SEMINAR O POLICIJSKOJ REFORMI U BOSNI I HERCEGOVINI ...

36
S e m i n a r o p o l i c i jS k o j r e f o r m i u Bo S n i i He r c e g o v i n i
sjedavanja, posebna pažnja je posvećena i ostvarivanju prava djece i položaju žena, te
miru i sigurnosti, s posebnim naglaskom na Zapadni Balkan.
Slovenija i sigurnost u Bosni i Hercegovini
U periodu između 1992. i 1995. godine, u Bosni i Hercegovini je došlo do eskalacije
intenzivnih vojnih sukoba među trima etničkim grupama. Uprkos velikim političkim
naporima, međunarodna zajednica nije uspjela zaustaviti ove sukobe. Tek je potpisivanjem
Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. godine i usvajanjem Rezolucije
UN-a 1031 NATO dobio mandat za provođenje vojnih aspekata mirovnog sporazuma
koji je zasnovan na Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija. Jedinice IFOR-a,
koje je sačinjavalo 60.000 pripadnika, preuzele su svoje jednogodišnje zadatke već 20.
decembra 1995. godine. Osnovne dužnosti jedinica IFOR-a definisane su Aneksom 1A
Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je omogućio zakonitu upotrebu neophodne sile
u slučaju opstrukcija u provođenju mira ili obavljanju zadataka predviđenih mirovnim
sporazumom. Na kraju mandata IFOR-a, Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN 1088
NATO je dobio mandat da svoje snage transformiše u SFOR i preuzme slične zadatke
u provođenju vojnih aspekata Mirovnog sporazuma onima koje je imao IFOR. Broj
pripadnika se postepeno smanjio na 20.000 u 2000. godini, te na 7.000 u 2004. godini,
kada je okončan mandat jedinica SFOR-a, a Evropska unija 2. decembra 2004. godine
pokrenula operaciju ALTHEA, poznatu i pod nazivom EUFOR.
Republika Slovenija je svjesna činjenice da se današnje međunarodno sigurnosno
okruženje suočava s izuzetnim izazovima, kako na međunarodnom, tako i na planu pojedinih
država. Pojava brojnih novih aktera na polju sigurnosti u formi novih država,
međunarodnih korporacija, nevladinih organizacija, ne-državnih asocijacija (uglavnom
u formi prijetnji od organiziranog kriminala i terorizma), a također i sve važnijih
međudržavnih i transnacionalnih veza, pokazuje izvanrednu složenost današnjeg svijeta
na polju sigurnosti. S jedne strane, promjene vezane za globalizaciju utjecale su i na
praksu državne organizacije u pojedinim državama, što se uglavnom vidi kroz aspiracije
ka privatizaciji sektora sigurnosti (danas postoje brojni primjeri privatnih vojski, privatnih
kompanija koje pružaju savjete u vojnim i pitanjima sigurnosti, pa čak i privatnih
obavještajnih kompanija), a s druge strane, zbog globalnih sigurnosnih izazova kao što su
organizirani kriminal, terorizam, propale države, migracije, pa čak i klimatske promjene,
države su prisiljene da se više udružuju i usvajaju prakse koje nisu direktno vezane za
njihovu historiju, tradiciju, norme i vrijednosti. Danas se građani u mnogim državama
pitaju zašto njihove vojne i policijske jedinice, pa čak i civili, moraju učestvovati u operacijama
održavanja i izgradnje mira širom svijeta. Istovremeno, ljudi u brojnim zemljama
koje koriste ovakvu pomoć se pitaju da li to predstavlja tek novu formu (neo)-koloni-
dr. Vladimir Prebilič i dr. Uroš Svete: „Bo S n a i He r c e g o v i n a k a o S i g u r n o S n i p r i o r i t e t Sl o v e n i j e“
dr. Vladimir Prebilič, Katedra za studij obrane, Fakultet društvenih nauka Ljubljana
dr. Uroš Svete, Centar za obrambena istraživanja, Fakultet društvenih nauka Ljubljana
jalizma ili kontrole nad njihovim razvojem. Jedan od najboljih primjera koji potvrđuje
ovakvo gledanje je bez sumnje Bosna i Hercegovina, koja je tokom godina prošla kroz sve
faze rata, od aktiviranja međunarodnih aktera do takozvane izgradnje mira, prvenstveno
povezane s izgradnjom države i njenih institucija.
Analizirajući situaciju u Bosni i Hercegovini nakon 1991.-92. godine, kada su počeli
oružani sukobi, postaje jasno da uprkos izuzetno važnoj ulozi susjednih zemalja, sukob
u Bosni i Hercegovini odražava i odnose među trima najvažnijim etničkim grupama,
koje na budućnost Bosne i Hercegovine gledaju na sasvim različit način. Po našem
mišljenju, ta činjenica i dalje predstavlja najveći problem s kojim se još uvijek suočavaju
i međunarodna zajednica (ili, bolje rečeno, Evropska unija) i Bosna i Hercegovina.
Teško je uspostaviti strukturu vlasti i izgraditi institucije koje su potrebne svakoj zemlji,
ako se građani i vladajuće političke stranke ne mogu dogovoriti o državnoj strukturi
ili čak i o tome da li država treba ostati u okviru međunarodno priznatih granica. Ovo
se u politologiji zove nedostatkom političke volje, što se posebno pokazalo u reformi
sistema sigurnosti i pravosuđa. Vanjski akteri su situaciju učinili još složenijom, pošto
je još tokom rata Bosna i Hercegovina postala poligon za politiku moći glavnih aktera
na Balkanu, Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i islamskih zemalja,
37