ŠUMARSKI LIST 9-10/1896

— 392 —
ovako praznoruk kao bjesomučan glavom bez obzira bježao, privlači
te ovdje k sebi, i ti slobodnim i smjelim krokom pristupaš
k njemu, motriš ga, smiješ mu se, i jedva da ti i na
um padne ona opasnost, s kojom je lov na njega skopčan i
ona smjelost lovca, koji ga onako silna dočeka, i bundu mu
odere! Sve to tek docnije čovjeku na um pada, a u prvi mah
i nepomišlja na to.
Stiene one, koje su u sredini paviljona, pod kupolom,
vješto podignute, okićene su raznovrstnom gorskom divjači —
sve onim redom, na kojoj visini koja- živi. Tu je sva gorska
divjač, što se po ugarskim gorskim šumama nalazi.
Uz to je obzirom na svoje regione zasadjeno šum. drvlje,
da se prikaže što i u kojoj visini vegetira.
Za nestručnjake je ovo najinteresantniji izložak ovdje, te
ćeš oko njega vazda naći gomilu posmatrača iz sviju slojeva.
«Dame» i ženskadija u obće s djecom u povodu vozu se tamo
u svako doba. Djeca Ijupopitna razpituju, a one — ne bez
vidljivog »strahopoštovanja* — tumače stvar. Stani kakovoj
lepojci iza ledja, pa ćeš se sit nasmijati, slušajuć njena objašnjenja.
No ne prevari se da podješ za njom, jer će te izvesti
iz paviljona, a još nisi ništa vidio.
Tako je da! Većina posjetilaca zabavi se za čas oko ove
zvjeradi pa juri dalje, baš kao što će učiniti i šumar ako zabasa
u paviljon, gdje garave Vlajne toče mlieko i služe skorupom,
— s tom jedinom razlikom, što je dama posmatrala izloženu
divjač a on se zabavlja sa pitomim Vlajnama, pa
izlazi i ne upitav ih ni, šta je ciena jednoj litri mlieka. Bez
šale: — tako se većinom razgledju paviljoni. Masa dolazi ovamo
ne radi nauke, nego radi zabave. Od hiljade posjetilaca sumnjam,
da ćeš jednoga viditi sa bilježnicom i olovkom u ruci. E da
li su to uredjujući odbori u napried znali, to će znati oni
sami, tek nigdje se niko nije postarao za ozbiljne posmatrače ;
gotovo nigdje ne ćeš naći stolice ni stola, gdje bi natenani
mogao pribilježiti, što u paviljonu interesantnog nadješ Čovjek
s nogu da spadne; nigdje odmora do kavane! A gjavo će