Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

naši pokojnici
nego u Makarskoj, Visovcu i Zagrebu (1946.-1950.). U Franjevački red
stupio je 1. srpnja 1950. na Visovcu, gdje je godinu dana poslije (2.
srpnja 1951.), u ruke mnp. provincijala dr. fra Karla Nole, položio i svoje
prve redovničke zavjete. Doživotne je zavjete položio na svetkovinu
Bezgrješnog Začeća BDM, 8. prosinca 1957., u ruke mnp. provincijala fra
Jerka Lovrića. Filozofsko-teološki studij fra Ivan je započeo na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1951.-1957.), a završio na Franjevačkoj
visokoj bogosloviji u Makarskoj (1957.-1959.). Osim filozofsko teološke
naobrazbe, fra Ivana su za Makarsku vezali i drugi veoma važni događaji
na njegovu redovničkom putu prema svećeništvu: tu je, kako rekosmo,
položio doživotne zavjete, tu je zaređen za đakona (28. siječnja 1958.), a
dva mjeseca poslije i za svećenika (23. ožujka 1958.); za đakona i svećenika
ga je zaredio splitsko-makarski nadbiskup, mons. dr. Frane Franić. Dva
dana nakon svećeničkog ređenja fra Ivan je, na svetkovinu Blagovijesti, u
Makarskoj proslavio i svoju Mladu misu (25. ožujka 1958.).
Poslije svećeničkog ređenja fra Ivan je u našoj Provinciji vršio mnoge
zahtjevne i odgovorne službe: župnik u Promini (1959.-1961.), Kljacima
(1961.-1962.), Šibenik-Varošu (1962.-1963.), Podbablju (1963.-1967.),
Otoku kod Sinja (1967.), Imotskom, gdje je bio gvardijan i župnik (1967.-
1970.), Zagrebu, gdje je bio gvardijan (1975.), Lišanima (1975.-1982.),
Šibenik-Šubićevcu (1982.-1987.). Nakon tih brojnih i nimalo lakih službi,
sa Šubićevca je preselio ponovno u našu župu Varoš u Šibeniku, gdje je bio
ispovjednik (1988.-2001.), a potom u Gračac. U Gračacu, u kojem je bio
punih deset godina (2001.-2011.), nije bio samo ispovjednik nego i sve drugo
što je trebalo u crkvi, našoj redovničkoj kući i oko kuće.
Osim što je bio neumoran i založan radnik u vinogradu Gospodnjem, fra
Ivan je, tako sam ga doživio, bio čovjek ugodne riječi i razgovara, strpljivog
slušanja i razboritog govora. Govorio je kad je trebalo, radio je što je
trebalo. Na vrijeme i točno, pedantno i predano. Bio je blag i nenametljiv,
dosljedan i ustrajan, duhovan, ponizan i radišan. Prijatelj svakome, neprijatelj
nikome. Upravo takav njegov stav, ponašanje i ophođenje, bilo za stolom u
blagovaonici ili u crkvi i ispovjedaonici, pribavili su mu veliko poštovanje,
kako među braćom svećenicima, tako i među vjernicima.
Dragi fra Ivane, iako će drugi o tebi kazati i druge stvari, zahvaljujemo ti na
svemu: na radu i molitvi, na primjeru, na žrtvi i vjernosti. Hvala na svemu
što si učinio za našu Provinciju, a zaista si puno učinio. Ostat ćeš nam uvijek
u bratskom sjećanju i molitvama.
U ime Provincije, zahvaljujem braći u Gračacu, fra Jakovu i fra Boži, a također
i onima prije njih, koji su ti u svemu, koliko su mogli, bratski i nesebično,
izlazili ususret i učinili da ti u Gračacu bude lijepo i ugodno. Njima s tobom i
4/2011
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
165