Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF

Poglavlje 3
Značaj ljudskih prava pripadnika oružanih
snaga i uposlenika u oružanim snagama
Kao što je već spomenuto u prethodnom poglavlju, stav 32 OSCE-ovog Kodeksa ponašanja
obavezuje države članice da osiguraju da pripadnici oružanih snaga i uposlenici u vojnim i
neformalnim strukturama i službama sigurnosti mogu uživati i provoditi svoja prava i temeljne
slobode u skladu sa relevantnim ustavnim i zakonskim odredbama i zahtjevima službe.
Jedan dragocjen izvor usmjeravanja je zakonodavstvo, zasnovano na Evropskoj konvenciji o
zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine. Kao i OSCE-ov Kodeks ponašanja,
Konvencija, kako je tumači Evropski sud za ljudska prava, tretira pripadnike oružanih snaga
kao građane u uniformi, odnosno, osobe koje zadržavaju svoja civilna i građanska prava, iako
su ona modificirana u skladu sa vojnim karakterom službe.
Pristup “građanin u uniformi” nagovještava da pripadnici oružanih snaga, bez obzira na to
da li su profesionalni vojnici ili regrutirane osobe, imaju pravo na istu zaštitu i prava kao i sve
druge osobe, s tim da ta prava podliježu određenim ograničenjima koja nameće vojni život.
Naime, poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda svih, uključujući i pripadnike oružanih
snaga i uposlenike u oružanim snagama, predstavlja dio OSCE-ovog sveobuhvatnog principa
sigurnosti, koji povezuje čuvanje mira sa poštivanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda. 11
No ipak, u nekim državama su pripadnici oružanih snaga, naročito regrutirani vojnici,
izloženi zlostavljanju, brutalnosti, nasilju, torturi i drugom nezakonitom postupanju. Takva
praksa može dovesti do ozbiljnih nezgoda, povreda, onesposobljenja, smrti ili samoubistva.
Nažalost, ovakva iskustva iz prakse su institucionalizirana, kao dio šire vojne kulture koja
karakterizira nekažnjivost počinioca i odsustvo poštivanja ljudskog dostojanstva.
U nekim državama, uživanje ljudskih prava pripadnika oružanih snaga neproporcionalno je
ograničeno ustavom ili zakonima. Naprimjer, u velikom broju država, pripadnici oružanih
snaga i uposlenici u oružanim snagama nemaju punu slobodu govora ili slobodu okupljanja.
Dešava se da su pripadnici oružanih snaga i uposlenici u oružanim snagama onemogućeni
govoriti u vlastito ime, ili izražavati zabrinutost zbog slučajeva kršenja ljudskih prava. S
obzirom na to da ova situacija može biti pogoršana zatvorenošću vojnih institucija prema
vanjskom svijetu, bitno je da država osigura zaštitu ljudskih prava u kasarnama.
Ljudska prava su konceptualno neodvojiva i predstavljaju pravo svakog čovjeka. Uživanje nekih
od prava ne može biti nikako ograničeno. 12 Međutim, uživanje nekih drugih prava može se
prilagoditi ili ograničiti u specifičnim uvjetima i situacijama. Nekoliko faktora može se uzeti u
11 OSCE-ov Kodeks ponašanja u vojnopolitičkim aspektima sigurnosti, princip 2: “Države članice potvrđuju
trajnu valjanost svog sveobuhvatnog koncepta sigurnosti, kao što je inicirano u Završnom dokumentu,
koji povezuje održavanje mira sa poštivanjem ljudskih prava i temeljnih sloboda. On povezuje ekonomsku
i ekološku suradnju sa mirnim međudržavnim odnosima”; cf. Naslov VII Kodeksa ponašanja, detaljnije
obrađen u poglavlju 4.
12 Od ovih ljudskih prava nema odstupanja, uključujući pravo na život; zabranu mučenja; zabranu ropstva;
zatvora zbog nemogućnosti ispunjavanja ugovorne obaveze; zabranu proglašavanja krivice za bilo koje
krivično djelo, kada djelo koje je počinjeno ne predstavlja krivično djelo po domaćem ili međunarodnom
pravu u vrijeme kada je počinjeno; i pravo na priznavanje kao osobe pred zakonom. Vidi, također, poglavlja
5 i 16 ovog Priručnika.
22 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama