Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika - DCAF

Poglavlje 11
Religija u oružanim snagama
U ovom poglavlju razmatraju se praktična pitanja u vezi sa priznavanjem slobode
vjeroispovijesti ili uvjerenja u oružanim snagama država članica OSCE-a. Poglavlje se također
bavi mogućim izazovima pri osiguravanju slobode vjeroispovijesti općenito, ali i konkretnih
religijskih praksi u oružanim snagama. Ovaj dio također objašnjava osnovne obaveze po
osnovu ljudskih prava u pogledu priznavanja slobode vjeroispovijesti i zabrane diskriminacije
po vjerskom osnovu.
Određeni aspekti religijske prakse mogu, od oružanih snaga kao poslodavca, zahtijevati
osiguravanje posebnih uvjeta, kao što je osiguravanje vremena i mjesta za molitvu,
osiguravanje pristupa duhovnim autoritetima ili vjerskim osobama različitih religija,
osiguravanje odgovarajućih pogrebnih obreda različitih religijskih tradicija, odobravanje
slobodnih dana za vrijeme vjerskih praznika, različitih režima u pogledu odijevanja i
ishrane, te omogućavanje posta. Omogućavanje prakticiranja religije u nekim je slučajevima
propisano zakonom. Oružane snage, koje žele odražavati raznovrsnost društava koje štite,
morat će, koliko god je to moguće, ukloniti prepreke koje bi pripadnike različitih religija
mogle spriječiti da im se pridruže. Zbog toga se čini razumnim pripadnicima oružanih snaga
omogućiti prakticiranje religije, gdje god se to može postići, bez ugrožavanja vojne efikasnosti.
Omogućavanje prakticiranja religije, što je još značajnije, znači da poslodavci imaju uvjete da
privuku i zadrže najbolji mogući kadar, bez obzira na vjeroispovijest ili uvjerenja. U ovom
poglavlju razmatraju se neki od načina na koje države osiguravaju slobodu prakticiranja
različitih religija u oružanim snagama, ali i izdvaja najbolje modalitete u tom pogledu.
1. Pitanja od značaja
U pravu o ljudskim pravima navodi se da sloboda vjeroispovijesti podrazumijeva i unutarnju i
vanjsku dimenziju. Unutarnja sloboda vjeroispovijesti odnosi se na slobodu vjerovanja, na ono
što je Evropska komisija za ljudska prava nazvala unutarnjim forumom (forum internum). 146
To rijetko otvara praktična pitanja u vezi s uživanjem spomenutog prava, s obzirom na to da
se tiče unutarnjeg uvjerenja osobe. Vanjska dimenzija je, međutim, problematična: ona se
odnosi na pravo slijeđenja ili uzdržavanja od određenog ponašanja, zasnovanog na vjerskom
uvjerenju ili savjesti. Pitanje prigovora savjesti na služenje vojnog roka (zbog vjerskih ili
drugih razloga) razmatrano je u poglavlju 10. Ovo poglavlje usredsređuje se na druge aspekte
ponašanja, zasnovanog na vjerskim uvjerenjima.
11.1
Sloboda vjeroispovijesti: pristup Vrhovnog suda Kanade147 Suština koncepta slobode vjeroispovijesti jeste pravo osobe da bira vlastita religijska uvjerenja, pravo osobe da svoja
religijska uvjerenja izražava otvoreno i bez straha od sprečavanja ili odmazde, te pravo iskazivanja uvjerenja kroz
molitvu i praksu, ili putem propovijedanja i informiranja. Ali sam koncept podrazumijeva i nešto više. Sloboda se,
u prvom redu, može definirati kao odsustvo prisile ili ograničenja. Ukoliko je osoba, voljom države ili neke druge
osobe, primorana da poduzme ili ne poduzme određene aktivnosti, što u protivnom ne bi učinila, onda ona ne
postupa po svojoj slobodnoj volji i ne može se reći da je istinski slobodna.
146 C protiv Velike Britanije, Evropska komisija za ljudska prava, 15. decembar 1983., Decisions and Reports,
svezak 37, 1983., str. 142, 147.
147 R protiv Big M Drug Mart Ltd., Vrhovni sud Kanade, 24. april 1985., Dominion Law Reports, 4th Series,
svezak 18, 1985., str. 321, 353-354, po odluci sudije Dicksona.
87 Priručnik o ljudskim pravima i temeljnim slobodama pripadnika oružanih snaga i uposlenika u oružanim snagama