Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF

došlo bi do sukoba interesa između pozicije pretpostavljenog u vojsci, koji pokreće postupak
u vezi sa disciplinskim prekršajem i prosuđuje o meritumu. Iz tih razloga, obično nailazimo
na pravo na reviziju ili žalbu na disciplinske odluke komandnih oficira. Kada se radi o
jurisdikciji vojnih sudova u daleko ozbiljnijim pitanjima, pitanje neovisnosti uključuje i proces
imenovanja sudija ili drugih članova suda, 498 porijekla tih članova (da li su iz iste jedinice ili
iz neke druge, ili da li su vojne ili civilne osobe), pravo na pravno zastupanje i izbor tužioca
i advokata odbrane. Ako je bilo koji član suda direktno pod utjecajem ili kontrolom oficira
pretpostavljenih osobi koja je optužena, to će sigurno dovesti u pitanje njihovu neovisnost.
Pitanja u vezi sa jednakim postupanjem usredsrijeđena su na mjeru u kojoj pripadnici
oružanih snaga, koji su predmet u postupku pred vojnim sudom, uživaju ista prava koja se
primjenjuju na civile u sličnim postupcima. Ovo je posebno važno za sistem vojnog pravosuđa,
koji preuzima odgovornost za suđenje za djela koja bi, da su ih počinili civili, bila suđena na
civilnim sudovima. U takvim slučajevima, pitanje je da li se prava, poput prava na odbranu
šutnjom, ili pretpostavka o nevinosti, prava na advokata, prava da se ne bude lišen slobode,
izuzev u posebno navedenim okolnostima, prava na puštanje na slobodu uz garanciju, prava
da se bude upoznat sa dokazima optužbe, ista prava na ispitivanje svjedoka, kao i tužilac,
primjenjuju na optuženog pred vojnim sudovima. Ispitivanje svakog od ovih pitanja u
potpunosti, zahtijevalo bi širu diskusiju o ustavnim aranžmanima i krivičnom postupku u
državama članicama OSCE-a (diskusiju o pitanjima koja su od izuzetnog značaja, ali koja su
izvan domena ovog poglavlja). Postoji također, značajna razlika između onih država iz svijeta
precedentnog prava, u kojima sudija na suđenju u krivičnom predmetu nastupa kao posrednik
ili arbitar između optužbe i odbrane i onih sistema u građanskom pravu koji koriste model
istražnog sudije. Međutim, važno je istaknuti da razlike u postupku trebaju biti u potpunosti
opravdane vojnim potrebama i unutar osnova za ograničena proceduralna prava, koja su
sadržana u relevantnim konvencijama o zaštiti ljudskih prava. U nekim slučajevima, vojni
pravosudni sistem može se odvojiti od civilnih procedura, no osnovno pitanje je da li postoji
jednaka zaštita, kao i u slučaju civilnih osoba koje su optužene.
Jedan broj onih država koje su ranije sudile svim pripadnicima oružanih snaga za krivična
djela pred vojnim sudovima, sada su prešle na jurisdikciju civilnih sudova za redovna
krivična djela, upravo zbog interesa neovisnog i nepristranog postupanja, 499 mada ponekad
civilni sudovi imaju specijalizirane odjele/vijeća, ili ona koja funkcioniraju prema posebnim
pravilima postupka. Čak i kada ovo nije slučaj, inkorporiranje garancija ustavnih ili ljudskih
prava u vojni sistem pravosuđa, dovelo je do značajnih reformi u jednom broju država, što
je imalo za posljedicu da suđenja u okviru vojnog sistema pravosuđa počinju ličiti na ona u
civilnom postupku.
2. Međunarodne obaveze u oblasti ljudskih prava
Međunarodni instrumenti o ljudskim pravima sadrže prava (kao, naprimjer, pravično
suđenje, zaštita od proizvoljnog hapšenja ili lišenja slobode) koja se primjenjuju i na vojni
sistem pravosuđa. Njima se postavljaju međunarodni standardi kod ocjenjivanja pravičnosti
suđenja.
498 Na vojnom sudu u UK, naprimjer, predsjedavajući sudija je civilna osoba sa kvalifikacijama pravnika, ali
ostali članovi suda su vojni oficiri, kojima je ovaj slučaj dodijeljen, i koji obično nisu pravnici.
499 Vidi, naprimjer, Radove i zaključke Seminara Međunarodnog društva za ratno pravo i zakone ratovanja,
održanog na Rodosu, 10.-14. oktobar 2001., objavljene kao Seminar on Military Jurisdiction (Brussels:
International Society for Military Law and Law of War, 2001).
221 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama