi sljedećim pitanjima, pri čemu će nam tamo, gdje
sopstveno vrijednovanje spada u sivo područje, pomoći druga pojašnjenja i procesi učenja na
putu ka pametnom rukovođenju.
Na tragu sopstvenih programa tumačenja i osjećanja - - - + + +
Ophođenje sa
priznanjem
Ja sam već rano doživio/la i osjetio/la pravo priznanje (od mojih
roditelja) o tome ko sam i šta mogu
Mogao sam razviti jasan osjećaj za pripadnost i razdvajanje
Nikada mi u mom predhodnom životu nije „prebačeno“ da se radi
samo o meni, a ne o stvari
Ophođenje sa
ovisnošću
Mogao/la sam uvijek doživjeti zavisne faze u svom životu (kao
dijete, učenik, student, saradnik) primjereno, a ne sa prijetnjom ili