Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
114
4/2011
iZ života provincije
Naši se Dani provincije održavaju ovdje na ovom svetom mjestu, na otočiću
Visovcu, pod okriljem Gospe Visovačke. I nije to bez razloga. Naime, većina
nas je ovdje ušla u novicijat, ovdje smo, mnogi od nas, obukli svoj franjevački
habit i ovdje smo pred Bogom i pred braćom položili svoje prve redovničke
zavjete. Ovdje smo se, braćo, upoznali s idealima franjevačkog života.
Vjerujem da smo, dok smo još zapinjali za franjevački habit, dok smo ga
učili nositi i svaki put s radošću oblačili, u sebi osjećali radost franjevačkog
života i donosili uzvišene odluke kako ćemo cijeloga svog života uvijek biti
na visini i živjeti životom manje braće. A podsjećam: život i pravilo Manje
braće jest opsluživati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, kako
to u prvom poglavlju i prvoj rečenici našega Pravila zapisa i u baštinu nam
ostavi naš serafski utemeljitelj sv. Franjo“.
Govoreći o razdoblju od novicijata do danas, dr. fra Željko Tolić je naglasio:
„Svjesni smo i moramo priznati kako su se godine nizale i prolazile, ti su
ideali polako oslabili i izblijedjeli, a bojim se, kod nekih i u potpunosti nestali
te je nastupilo vrijeme tzv. realnog – svakodnevnog života. Zna se čuti izreka
kako je vrijeme novicijata, vrijeme franjevačkih ideala, dok je vrijeme nakon
toga, vrijeme otrežnjenja, odnosno vrijeme u kojem se trebamo vratiti u
realni život i u njemu živjeti. Kao da su franjevački ideali utopija i nedostižni
san, dok je svakodnevni život nešto sasvim drugo pa, usudio bih se reći, i
u potpunoj suprotnosti s tim idealima. Međutim, potrebno je osobno stati
pred sebe i upitati se, i – pred Bogom i pred Zajednicom kojoj pripadamo i
pred kojom smo zavjetovali svoje privremene i doživotne redovničke zavjete
poslušnosti, siromaštva i čistoće – iskreno odgovoriti na pitanje: je li doista
moguće biti franjevac bez franjevačkih ideala? (...) Doista, braćo, svaki je
povratak na ovo sveto mjesto prigoda da ispitamo sebe i svoju savjest i da
svaki put iskreno i ponovno obnovimo svoje redovničke zavjete i obećamo da
ćemo, s Božjom pomoći, živjeti u skladu s Evanđeljem i našim franjevačkim
pravilom“.
Potičući braću na razmišljanje na temelju svetopisamskog teksta o. Provincijal
je rekao sljedeće: „Današnji nam evanđeoski ulomak iz Matejevog evanđelja
govori o Isusovom pozivu Dvanaestorice učenika i o njihovom poslanju.
Dozva ih Isus po imenu, veli Evanđelje, te ih posla da propovijedaju: Približilo
se kraljevstvo nebesko! Isus iz mnoštva onih koji su ga danomice pratili, koji
su išli za njim, koji su slušali njegove riječi, izabire one za koje smatra da
će najbolje izvršiti svoje poslanje. Je li se Isus prevario? Je li pogriješio? Je
li mogao izabrati bolje? Vrlo dobro znamo da se među njima nalazi Petar
koji ga je tri puta zatajio, da se među njima nalazi i Juda, koji ga je prodao
i izdao. Iako je i Juda, kao i ostali apostoli, posebno izabran, po imenu
pozvan i postavljen u službu, ipak, nedostatak ideala te njegovo osobno
uvjerenje kako sam zna ono što je najbolje, doveli su ga do toga da je izdao