Vjesnik Provincije 4/2011. - Franjevačka provincija Presvetog ...

iZ provincijalata
sasvim je svejedno, u kojem vlastiti čin i odluka više nisu osobni i subjektivni,
nego «po zapovjednoj odgovornosti», kolektivni i zajednički. Kao što grijeh
i prijestup pojedinca više nije njegov osobni i individualni, nego postaje dio
opće krivnje, tako se i slikom pojedinca mjeri i promatra, hvali ili osuđuje
cijela zajednica kojoj dotični pojedinac pripada. O Crkvi, o njezinoj stoljetnoj
umješnosti i nenadmašivoj diplomaciji, o njezinoj kulturi i intelektualnoj
baštini, o njezinim službenicima i svećenicima izrečeni, i s pravom, mnogi
hvalospjevi. U tom smislu, draga moja braćo, priželjkujem, nadam se i sve
vas molim da budemo na razini naraštaja, Crkve i Provincije, koji predvodi, a
ne zaostaje; koji je uvijek ispred, a nikada iza; koje novinski članci prozivaju
zbog učinjenog dobra, a ne razvlače zbog navodnog ili stvarnog zla.
Draga braćo! Kao što je sv. Pavao pišući kršćanskom općini u Rimu (Rim 6,
13-14), tako i ja pišući vama u domovini i inozemstvu želim reći i sve potaknuti:
dajmo se Bogu na raspolaganje! Svoje udove i pamet, dušu i srce, svoju muku i
znoj, svoje snove i zavjete, svoje nade i sve svoje snage stavimo u službu Bogu!
Pred 5, 10, 15 i više godina svaki je od nas u jednom trenutku, sa sklopljenim
rukama u rukama Mnp. Provincijala – slobodno, voljno i dragovoljno, bez
nagovaranja i prisile – svečano izjavio: Ja, brat Željko, Petar Ivan, Ante, Marko,
Tomislav, Bože, Jure…pošto mi je Gospodin dao ovu milost da – na hvalu Božju –
odlučnom voljom živim Kristovo Evanđelje savršenije, pred nazočnom braćom u
tvojim se rukama, oče Provincijale, zavjetujem da ću doživotno živjeti u poslušnosti,
bez vlasništva i u čistoći po pravilu svetoga Franje što ga je potvrdio papa Honorije
i Generalnim konstitucijama Reda manje braće. Predajem se, dakle, svim srcem
ovome Bratstvu da bih – djelovanjem Duha Svetoga, zagovorom blažene i bezgrešne
Djevice Marije, zajedno sa svetim našim Ocem Franjom i svim svetima uz pomoć
braće – ostvario svoje posvećenje u službi Boga i Crkve.
Svaki je od nas to izgovorio i zavjetovao. Svim srcem smo se predali
provincijskom Bratstvu i doživotno obećali da ćemo svoj život svesrdno
pokloniti i staviti u službu Boga i Crkve. Zašto se tih riječi ne bismo i danas
sjećali, što više, u tom duhu i u skladu s njima živjeli? Zašto se i danas na
toj vatri ne bismo grijali i danas zbog tih riječi sretni bili?
Nakon tih riječi Mnp. Provincijal je dodao: A ja, u ime Crkve i našega Bratstva,
primam tvoje zavjete, i od strane svemogućega Boga, budeš li to opsluživao,
obećajem ti vječni život.
I u završnom blagoslovu kazao: neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas
čuva! Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude! Neka pogled
svoj Gospodin svrne na vas i mir vam podari!
Kako bijaše onda, želim vam, draga braćo, da tako bude i sada, i vazda, i
u vijeke vjekova!
Fra Željko Tolić, provincijal
4/2011
vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja
101