Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF

Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda (sa 1. januarom 2006., 40 država članica
OSCE-a ratificiralo Statut MKS) definira “regrutaciju ili prijavljivanje djece mlađe od
petnaest godina u domaće oružane snage, ili njihovo korištenje za aktivno učestvovanje u
neprijateljstvima” kao ratni zločin, kako u međunarodnom sukobu, tako i u slučaju oružanog
sukoba koji nema međunarodni karakter. 318 Statut MKS posebno se usredsređuje na krivično
gonjenje i kažnjavanje osoba odgovornih za regrutiranje i korištenje djece. Statut također
priznaje važnost uključivanja u sastav Suda onih sudija koji imaju specifičnu pravnu stručnost
u pitanjima u vezi sa djecom, kada se sudovi bave pitanjima koja se odnose na djecu.
Pored instrumenata spomenutih u gornjem dijelu teksta, Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je i
nekoliko rezolucija u kojima se kategorički osuđuje regrutacija i korištenje djece u oružanom
sukobu i smatra sa za kršenje međunarodnog prava. Među njima je i Rezolucija 1612 (2005.),
kojom se uspostavlja sveobuhvatan mehanizam praćenja i izvještavanja o djeci koja su izložena
posljedicama sukoba. Kršenja koja treba pratiti uključuju, između ostalog, regrutiranje ili
korištenje djece vojnika. 319
Ključni dokument, koji je informirao mnoge o razvitku u oblasti međunarodnih normi i
standarda, predstavljaju “Principi iz Kejptauna i najbolje prakse u sprečavanju regrutiranja
djece u oružane snage i u demobilizaciji i socijalnoj reintegraciji djece vojnika u Africi”.
Ovaj dokument je niz preporuka namijenjen državama i zajednicama, i usvojen je na
Međunarodnom simpoziju 1997. godine. UNICEF je, 2005. godine, inicirao globalnu reviziju
principa iz Kejptauna, što je rezultiralo dokumentom pod nazivom: “Smjernice za zaštitu
djece od nezakonitog regrutiranja i korištenja u oružanim snagama ili naoružanim grupama”
(“Pariške smjernice”), koje daju detaljnije upute o implementaciji programa u ovoj oblasti.
Ove Smjernice pokrenute su na Ministarskoj konferenciji, koja je održana u Parizu u februaru
2007. godine, na kojoj su se okupile države u davanju podrške konačnoj deklaraciji, pod
nazivom: “Pariške obaveze”. Pariške smjernice ne odnose se isključivo na djecu koja direktno
učestvuju (ili su učestvovala) u neprijateljstvima. U Smjernicama izraz, “dijete koje se povezuje
sa nekim oružanim snagama ili grupama” odnosi se na svaku osobu mlađu od 18 godina koja
je, ili koja je bila, regrutirana ili korištena od strane neke oružane snage ili grupe u bilo kojem
svojstvu, uključujući, ali ne i jedino, djecu koja su korištena kao borci, kuhari, nosači, kuriri,
špijuni, ili koja su korištena u seksualne svrhe.
Na regionalnoj osnovi, Evropska unija je, u decembru 2003. godine, usvojila “Smjernice o
djeci u oružanom sukobu”, 320 čiji je cilj da EU poduzme efikasne mjere za zaštitu djece i da
utječe na treće strane i nedržavne aktere, kako bi provodili međunarodne standarde o ljudskim
pravima, međunarodno pravo i regionalne instrumente o ljudskim pravima, uključujući i one
koji se odnose na regrutiranje i korištenje djece u vojne svrhe. Smjernicama se predlaže da
predstavnici EU i vojni komandanti EU u zonama sukoba osnaže praćenje i izvještavanje o
kršenjima ljudskih prava djece. 321 U Smjernicama se također zahtijeva da se, u državama u
kojima je EU angažirana u upravljanju krizom, uzmu u obzir prilikom operativnog planiranja
specifične potrebe djece, posebno kada se radi o reintegraciji djece. 322
318 Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda, 1998., član 8.2.b.xxvi i čl. 8.2.e.vii.
319 Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a: 1261 (1999.), 1314 (2000.), 1379 (2001.), 1460 (2003.), 1539 (2004.),
i 1612 (2005.) o djeci u oružanom sukobu, dostupne na: http://daccessdds.un.org/doc/UNDOC/GEN/
N05/439/59/PDF/N0543959.pdf?OpenElement>.
320 Vijeće Evropske unije, “EU Smjernice o djeci u oružanom sukobu”, 2003., 15634/03, dostupno na: .
321 U ovim izvještajima potrebno je posebno navesti pitanja kršenja prava i nasilja nad djecom, regrutacije i
angažiranja djece u vojnim strukturama ili od strane oružanih grupa, ubijanja i sakaćenja djece, napade na škole
i bolnice, blokadu humanitarnog pristupa, nasilja nad djecom na seksualnoj ili spolnoj osnovi i otmicu djece.
322 Lilian Peters, “War is no Child’s Play: Child Soldiers from Battlefield to Playground” (“Rat nije dječija
igra: Djeca vojnici od bojnog polja do igrališta”), Centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga iz Ženeve,
Occasional Paper No. 8, juli 2005., str. 36.
147 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama