Sistemsko obrazovanje odraslih

16
Rukovođenje je samorukovođenje. Rukovoditelji i rukovoditeljice se trebaju zbog toga
koncentrirati da optimiziraju svoje ponašanje – kao npr. svoju rukovodnu komunikaciju i da
omoguće drugim njihovo samorukovođenje.
6 Naučite da što više sumnjate u sebe kada najsigurnije i najodlučnije donosite
odluke!
I rukovoditelji i rukovoditeljice mogu opaziti stvarnost svojih saradnica i saradnika samo kroz
naočale njihovih vlastitih iskustava. Oni se stoga ponašaju u odlučujućim ili konfliktnim
situacijama tako „kao da su im dorasla njihova osjećanja“ i uspjevaju samo da pogledaju
teško, novo i odmjereno na situaciju u kojim su involvirani.
Poteškoća da se preispita vlastita sigurnost nanovo je zapravo izazov, u kojem rukovoditelji i
rukovoditeljice često zakazuju. U ovom smislu američki ekonomist Peter Ferdinand Drucker
(1909-2005) znao je reći: „Samo rijetki rukovoditelji i rukovoditeljice uviđaju da oni moraju
napokon voditi samo jednu osobu, naime sebe same“ (cit. prema Joka 2002, str.19).
Šta mogu rukovoditelji i rukovoditeljice učiniti da bi prodrli u ovaj krvotok očekivanja? Ovaj
krvotok ih često vodi do toga da se oni naime često nalaze u potpuno sličnim situacijama kod
različitih saradnica i saradnika. I što su stariji i „iskusniji“ shvataju da sami na sopstveni način
vide stvari i u skladu sa tim osjećaju i djeluju, i sebi postaju vrijedniji nego što im je drago.
Djeluje na mene? Vodi me?
Na izvjestan način nisu ljudi „Gospodari u vlastitoj kući“, jer oni to „što misle, osjećaju i rade
ne oslobađaju svojih „unutarnjih reprezentacija“ zbog čega nas je istraživač mozga Gerald
Hüther pozvao da pokušamo „da se vodimo ne našim prethodnim predodžbama, nego našom
snagom predodžbe“ (vidi. Hüther 2011, str. 14.). Uvijek je i sopstveno ono što se u nečemu
javlja, kada smo izloženi nekoj određenoj situaciji. U ovome se javljaju za riječ mentalna
programiranja, slike i osjećaji koji nam daju „siguran“ osjećaj, „kako je“. Vlastita „sigurnost“
ne potiče od čisto znanstvenog ispitivanja okolnosti, nego je rezultat artikulacije i balansiranja
onog što mi već nosimo u nama. Čini se da se pri tom daje paradoksna regularnost čije
djelovanje se može umanjiti ako kao rukovoditelji i rukovoditeljice uzmemo u obzir pravilo:
Naše razmišljanje, osjećanje i djelovanje se vodi utoliko „sigurnije“ što više ulazi u igru nešto
starije. Stoga vrijedi: Prepoznaj ponavljanja i izbjegavaj emocionalizirane sigurnosti!
Mi smo onda u istinskom smislu riječi „kao opsjednuti“ sa onim u šta smo sigurni da znamo
ili mislimo da osjećamo, ali smo više u kontaktu sa ovom sigurnošću nego sa konkretnim
motivima, namjerama i razlozima sagovornika. To je onaj mehanizam „što sigurnije to
sopstvenije“ koji je poznatog američkog terapeuta Steve de Shazer (1940-2005) doveo do
poznate formulacije „Ako imaš interpretaciju, uzmi aspirin sjedi u jedan čošak i čekaj dok ta
interpretacije ne prođe“ (cit. prema Varga od Kibéd 2008, str.14) – zahtjev za sumjom u
ophođenje sa vlastitim sigurnostima čime rukovodstvo uspjeva otvoriti put ka sistemu tj. ka