SEMINAR O POLICIJSKOJ REFORMI U BOSNI I HERCEGOVINI ...

68
S e m i n a r o p o l i c i jS k o j r e f o r m i u Bo S n i i He r c e g o v i n i
su policijska i pravosudna reforma trebale biti razmatrane u ranijim fazama a zatim
uklopljene u ustavne reforme kako bi ta tri procesa mogla biti razmatrana i razvijana
zajedno.
Gospođa Alja Kazić iz Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova temu je elaborirala
s lokalne tačke gledišta. Ona je objasnila da je Krivični zakon podijeljen u
četiri zasebna krivična zakona te da su policijske kompetencije podijeljene čak i više.
Pronalaženje rješenja za decentralizaciju policije je, stoga, od velike važnosti za reformu.
Gospođa Kazić je naglasila da je dogovor trebao podrazumijevati jedan krivični
zakon, jer BiH ima saobraćajne i sigurnosne propise jedinstvene za cijelu državu.
Ona je identificirala nekoliko praktičnih primjera iz svakodnevnog rada policijskih
službenika, tačnije probleme prilikom izricanja mjera pritvora, previsoko postavljene
preduvjete za korištenje posebnih istražnih postupaka, poteškoće s izvršenjem sankcija,
nedostatak odgovarajućeg pritvorskog smještaja za osobe s posebnim potrebama
kao i maloljetne delinkvente. Također je istaknula koliko je važna uloga EUPM-ove
pomoći u prevazilaženju svih navedenih problema i izrazila svoje zadovoljstvo radom
Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
BiH se nalazi na raskrsnici s obzirom na odluke koje treba donijeti, dodala je gospođa
Wahl. S obzirom na Vrhovni sud, koji bi bio zadužen za rješavanje specifičnih zločina
(kao što je sada Sud BiH), kao i za usklađeno tumačenje zakona diljem države, ona je
naglasila da je ključno da svi akteri razmotre mogućnosti unaprjeđenja trenutnog institucionalnog
poretka. G. Joško Mandić izlagao je u optimističnijem tonu, navodeći
neke od uspjeha u reformi pravosuđa koja su se u BiH dogodile u posljednjih pet
godina a za koje bi, po njegovom mišljenju, u nekim drugim zemljama trebalo i deset
godina. On smatra da nije teško napraviti popis pogrešaka i problema. Puno je teže
prioritetizirati odluke i iznaći rješenje tih problema. To bi trebao biti zadatak državnih
vlasti, smatra on. Osvrnuvši se na apsorpcione kapacitete BiH, naglasio je da je saradnja
između policije i tužitelja, po njegovom mišljenju, odlična „imajući u vidu količinu
posla koju imaju, probleme s kojima se susreću, sistem u kojem rade kao i generalnu
situaciju u državi“. Ipak, on je svjestan tri paralelna procesa, od kojih je svakom od njih
potrebna strategija i plan: izgradnja kapaciteta policijskog sistema, jačanje kapaciteta
tužilačkog sistema i dodatno poboljšanje već postojeće saradnje između njih.
Na kraju sesije, učesnici su raspravljali o ulozi Odjela za krivičnu odbranu i odnosu
između EUPM-a i OHR-a. Istaknuli su da se međunarodne organizacije međusobno
razlikuju u pogledu pristupa, koncepata a ponekad i interesa. Iz tog razloga, o
određenim temama treba raspravljati u sklopu jedne od relevantnih međunarodnih
organizacija. Učesnici su zaključili da je EUPM, u odnosu na gore navedene aspekte,
od samog početka trebao imati širi mandat u reformi pravosuđa.
Sa ž e t a k at i v n o S t i
Trećom radnom grupom za 'pitanja granica i migracije' su predsjedavala dva
zvaničnika EUPM-a. Obojica su proveli neko vrijeme u BiH i imaju bogata iskustva
sa temama o kojima se razgovaralo. Gospodin Tibor Kozma je otvorio diskusiju
opisujući problem ilegalne migracije. On je objasnio tri ključna elementa migracijskog
sistema: rad vlasti u inostranstvu (suradnja sa drugim državama kroz državna
diplomatska predstavništva), nadzor na graničnim prijelazima i unutrašnja migracijska
kontrola. Objasnio je da je Bosna relativno mlada država, koja tokom jugoslavenskog
perioda nije imala vanjske granice i zato nema neophodnu ekspertizu,
iskustva, opremu i ustanove u sva tri pomenuta elementa.
Eksperti EUPM-a surađuju sa svojim lokalnim kolegama svakodnevno, iako njihov
mandat ne pokriva ništa osim mentorstva, monitoringa i savjetovanja. Na takav
način, oni puštaju bosanske činovnike da odluče da li će preuzeti vještine u svojoj
radnoj rutini. Bliski kontakti sa lokalnim kolegama i efektivno izvještavanje misije
daju ključnim liderima EUPM-a esencijalne informacije za procjene sadašnjih
i budućih potreba. Put koji je prošla Granična policija u zadnjih osam godina je
izvanredan, po mišljenju gospodina Kozme. Od praktično nepostojeće, BiH je uz
međunarodnu pomoć razvila državnu i dinamičnu organizaciju sa pravom opremom,
pravnom pozadinom i institucionalnim okvirom.
Trenutno, glavni cilj EUPM-a je rad na profesionalnoj kvaliteti Granične policije i
postizanje Šengenskih kriterija koliko je to moguće kroz implementaciju Cjelovitog
upravljanja granicama. Njegova glavna osobina je percepcija graničnog upravljanja
na mnogo široj bazi nego samo „odbrana teritorije na liniji razgraničenja“. Jedan od
problema koji još uvijek opterećuje graničnu policiju je nedostatak ljudske snage, što
je posljedica poteškoće da se zaposle i zadrže ljudi zbog malih plata. Druge poteškoće
s kojima se BiH mora nositi su duge granice. Postoji 89 graničnih prijelaza na dužini
od 1551 kilometra, od kojih neki nisu još zvanično označeni a neki još nisu deminirani.
Jedan od interesantnih detalja koje je istakao gospodin Robert Urek iz EUPM-a
je viđenje granica od strane bosanskog stanovništva. Oni su se morali priviknuti
na pasoške kontrole na nekim mjestima čak i ako idu iz jednog bosanskog grada u
drugi. Ovo je bila velika novina za neke građane a još komplikovanije su procedure
s vizama, za one koji čekaju ulazak u EU. Olakšice viznog režima su sigurno jedna
od prednosti koju Bosanci priznaju kad su u pitanju pregovori sa EU. Zvaničnici
EUPM-a su ubjeđeni da bi mogućnost bezviznog putovanja za BiH građane, pored
ostalih prednosti, povećala obim turizma i ne bi imala nikakve negativne uticaje na
graničnu sigurnost BiH. Po mišljenju gospodina Ureka, jedan od glavnih problema
Granične policije su finansije, dok se budžet nije mijenjao u zadnjih osam godina.
69