ŠUMARSKI LIST 9-10/1896

— 422 —
Dr. Karlo Gayer u poznatom njegovom djelu «der Waldba'i»
kaže; «neka se upotrebljuje čista sječa poglavito na
svježem plodnom tlu, doćim će se oplodna većinom moći rabiti
i na slabijem sa uspjehom», kako se vidi, to su njegovi nazori
upravo obratnoga smjera od onih, koje smo gore razložili pogledom
na odnošaj stojbine prama uzgojnoj formi.
Nadalje veli on: «Preborno se ima šumariti tamo, gdje
je tlo plitko i veoma slabo, koje zahtjeva neprestane zaštite,
onda na strmim položajima, koji su jako izvrženi vododerinama,
opuzinam zemljišta, usovima, te stalnim jakim vjetrovima it. d.»
Gayer teži u glavnom za tim, da se snaga tla pojača ili barem
uzdrži, pa se iz toga i dadu razjasniti njegova načela.
Nama je pako stalo do toga, da se ustanovi, koliko se u
obće može očekivati od stanovite njeke stojbinske vrstnoće, a
pri tom imamo ipak uvjek na umu, da ćemo veoma često nailaziti
na zaprieke, koje se neće dati savladati.
Osvjedočeni smo podpuno o tomu. da bi preborno gospodarenje
bilo veoma na uhar tlu tamo, gdje je isto «veoma
plitko ili veoma mršavo», nu žalibože na takovomu se tlu neda^le
tako gospodariti, te smo gore natuknuli, kako takove
«preborne šume» izgledaju na visočinama, u predjelu usova,
te na granici šumske vegetacije.
Zato je nuždno, da nauka praksi jasno pokaže, dokle će
se u istoj njeko strukovno načelo dati s'probitkom ostvariti,
jer će nam se inače na polju šumogojstva eventualno dogoditi
isto tako kao i kod uredjenja šuma, gdje se u uredu i na
papiru sasvim drugčije gospodari, nego vani u zbiljnoj praksi,
a sve to «za volju napredka znanosti*.
Šumar hoće da znade, kako i na koji način je moći uzgojiti
i odgajati šumu na zadatoj stojbini, a ne, koji od tih
načina je najprobitačniji; zadaća je znanosti, da jasno ustanovi
medjusobni odnošaj stojbine i načina gospodarenja, a ne, da
praksa istom nakon dugog vremena sebi na uštrb spoznade
istinu!