Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF
Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF
Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Nezakonita i nepropisna naređenja<br />
Komandanti su odgovorni za naređenja koja izdaju i za njihovo izvršenje, kao i da sa<br />
potčinjenima postupaju propisno i bez ikakvog zlostavljanja. Dužnost komandanata je<br />
naročito da ne izdaju naredbe koje su nepropisne ili nezakonite i da ne određuju nezakonito<br />
kažnjavanje.<br />
Komandanti daju nepropisne naredbe kada od svojih potčinjenih traže da obavljaju aktivnosti<br />
izvan njihovog specifičnog mandata, ili koje uopće nemaju vojnu svrhu. Naprimjer, ako su<br />
radni uvjeti <strong>pripadnika</strong> oružanih snaga vrlo loši, ili ako su vojne plaće izrazito niske, može<br />
se desiti da pripadnici oružanih snaga pružaju usluge koje nisu vojne prirode (naprimjer,<br />
budu angažirani u žetvi), ili da budu unajmljeni kao radna snaga kod privatnika, kako bi<br />
nadoknadili niske plaće i poboljšali životni standard u kasarni.<br />
U mnogim državama predviđene su sankcije u slučaju zloupotrebe komandne funkcije<br />
na ovaj način. U takvom slučaju, obično se pravi razlika između manjih zloupotreba, koje<br />
povlače disciplinsku odgovornost, a veće zloupotrebe mogu imati za posljedicu i krivičnu<br />
odgovornost (naprimjer, u Švicarskoj). U nekim slučajevima, i veće zloupotrebe položaja, kao<br />
i manje, podliježu disciplinskom postupku (u Austriji, naprimjer).<br />
Nezakonita naređenja predstavljaju kršenje domaćeg zakona na državnom nivou i, prema<br />
tome, čine krivično djelo. Primjeri uključuju naredbu za ubijanje drugog vojnika bez razloga,<br />
ili upotrebu vojne sile za zadatak koji nije vojne prirode (vidi tekst pod brojem 20.4). 484<br />
485<br />
20.4<br />
Pristupi u definiranju nezakonitog<br />
naređenja: odabrani primjeri iz<br />
zakona nekih država 484<br />
Bjelorusija<br />
Nezakonita naredba je ona koja nije u skladu sa zakonom.<br />
Belgija<br />
Naredba je nezakonita ako nije u skladu sa jednom od<br />
karakteristika naredbe: (1) naredbu izdaje pretpostavljeni,<br />
naredba se mora odnositi na vojnu dužnost; (2) naredba ne<br />
može biti izvršena, ako njeno izvršenje može prouzrokovati<br />
kriminal ili krivično djelo; (3) naredba mora biti jasna<br />
potčinjenom, tako da on razumije šta se očekuje; (4)<br />
naredba mora biti jasna i precizna, a ne opća mjera, kako<br />
bi se izbjegle tvrdnje potčinjenih da je naredba bila savjet ili<br />
zahtjev, koji se mogao ispuniti prema vlastitom izboru.<br />
Estonija<br />
Izdavanje naređenja koje je u suprotnosti sa zakonom<br />
je zabranjeno, poput onih koja su izvan ovlasti koje ima<br />
osoba koja izdaje takvo naređenje, onih koja zahtijevaju<br />
izvršenje djela koja osoba koja prima naredbu nema pravo<br />
izvršiti, onih koja bi rezultirala u neopravdanoj moralnoj<br />
ili materijalnoj šteti, i onih koja su bespotrebno opasna po<br />
život i/ili zdravlje neke osobe.<br />
Litvanija<br />
Nezakonita naređenja su ona koja tjeraju pripadnike<br />
oružanih snaga da prekrše vojnu zakletvu; kojima se<br />
krše domaći zakoni, principi i norme međunarodnog<br />
prava, ili ona kojima se vojni pripadnici prisiljavaju da<br />
služe druge osobe ili grupe osoba izvan zvaničnih vojnih<br />
dužnosti.<br />
Luksemburg<br />
Nezakonito naređenje je naređenje zabranjeno zakonom.<br />
Poljska<br />
Naređenje je nezakonito, ako se njime zahtijeva izvršenje<br />
bilo kojeg zabranjenog ili kažnjivog djela ili prekršaja, kao<br />
što su definirani u članu 318, 343 i 344 Kaznenog zakona.<br />
484 Bitno je prihvatiti da se na pitanje nezakonitih naredbi/naređenja može gledati u širem kontekstu.<br />
Naredbe, koje su u suprotnosti sa međunarodnim javnim pravom, naprimjer, naredbe kojima se krši član 2.4<br />
Povelje UN-a također su nezakonite. Član 2.4 Povelje UN-a glasi: “Sve države članice dužne su se uzdržati<br />
u svojim međunarodnim odnosima od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke<br />
neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način, koji nije u skladu sa Ciljevima Ujedinjenih naroda.”<br />
Kako ovaj <strong>Priručnik</strong> pokriva samo okolnosti za vrijeme mira, naš primarni interes odnosi se na djela koja<br />
bi mogla dovesti do individualne odgovornosti. Da li je vojni angažman u inozemstvu u suprotnosti sa<br />
međunarodnim javnim pravom, ne spada u domen ovog <strong>Priručnik</strong>a.<br />
485 Izvor: Upitnik ODIHR-a i <strong>DCAF</strong>-a, pitanje 22.a<br />
213 <strong>Priručnik</strong> o <strong>ljudskim</strong> <strong>pravima</strong> i <strong>temeljnim</strong> <strong>slobodama</strong> <strong>pripadnika</strong> oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama
Change language