Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

Zahvala o. provincijala
iZ života provincije
Na kraju misnog slavlja dr. fra Željko Tolić, provincijal Franjevačke provincije
Presvetog Otkupitelja uputio je riječ zahvale nadbiskupu na pastirskoj brizi,
Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, izvoditeljima radova, donatorima i svima
koji su sudjelovali u gradnji crkve. „Preuzvišeni Oče nadbiskupe, uvažena
braćo svećenici, poštovana braćo redovnici i sestre redovnice, dragi prijatelji
i vjernici!
Godine 1212. sv. Franjo Asiški uputio se brodom iz Ancone prema Svetoj
Zemlji, koju su u to vrijeme zaposjeli Turci. Ali, zbog oluje, umjesto u
Svetu Zemlju, Franjo je prispio na hrvatsku obalu. O tom njegovu dolasku
u hrvatsku zemlju Svečev suvremenik i njegov prvi životopisac fra Toma iz
Celana († oko 1260.) u «Prvom životopisu sv. Franje» piše:
«Plamteći božanskom ljubavlju, blaženi je otac Franjo uvijek nastojao
poduzimati velike pothvate (…). Šeste godine svoga obraćenja, raspaljen
ljubavlju prema svetom mučeništvu htjede poći u Siriju da Saracenima i
drugim nevjernicima propovijeda Kristovu vjeru i pokoru. Kad se ukrcao
na neki brod, koji je imao tamo otploviti, stadoše puhati suprotni vjetrovi
i on se s drugim putnicima nađe u krajevima Slavonije (…ventis contrariis
flantibus in partibus Sclavoniae cum ceteris navigantibus se invenit)».
Iako fra Toma iz Celana nažalost ne govori u koju je našu luku uplovio i iz
koje je luke kasnije isplovio taj Franjin brod – zbog koje je domovinska i
franjevačka ljubav stvorila ništa manje nego sedam mjesta koja svako za sebe
tvrde da ih je sv. Franjo pohodio i da je u njima osnovao samostan – ipak
nam donosi jednu dražesnu zgodu na Franjinu odlasku:
«(…) Tada se tu – piše fra Toma – stvori netko noseći sa sobom svake hrane,
zovne k sebi nekoga bogobojaznog čovjeka s broda i reče mu: Uzmi sve ovo
sa sobom, pa ćeš onim siromasima, što su skriveni u brodu, pošteno davati
kada im zatreba».
Divna hrvatska duša! Tek što je u svojoj sredini vidjela Božjega siromaška,
Franju iz Asiza, odmah ga obasiplje najvećim simpatijama i daje mu hranu
za put. U tom nepoznatom srednjovjekovnom čovjeku s obale našeg mora,
možda baš iz Splita, progovorila je čista hrvatska i slavenska duša.
• Kao da je znala da će Franjina braća u dalekoj budućnosti preuzeti
ulogu starih hrvatskih benediktinaca i augustinaca, ivanovaca i templara,
učitelja i duhovnika naših knezova i kraljeva, graditelja svetišta i svratišta,
naših starih bazilika i crkvica, klesara Bašćanske ploče i dvorskih pisara,
čuvara i trudbenika naše kulture, naše vjere i naše svijesti.
• Kao da je znala da će Hrvatska biti «najfranjevačkija zemlja», kako se
jednom izrazio car Josip II.
4/2011
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
125