Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF

14.2
Drugi glavni argument jeste da bi prisustvo homoseksualaca i lezbijki loše utjecalo na borbenu
gotovost i efikasnost, tako što bi smanjilo koheziju trupa, disciplinu i moral. Međutim, iz država
koje su ukinule zabranu, nema izvještaja o tome da je prisustvo lezbijki ili homoseksualaca
pripadnika oružanih snaga kompromitiralo vojni učinak na bilo koji način. 273 Otkako je
Kanada ukinula relevantnu zabranu, naprimjer, nema dokaza da je prisustvo homoseksualaca
i lezbijki imalo ikakav značajan učinak na bilo koji aspekt vojnog života i efikasnosti (vidi
uokvireni tekst pod brojem 14.2).
Ukidanje zabrane za homoseksualce u kanadskoj vojsci nema utjecaja na
koheziju jedinica 274
Kanadski zvaničnici u sektoru odbrane nisu upoznati sa bilo kakvim slučajevima osoba koje su priznale, ili govorile
o svojim homoseksualnim vezama, slučajevima tuča ili nasilničkog ponašanja, ostavki (uprkos prethodnim
prijetnjama otkazom), problema kod regrutiranja, niti smanjenja kohezije, morala ili organizacijske efikasnosti.
Kulturalni stavovi kao ključni faktor neprihvatanja homoseksualaca i lezbijki
Glavni argumenti protiv primanja homoseksualaca i lezbijki u oružane snage ne temelje se
na naučnim dokazima, niti na objektivnim činjenicama, nego na kulturalnim stavovima
i predrasudama. Postoji zabrinutost o tome da homofobni mentalitet preovladava u
oružanim snagama, prema kojem svako ko je drugačiji, ili se ne uklapa, može naići na
prepreke. 275 Kulturne barijere predstavljaju problem ne samo u onim državama u kojima je
homoseksualcima i lezbijkama još uvijek zabranjeno da služe u oružanim snagama, nego i
u onim državama u kojima je ta zabrana ukinuta. U toj drugoj grupi država, homoseksualci
i lezbijke još uvijek nailaze na znatan otpor unutar oružanih snaga, čak i tamo gdje se sam
vojni vrh otvoreno suprotstavlja homofobnim praksama na radnom mjestu. Zbog toga su
neke države članice OSCE-a poduzele mjere kojima će garantirati ne samo de jure jednakost,
nego promovirati i de facto jednakost (vidi dio 4 ovog poglavlja, Politike i mehanizmi za
promoviranje jednakosti).
Maltretiranje i diskriminacija
Uprkos tome što je pravni položaj homoseksualaca i lezbijki popravljen proteklih godina,
homoseksualni pripadnici i pripadnice oružanih snaga još uvijek su izloženi različitim
oblicima diskriminacije. Tipični oblici diskriminacije obuhvataju nezvanične politike ili
prakse, koje mogu utjecati na daljnje napredovanje u karijeri. 276 Drugi oblici diskriminacije
obuhvataju nejednak tretman u pogledu smještaja i drugih beneficija iz te kategorije, na koje
imaju pravo partneri istog spola.
Osim toga, homoseksualni pripadnici i pripadnice oružanih snaga često moraju raditi u
neprijateljskoj atmosferi, a nekada su izloženi zlostavljanju i maltretiranju na temelju svoje
seksualne orijentacije. Takvo maltretiranje kreće se od uvredljivog govora, šala i pogrdnih imena,
do seksualnog nasilja i fizičkih napada. Studija, koja je nedavno urađena u Sjedinjenim Američkim
Državama pokazuje da je gotovo 39 procenata od 71.455 vojnih ispitanika, po vlastitom priznanju
273 A. Belkin, “Don’t Ask, Don’t Tell: Is the Gay Ban Based on Military Necessity?” Parameters, ljeto 2003., str.
108-119, dostupno na: .
274 Bernard Rostker et al., Sexual Orientation and U.S. Military Personnel Policy: Options and Assessment
(Santa Monica, California: RAND Corporation, 1993), str. 74-79.
275 Nalazi zasnovani na mišljenju stručnjaka, ODIHR-DCAF Ljudska prava oružanih snaga, radni seminar,
Varšava, decembar 2006. godine.
276 M. Wechsler Segal, “Sexuality and the Military, Armed Forces and International Security: Global Trends
and Issues”, in Jean Callaghan and Franz Kernic (eds.), Armed Forces and International Security: Global Trends
and Issues (Piscataway, New Jersey: Transaction Publishers, 2003), str. 217-220.
131 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama