Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
180
4/2011
naši pokojnici
Bio si izniman i poseban po mnogo čemu, čovjek plemenite volje, nesebičan,
dobronamjeran, strpljiv, pun nade i vjere u bolje sutra. Bio si uvijek spreman
na žrtvu i pomoć najpotrebnijima, a posebno malim ljudima.
U našem srcu i našim mislima bio si velik, nedostižan primjer svima nama
i s ponosom ćemo čuvati uspomenu na tebe. Mi, tvoja najbliža rodbina,
zahvaljujemo Bogu i Njegovoj Majci što su te izabrali da budeš svećenik i da
služiš našoj svetoj Crkvi. Ovo je gorak trenutak istine, trenutak boli, tuge,
ali i ponosa kada postajemo svjesni da te više nema.
Opraštajući se od tebe, želimo ti ovdje još jednom zahvaliti za sve ono što
si učinio za nas, a posebno za doprinos u Domovinskom ratu u stvaranju
slobodne, suverene i neovisne Republike Hrvatske, koju si sanjao i za koju
si živio.
Neka ti laka bude hrvatska zemlja koju si toliko volio i za koju si se čitav
život borio i žrtvovao.
Dragi striče, ujače, brate i djede, Bog te blagoslovio, doviđenja i zbogom u
vječnosti, tvoja bliža rodbina.
Hvala ti za mnoge zore i jutra, hvala ti za jučer, hvala ti za sutra.
Hvala ti za sve što si učinio za nas, neka ti Bog bude vječna nagrada i vječni
spas.
Bio si ponos kuće i svih nas i još dugo i dugo u nama će odzvanjati tvoj glas.
Protiv bolesti si se borio, bio si kao lav, vjerovao si da već sutra možeš biti zdrav.
Pitamo se da li je ovo zaista kraj da u tvojim očima više nikada nećemo
vidjeti blještavilo i sjaj.
Na naše oči naviru plač i suze, oh Bože, zašto nam ga tako rano uze.
Dragi fra Frano , dragi brate, otišao si, a naše duše su ranjene i naša srca pate.
Dok ti odlaziš u vječno počivalište u svoj novi dom, u našim srcima bol,
tuga, krš i lom.
Šteta na svom ispraćaju što ne vidiš sav taj svijet, dok putuješ i odlaziš na
svoj posljednji let.
Tvoje tijelo na posljednji put kreće, vjerujem da te tvoji prijatelji zaboravit neće.
Mi više nikada s tobom nećemo sjesti za stol i naša srca ispunit će tuga i bol.
I negdje u blizini potok tiho žubori, a na tvom prozoru crna marama se
lagano vijori.
Bio si primjer kakav čovjek treba biti, otišao si, moramo biti ponosni, a ne
suze liti.
Sutra će zapuhati vjetar, možda padnu i kiše, a mi tebe nećemo vidjeti
nikada više.