Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF

Poglavlje 4
Obaveze OSCE-a
OSCE smatra da norme i aktivnosti kojima se promoviraju demokratija, ljudska prava i
vladavina prava – takozvana ljudska dimenzija – predstavljaju suštinski aspekt sigurnosti,
koja je u direktnoj vezi sa druge dvije oblasti OSCE-ovog djelovanja – sa vojnopolitičkom
i ekonomskom/ekološkom dimenzijom. Termin ljudska dimenzija također ukazuje na to
da OSCE-ove norme u toj oblasti obuhvataju oblast širu nego što je tradicionalno pravo o
ljudskim pravima. Ovo poglavlje razmatra prirodu i opseg OSCE-ovih obaveza u okviru
ljudske dimenzije u oblasti ljudskih prava, te aspekt ljudskih prava unutar OSCE-ovog
Kodeksa ponašanja u vojnopolitičkim aspektima sigurnosti.
1. Priroda i status obaveza OSCE-a u oblasti ljudskih prava
Obaveza promoviranja ljudskih prava sastavni je dio OSCE-ove sveobuhvatne sigurnosne
politike još od njegovog osnivanja. Helsinškim završnim dokumentom države učesnice postigle
su sporazum da će jedan od vodećih principa u njihovim međusobnim odnosima biti:
promoviranje i podržavanje efikasnog ostvarivanja građanskih, političkih, ekonomskih,
socijalnih, kulturnih i drugih prava i sloboda, a koji se zasnivaju na inherentnom
dostojanstvu ljudskih bića i od suštinskog su značaja za slobodan i potpun razvoj. 15
Ta je obaveza promoviranja ljudskih prava potvrđena i u brojnim drugim prilikama (naprimjer,
u Madridu 1983., Beču 1989. i Moskvi 1991. godine).
Obaveze država članica OSCE-a u oblasti ljudskih prava politički su obavezujuće za te države,
kao i za nove članice, koje prihvate pravnu stečevinu (acquis) po pridruživanju OSCE-u.
U tekstu koji slijedi, dat je sažetak glavnih oblasti na koje se odnose spomenute obaveze
država članica, dok se temeljne pojedinačne obaveze detaljnije razmatraju u odgovarajućim
poglavljima dijelova III i IV.
Politički obavezujuća priroda tih obaveza podrazumijeva da one, za razliku od ugovora u oblasti
ljudskih prava, na snagu stupaju odmah (jer za njih nije potrebno ustavno potvrđivanje) i u
cijelosti (i to bezuvjetno). One, međutim, nemaju izvršnu snagu na sudu. OSCE-ove obaveze
jesu nešto mnogo više od obične deklaracije dobre volje ili dobrih namjera; one predstavljaju
političko obećanje u pogledu poštivanja tih standarda. Ukoliko odražavaju opću praksu
određene države i popratni opinio iuris, one mogu ukazati i na nastajanje običajnog prava.
Države članice su se 1990. godine u Kopenhagenu obavezale na iznalaženje efikasnih pravnih
lijekova u slučaju povreda i pritužbi u oblasti ljudskih prava. Pravni lijekovi pojedinačnim
pripadnicima oružanih snaga omogućavaju da, na praktičan način, iskoriste obaveze država
članica u pogledu promoviranja normi u oblasti ljudskih prava. Pravni lijek je efikasan, ukoliko
omogućava efikasne pojedinačne istrage navodnih povreda ljudskih prava, kao i nepristrano
utvrđivanje eventualne povrede, te ako se njime žrtvi omogućava odgovarajuće obeštećenje.
15 Helsinki 1975., Pitanja vezana za sigurnost u Evropi: 1 (a) Deklaracija o principima međusobnih odnosa
država članica – Princip VII.
26 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama