Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF

21.1
Primjenjivost vojnog prava može značiti manju potrebu za primjenom lokalnih zakona
u njihovom slučaju (ovisno o sporazumu o prepuštanju jurisdikcije sa državom u koju su
rapoređeni). U slučaju država koje ne šalju svoje oružane snage izvan države, ovaj argument o
postojanju jedinstvenog sistema vojnog pravosuđa, koji uključuje redovna krivična djela koja
izvrše pripadnici oružanih snaga (kao i disciplinske prekršaje), slabije je snage. Ova važna
razlika objašnjava jedan broj varijanti, na koje možemo naići u različitim sistemima vojnog
pravosuđa u pojedinim državama. Jedinstven sistem vojne discipline može također biti faktor
povezanosti među različitim jedinicama, regimentama i rodovima u oružanim snagama. 496
Ovo postaje sve značajniji faktor, jer promjenjiva priroda opasnosti po sigurnost zahtijeva i
fleksibilnije vojne odgovore.
Provedba discipline zadatak je koji je usko povezan sa lancem komande. U većini oružanih
snaga, manja pitanja discipline rješava brzo i na relativno neformalan način nadređeni oficir.
Pitanja vojne efikasnosti, discipline i morala dovela su do vojnih sudova i tribunala, koji se
razlikuju od sistema građanskih/civilnih sudova. Vrhovni sud Kanade sažeo je ova pitanja
koja se postavljaju u državama koje imaju odvojene vojne sudove, kao što se vidi u tekstu pod
brojem 21.1.
Svrha vojnih sudova (Vrhovni sud Kanade) 497
Svrha odvojenih vojnih tribunala je da se dopusti Oružanim snagama da se bave pitanjima koja su direktno u domenu
discipline, efikasnosti i morala u vojsci. Sigurnost i opće dobro Kanađana u velikoj mjeri ovisi o spremnosti i gotovosti
muškaraca i žena da stanu u odbranu od prijetnji po nacionalnu sigurnost. Vojska, da bi održala Oružane snage u
stanju spremnosti, mora biti u poziciji da provede internu disciplinu na efikasan i efektivan način. Pitanja kršenja vojne
discipline treba rješavati brzo i, često, kažnjavati strožije nego u slučajevima kada se radi o civilima…Iz tih razloga,
javlja se potreba za odvojenim tribunalima, koji će provoditi specijalne disciplinske standarde u vojsci.
Takvi sudovi mogu se baviti pitanjima koja spadaju u obično krivično pravo i onima koja,
po svojoj prirodi, potpadaju pod disciplinski zakon. S druge strane, i sve češće, civilni sudovi
imaju jurisdikciju u običnim krivičnim predmetima, gdje su počinioci pripadnici oružanih
snaga, ili, ako se radi o djelima koja su počinili u domovini. Postoji jedan broj varijacija – o
njima je riječ kasnije, u tekstu koji slijedi – u pogledu pripadnika, procesa, žalbi i izricanja
kazni.
Usprkos ovim razlikama, postavljaju se dva glavna pitanja u vezi sa sistemima vojnog
pravosuđa: neovisnost i jednako postupanje.
Pitanje neovisnosti povezano je sa pitanjem komandnog lanca. Kao što je već objašnjeno,
sveobuhvatna priroda vojne discipline daje mogućnost visokog stepena kontrole nad životom
vojnika kao pojedinca, sa mogućnošću donošenja dalekosežnih odluka, koje bi se mogle,
naprimjer, odraziti na slobodu, zdravlje i porodični život neke osobe. Pitanja discipline mogu
se rješavati pod ekstremnim uvjetima službe, kada nije moguće postići punu proceduralnu
zaštitu, i kada postoji urgentna i nadasve važna potreba očuvanja discipline, ako se ne želi
ugroziti uspješnost misije. Isto tako, loša provedba pravde može dovesti do oštrih kazni, sa
dalekosežnim posljedicama.
U cilju postizanja kredibiliteta i legitimnosti u očima oružanih snaga i javnosti podjednako,
vojno pravosuđe mora biti odvojeno od direktnog komandnog lanca; u suprotnom slučaju,
496 Ovo je bio značajan faktor koji je utjecao na usvajanje jedinstvenog sistema u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Vidi Zakon o oružanim snagama od 2006.
497 Izvor: R. v. Généreux, Kanadski vrhovni sud, 13. februar 1992., Canada Supreme Court Reports, Vol. 1, 1992,
p. 259; vidi također:
220 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama