ŠUMARSKI LIST 9-10/1896

— 416 —
U naprednim zemljama običaje se pripisivati glavna zasluga
liepim uspjelim sastojinskim oblicima lih čovjeku i njegovoj
djelatnosti; nu neka onaj, koji se recimo tim hvali, da
nevoded čiste sječe, ima uvjek u šumi «hlada», malo promisli,
nije li možda upravo sama narav i proti šumarevim namjerama
najviše doprinjela tomu toli hvaljenomu blagoslovu, pa će prečesto
doči do rezultata, da čovjek sam nezaslužuje u tom pogledu
tolikoga slavlja!
Od mnoge bi bilo koristi, kad bi postojala statistika, koja
bi izkazivala stojbinske čimbenike za barem najvažnije uzgojne
oblike, jer bi to donjekle pripomagalo kod samog izbora tih
oblika; ostale okolnosti pako, koje još osim stojbine mogu
uplivati na taj izbor, morale bi se dakako osim toga od slučaja
do slučaja uvažiti.
Neka nam bude dozvoljeno, razjasnujud gore spomenuto
pitanje, upustiti se u iztraživanje, u koliko može biti izbor
oblika uzgoja slobodan, a u koliko opet ovisan o vanjskim
odnošajima.
Prije svega pako spomenuti demo i uglaviti sliedeće : Glavnu
važnost kod izbora uzgojne vrsti ima stojbina, a pošto ona
u obće stoji u upravnom omjeru sa duljinom pomladnog razdobja,
t. j. onog duljeg ili kraćeg vremena, u kojemu se pomladak
nalazi pod zasjenom stare šume, to ćemo osnovati razdiobu
uzgojne forme na duljini ovoga vremena.
Prema tomu možemo razlikovati u glavnom sliedeće oblike
uzgoja:
1. Pomladak se nalazi pod zasjenom stare šume 0 godina,
t. j. čista sječa.
2. Pomladak je u zasjeni 1 do 15 godina, = oplodna
sječa sa kratkim pomladnim razdobjem.
3. Zasjena traje 1 do 40 do ^ godina (u = obhodnja),
t. j. oplodna sječa sa dugom pomladnom periodom, zatim gospodarenje
sastojinsko i t. d.
4. Zasjena traje 1 do u godina, = Gajerovo visoko šumarenje,
preborni sjek.