Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

iZ života provincije
Iako su kasnije dolazili novi dani iskušenja, naša se nada nije gasila, jer smo
znali da nas Gospodin prati. Iskustvo života i pobjede dobra nad zlom vodilo
nas je u nove zadatke koji nisu dali da klonemo. Što ćemo učiniti danas i sutra
kad uglavnom prestajemo vršiti službeno povjerene zadatke? Sigurno je da
ćemo i dalje nastaviti onoliko koliko nam dozvole zdravstvene mogućnosti!
Posebno ćemo moći moliti i trpjeti, nositi teret godina i križeva. Papa
Benedikt XVI. u svojem prvom susretu s rimskim klerom istakao je važnost
molitve: »Posvetiti vrijeme molitvi u Božjoj prisutnosti stvarni je pastoralni
prioritet; to nije dodatak pastoralnom radu: biti pred Gospodinom pastoralni
je prioritet, zapravo, najvažniji!« (Benedikt XVI., papa). Isti je papa svima
nama uputio poruku 5. lipnja 2011. u Zagrebu ovim riječima: »Potičem
vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom
životu da biste plodonosno mogli ispunjavati vaše služenje: naučavajući,
posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi. Velikodušno primajte
one koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je
božanska dobrota povjerila«.« (Benedikt XVI., Papa Hrvatima, Verbum,
Split, 2011., 35).
Dozvolite mi, draga braćo, dragi kolege, da na koncu u ime svih nas kažem
veliko hvala Bogu na daru redovništva i svećeništva, na čijim smo temeljima
živjeli i druge učili da žive evanđeoskim životom u radosnom prijateljstvu
s Gospodinom s pozornim pogledom na ljudska zbivanja i njihove izazove,
kako vjerske tako i intelektualne i apostolske. Velik je Gospodin u tom svome
svetom daru! Molimo nebesku Majku Mariju da i dalje oblikuje naše srce da
spremno prima poruku Božju i nju prenosimo drugima. Svjesni smo da naše
današnje redovništvo i svećeništvo u ovim godinama može biti djelotvorno i
plodonosno, ako Gospodin bude uvijek s nama! On će sigurno i danas pratiti
naše redovničke i svećeničke usporene, mogu s pravom kazati, staračke
korake, a mi ćemo mu pokušati pokloniti i zadnji atom svojih fizičkih snaga.
Neka tako bude! Amen!«
Iza molitvenog dijela zajedničko druženje nastavljeno je u samostanu u koji
je slavljenike velikodušna srca primio fra Petar Rastočić, gvardijan. U dugim
i dragim razgovorima i uspomenama, uz pjesmu i šale, boravak se produžio.
Svatko je osjetio radost što su se braća-kolege našle zajedno i što danas
osjećaju jedan za drugoga. S tog sastanka uputili su pozdravnu dopisnicu
kolegi u daleku Argentinu. Njihov školski kolega dr. stom. Darko Šošić
pridružio se njihovu slavlju i zaželio da se iduće godine susretnu u ozračju
njegove obitelji u Donjim Brelima. Prijedlog je prihvaćen. Slavljenici su se
vratili u svoja boravišta duhovno obogaćeni i radosno osvježeni.
Sudionik
4/2011
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
145