Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
112
4/2011
iZ života provincije
sakramentu Pomirenja za one lažne koje su unijele nemir, podjele, možda i
razočaranja u naše živote. Zamolimo Gospodina da nam udjeli milost pravog
i plodonosnog kajanja/obraćenja”.
Nakon kratke šutnje fra Dujo Jukić pročitao je svetopisamski tekst iz poslanice
Efežanima: “Braćo! Obnavljajte se duhom svoje pameti i obucite novog
čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. Zato odložite laž i
govorite istinu jedan drugomu, jer udovi smo jedni drugima. Srdite se, ali ne
griješite! Sunce nek’ ne zađe nad vašom srdžbom, i ne dajite mje sta đavlu.
Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama
priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. Nikakva nevaljala riječ neka
ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost
iskaže slušateljima. I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni
za Dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i
hula sa svom opakošću! Budite, naprotiv, jedni drugima dobrostivi, milosrdni;
praštajte jedni drugima, kao što i Bog u Kristu nama oprosti”(4, 23-32).
Kratko razmišljanje na temelju svetopisamskog teksta kao uvod u osobni
pristup sakramentu pomirenja održao je fra Jure Šimunović, rekavši:
„Postoje mnoge opasnosti kojima smo danas izloženi. Ja ću nabrojiti samo
neke: opasnost od profesionalne deformacije. Opasnost od riječi bez djela.
Opasnost od gledanja samo prema vani a nikada ili veoma rijetko prema
unutra, prema sebi, u sebe. Opasnost od samoga izvanjskog mijenjanja.
Opasnost od obrednosti. Opasnost od prilagođavanja. Opasnost od
navikavanja. Opasnost od zaustavljanja. Opasnost opravdavanja uvijek svojih
postupaka. Opasnost od pragmatizma i izvanjske učinkovitosti. Opasnost
biti kao i drugi.
U svemu tome može se nazrijeti zaborav Cilja i Puta: Boga, Isusa Krista,
Utjelovljene RIJEČI i osluškivanja Duha Svetoga. Tada se počinje živjeti laž
i zaboravlja se istina. Umjesto dobrih riječi koje zidaju i milosno djeluju na
slušatelje, dolaze nevaljale koje ruše, unose nemir, nepovjerenje. Plodovi su
toga prepoznatljivi: gorčina i srdžba, gnjev i vika i hula sa svom opakošću
kako nam kaže sv. Pavao.
Nastaje zaborav Onoga koji nas je pozvao u ovu službu – zaborav služenja,
traži se vladanje, imanje/posjedovanje; zaborav nasljedovanja Onoga koji
nam je rekao: ’Primjer sam vam dao da i vi tako činite’; zaborav praštanja
što Bog nama učini po Kristu, s Kristom i u Kristu na što nas podsjeća sv.
Pavao u današnjoj poslanici.
Potrebno nam je danas osvijestiti te zaborave i kao pojedincima i kao
zajednici, potrebno se pokajati za te zaborave i za sve laži, krađe, nevaljale
riječi koje su nastale i nastaju iz tih zaborava i u sakramentu Pomirenja vratiti
se Bogu i vratiti Boga i krenuti putem kojim je On išao – Utjelovljenja Riječi.